Jedne veceri,ne tako davno ,u Keniji,Mombasa,moj prijatelj mi rece ovu frazu koja me zacudi.
Sedim sa Nemicom u baru na plazi, koja je siromasna,kupujem joj cigare i placam pice,i slusam njenu " tragediju zivota"
Prijatelj,afikanac,inace bogatas shef policije,me pozove na stranu i rece ovu frazu gore.
Malo mi bilo smesno,ali on rece da je to verovanje africko i da bezim odma.
I stvarno je da kad vide siromasnog afrikanci ga ubiju od batina jer je "zarazan".
Sad ovo je prva faza teme...
Plasim se da moji "primitivni" prijatelji afrikanci su opet imali pravo.
Tek na kraju drugog posta otkrih da si žensko, da bih znao da se ispravno obratim sagovorniku. Ovo kaže da ovu novu verziju foruma treba malo, u nekim praktičnim detaljima 'vratiti unazad.'
Vratimo se temi koja je izuzetno vredna za detaljnije razmatranje.
Dobro je da su ljudi u Africi naslutili da postoji nekakav 'kalup' koji se može prenositi sa starijih na mlađeili a nekada i po bočnoj liniji čak i po bočnoj liniji, iko to ne ide tako jednostavno i lako.
Da bismo ispravno razumeli ovaj proces koji se odvija kod nas neophodno je da, hteli ili ne, sagledamo život onakvim kako on uistinu funkcioniše.
Pokušaću da budem što kraći, iako je tema izuzetnop sveobuhvatna, naročito za podneblja gde prava realnost života nije utkana u njihovo poimanje ili verovanje.
Deca kopiraju svoje roditelje, tačnije prihvataju ili prepisuju njihov program pristupa životu i radu. Kada kažem verovanje neću misliti na religiju već na verovanje po svim životnim detaljima gde spada i unutarnje stanje i stav prema životnim detaljima.
Većina ljudi danas od nauke i religije znaju reći da su geni odgovorni za nečije siromaštvo ili nečiji pristup životu i radu onako kako se to činilo iz generacije u generaciju. Već rekoh da mi od rođenja nadalje prepisujemo ili presnimavamo 'Operativni Sistem,' naših roditelja i staratelja a delom i onih iz okruženja, škole i cele zajednice. Upravo je to razlog da će Balkanac gotovo uvek biti Balkanac, Englez 'Englez', Japanac 'Japanac, itd, itd. To se događa baš zbog ovih operativnih sistema koji su upisuju u naš podsvesni deo uma i mi tipski živimo kao i svi prethodnici naši. Možda smo dobri u lažima, prevarama, ili u radnosti, nesebičnosti ili kreautivnosti, pouzdanosti i tačnosti. Osvrnimo se okolo i videćemo te kalupe.
To se jako dobro vidi u Kanadi gde imate izmešane ljude iz svih delova sveta i gotovo svih zemalja. Posle malo vremena, ne morate videti osobu očima, ali po njenom ponašanju, radu, iskrenosti ili neiskrenosti znaćete odakle dolazi.
Mnogo važnije je da se zapitamo, ko, kada i kako može nadrasti kalupe svojih roditelja ili svojih ranijih generacija po svim negativnim detaljima pa i po siromaštvu? Jednostavno, to će biti ona mlada osoba koja je u ovaj život došla, kao duhovno Biće, Duša, već dovboljno razvijena - sa velikim brojem inkarnacija - i brzo uoči slabosti svojih roditelja ili staratelja i prihvata se radu da se uzdigne iz tih 'ralja' koje je ponudila porodica...
Suprotno tome, imamo da se neko rodi u bogatstvu, nasledi ga ali ostane bez ičega jer je za roditelje imao dobro duhovno razvijene roditelje, ali sama ta osoba kao naslednik, nema unutarnje potrebne uzvišene duhovne kvalitete da bi održala bogatstvo i neretko završi na samom dnu.
