"šiptarski narod"

Za vreme ručka Arbanasi i Crnogorci dižu više zdravica. Naročito su značajne dvie, domaćinu kuće i u slavu božju i krsnog sveca.
Kod Crnogoraca glavni gost, stojeći na nogama, gologlav, lomi pogaču i govori prvu zdravicu.

Albanske zdravice su kraće i jednostavnije od crnogorskih, koje su sadržajnije, sa više rečeničnih obrta i određenih fraza. Jedni i drugi piju obilato, Albanci više rakiju, a Crnogorci vino, čemu svakako treba tražiti poreklo u religioznim običajima klasičnih naroda, Rimljana i Grka. Bregasori u Štoju još se i polivaju rakijom. Običaj je kod jednih i drugih da domaćin gologlav poslužuje goste, podstiče ih da jedu i piju, i određuje kad će se što doneti na trpezu, koja je stalno puna. U Albanaca domaćin, prilikom iznošenja mesa, stavi glavu, kao najviše poštovani komad, takozvani "sramni zalogaj", u znak počasti, pred glavnog gosta. Ovaj je iz istog razloga pomiče pred drugoga, obično do sebe, drugi pred trećega, i tako ona ponajčešće obiđe čitavu trpezu unaokolo dok ne dođe ponovo pred glavnog gosta ako je on odlučno ne odbije.

Ako su u čelu trpeze sveštenik i glavni gost, obično im domaćin unapred podeli glavu ili pak iznosi dve. Albanci pevaju u trpezi, pojedinačno ili udvoje, povremeno izlaze pred kuću i pucaju. Običaj je u oba naroda da proriču budućnost u plećku zaklanog brava ili u kokošinju kobilicu. Prvo gledaju koliko je jaka tvrđava, odnosno država, pa onda sudbinu ukućana, napredak u stoci i berićet u usevima. Ako se ukaže neki udes, gost ga prećuti radi spokojstva ukućana. Običaj je u Albanaca da muškarci prilikom odlaska čašćavaju žene u kući novcem, ranije po groš-dva, a domaćin ih isprati. Na zalasku kuće oni zovu glasno domaćina i pucaju, na što se ovaj odaziva i puca....

Iz ovih navedenih podataka o slavama (koje sam skratio jer bih mogao da pisem do sutra), koje su samo jedan mali, zajednički deo u životu Severnih Albanaca i Crnogoraca, jasno se vidi koliko su tesne veze između ova dva naroda na području običaja. Širim i dubljim proučavanjem njihova života i stvaralaštva, kao i ostalih balkanskih naroda, utvrdiće se između njih jače veze, koje čine jedinstvo i celinu Balkana u svima oblastima duhovne i materijalne kulture...

E ali? Kod Siptara to nije slucaj na Kosmetu. Oni negiraju njihovo poreklo govore da su poreklom Iliri i da imaju pravo upravo jednom Crnogorcu da uoci slave ni manje ni vise, nasavsi ga samog i iznenadivsi , uguraju flasu u anus i polome je......

Pa zar su oni slicni sa Albancima koji slave na Severu Albanije slavu upravo ka moji pradjedovi, djedovi, otac?

Ako vi ne vidite razliku onda , dzabe se trudim, i trosim svoje vreme....
 
Za vreme ručka Arbanasi i Crnogorci dižu više zdravica. Naročito su značajne dvie, domaćinu kuće i u slavu božju i krsnog sveca.
Kod Crnogoraca glavni gost, stojeći na nogama, gologlav, lomi pogaču i govori prvu zdravicu.

Albanske zdravice su kraće i jednostavnije od crnogorskih, koje su sadržajnije, sa više rečeničnih obrta i određenih fraza. Jedni i drugi piju obilato, Albanci više rakiju, a Crnogorci vino, čemu svakako treba tražiti poreklo u religioznim običajima klasičnih naroda, Rimljana i Grka. Bregasori u Štoju još se i polivaju rakijom. Običaj je kod jednih i drugih da domaćin gologlav poslužuje goste, podstiče ih da jedu i piju, i određuje kad će se što doneti na trpezu, koja je stalno puna. U Albanaca domaćin, prilikom iznošenja mesa, stavi glavu, kao najviše poštovani komad, takozvani "sramni zalogaj", u znak počasti, pred glavnog gosta. Ovaj je iz istog razloga pomiče pred drugoga, obično do sebe, drugi pred trećega, i tako ona ponajčešće obiđe čitavu trpezu unaokolo dok ne dođe ponovo pred glavnog gosta ako je on odlučno ne odbije.

Ako su u čelu trpeze sveštenik i glavni gost, obično im domaćin unapred podeli glavu ili pak iznosi dve. Albanci pevaju u trpezi, pojedinačno ili udvoje, povremeno izlaze pred kuću i pucaju. Običaj je u oba naroda da proriču budućnost u plećku zaklanog brava ili u kokošinju kobilicu. Prvo gledaju koliko je jaka tvrđava, odnosno država, pa onda sudbinu ukućana, napredak u stoci i berićet u usevima. Ako se ukaže neki udes, gost ga prećuti radi spokojstva ukućana. Običaj je u Albanaca da muškarci prilikom odlaska čašćavaju žene u kući novcem, ranije po groš-dva, a domaćin ih isprati. Na zalasku kuće oni zovu glasno domaćina i pucaju, na što se ovaj odaziva i puca....

Iz ovih navedenih podataka o slavama (koje sam skratio jer bih mogao da pisem do sutra), koje su samo jedan mali, zajednički deo u životu Severnih Albanaca i Crnogoraca, jasno se vidi koliko su tesne veze između ova dva naroda na području običaja. Širim i dubljim proučavanjem njihova života i stvaralaštva, kao i ostalih balkanskih naroda, utvrdiće se između njih jače veze, koje čine jedinstvo i celinu Balkana u svima oblastima duhovne i materijalne kulture...

E ali? Kod Siptara to nije slucaj na Kosmetu. Oni negiraju njihovo poreklo govore da su poreklom Iliri i da imaju pravo upravo jednom Crnogorcu da uoci slave ni manje ni vise, nasavsi ga samog i iznenadivsi , uguraju flasu u anus i polome je......

Pa zar su oni slicni sa Albancima koji slave na Severu Albanije slavu upravo ka moji pradjedovi, djedovi, otac?

Ako vi ne vidite razliku onda , dzabe se trudim, i trosim svoje vreme....

ma i albanci u kosovu su imali te obaceje samo, sto ljudi koji zive u visine , su bolji jer cuvaju one najstarije obicaje. SLAZEM STOBOM ALBANCI I CRNOGORCI IMAJU NAJVISE PRAVO DA KAZU DA SU NAJSTARIJI U BALKANU, I KAD SU ALBANCI I CRNOGORCI RATOVALI PROTIV TURSKE, SRBI, GRCI I DRUGI SU NAS POSMATRALI IZ SULTANSKOG DVORA
 

Back
Top