Možda je ovo lakše pratiti preko unutarnjih 'muško' 'ženskih' principa (Yang i Yin, unutarnji muškarac i unutarnja žena...). Ove principe imaju oba pola ali ih nemaju u sebi dovoljno jednako razvijenim tako da osobe sa dominirajućim 'ženskim' principima teže ka pasivnom pristušu životu. One sa jačim 'muškim' prinjcipima ističu se sa svojim aktivnim, kreativnim ili preduzimačkim kavlitetima...
Ovome ne doprinose samo porodice već i sam društveni odgoj u jednoj sredini - recimo zemlji. Takva društva tradicionalno forsiraju kod muškarca samo 'muške' principe a kod ženske dece samo 'ženske' prinicpe. ovo znači da muškarca forsiraju da se bavi kreativnim i prestižnim poslovima dok ženu da bude 'sluškinja' u kući i da se uvek povinuje i da udovoljava... Da li možda prepoznajete dominaciju ovakve tendencije u ovom društvu? Pretpostavljam da nepristrasno gledanje na sve ovo pomaže da se ovo uoči. Mnogi to ne mogu videti jer su kroz odgoj već indoktrinirani pa na ženu gledaju kao niže vrednim bićem. Nažalost, takoreći do nedavno, takva praksa je bila čak i službeno prisutna...
Ovo kaže da društvo ako želi sebi dići na viši nivo egzistencijalnog postojanja treba dobro da sagleda ove detalje i da počne preobrazovanje najpre sa mladim roditeljima koji će to činiti sa svojom decom. Da, to bi trajalo bar jedno pedesetak godina, jer je proces uistinu spor, odraslu osobu ne možemo reprogramirati osim ako ona sama u sebi već nema 'predispozicije' sa čime mislim da već ima dobro izbalansirane unutarnje principe.
Otuda, siuromaštvo nije bolest niti je zarazno već je stvar duhovne prirode odnosno stanja svesti jedne osobe a stanje svesti obuhvata i ove detalja o kojima govorih.
Da li se je neko pitao zašto su ljudi geniji, nezavisno da li su muškog ili ženskog pola gotovo istovetni u svom pristupu rešavanja životnih ili poslovno-preduzimačkih aktivnosti? Muškarci imaju izraženiji nežni pristup, ili pristup iz ljubavi prema životu i radu u poređenju sa svojim savremenicima muškog pola, dok su žene gotovo kao i muškarci odlučnije i sposobne stati i na čelu kompanije i biti dobri poslovni lideri što nije slučaj sas ostalim ženama u okruženju. Ove karakteristike proizilaze upravo iz unutarnje njihove izbalansiranosti ... Pojedinačno, svako od nas teži tom krajnjem stanju i jednoga dana svako od nas će ostvariti tu duhovnu izbalansiranost - jer to nam je cilj života...
Ova tema, koja je izuzetno korisna ne samo za diskusiju već i za ozbuljnu studiju nije ostala neobrađena ali, nažalost, javnost na planetarnom nivou nije kadra da shvati njenu važnost. Zbog te neizbalansiranosti pojedina društava su sa jačim muškim principima i ona su uvek osvajački nastrojena dok su druga nasuprot njima sa jačim ženskim ili pasivnim principima i takve zajednice su vekovno bile i ostale da budu 'žrtve.' Da li prepoznajete neka od ovakvih društava? Nije ni jedno od dva ovakva društva milije Bogu, već je to jednostavno 'izbor' jedne zajednice i nesposobnost da se drži balansa. Upravo ovi principi uvek uruše osvajaška društva - pre ili kasnije. Oni koji su studirali istoriju to će bolje znati. Ništa nije drugačije niti sa pasivnim društvima. U oba slučaja zapostavljeni principi se uvek osvete. Ne čini to Kreator, Bog, već čovekovo ignorisanje da malo bolje i detaljnije spozna sebe i počne svesnije raditi nešto sa sobom i zajednicom u kojoj živi i radi. Živeli!