Sin ili kcerka u "alternativi"

Пошто сам се ја сложила са оним што је Невена написала на првој страни, хтела бих да питам људе који су упућенији у материју: Са колико година је дете сигурно у своје трајно сексуално опредељење? Мислим, колико знам, постоји вероватноћа да дете у пубертету жели да експериментише, да открива своју сексуалност, и да тада може да дође и до хомосексуалних ''излета'' који не морају да значе трајно опредељење.
Значи, тада би имало сврхе разговарати о томе и на неки начин помоћи детету да се снађе у тој конфузији. Плашим се да би прихватање хомосексуалности као коначног опредељења код детета од 15-16 година могло да доведе до тога да дете ту остане, а није ''природно предодређено'' за хомосексуалца. Исправите ме ако грешим.
Ово говорим због неке аустралијске тинејџерске серије где приказују како деца од 16-17 година у школи организују дружења геј и стрејт средњошколаца да би се боље упознали и прихватили једни друге.
Мени је та подела, у тим годинама, изгледала...хммм...неприхватљива, јер се тако фаза експериментисања може ''зацементирати'', а деца су још увек незрела да би у потпуности спознала своју сексуалност.
Шта ми можете рећи о томе?
 
codemaker:
Mrzim izraz "macho" :(

codemaker,
oprosti mi ako sam sta omashila, ja sam samo upotrebila izraz koji volim da koristim, a koji za mene (ocigledno) ima neko drugo znacenje.

pod macho dasama u pozitivnom smislu, "pravim muskima", kako nekad kazem, ja podrazumevam ljude kojima je porodica visoko na listi zivotnih vrednosti, koji su spremni da se brinu o njoj, da stite svoje voljene, da ih razumeju, da neguju ceo taj sklop - i UMEJU to. neki put u sali kazem da su "pravi muski izumrli", jer previse vidjam onih drugih - "lako cemo", koji se plase i zivota, i dece, i odgovornosti i - sebe, na kraju krajeva.

po mom skromnom misljenju, za biti "pravo musko", otac i muz porodice (kako se meni cini da ti jesi), treba ITEKAKO hrabrosti, pameti, mudrosti i - petlje. i jos vise hrabrosti, i onog nekog... "pravog" samopouzdanja je potrebno da bi neko uvideo, sebi priznao greske, i makar pokusao da ih ispravi... za cega sam uverena da sve, ovako u kompletu, ti vrlo dobro znas kako izgleda.
dakle, moj pojam macho dase ni u kom slucaju ne podrazumeva bujne brkove :), crnog "slona", kajlu i/ili sve ostalo spolja vidljivo... primarno, mozda, mnogo zdravog samopouzdanja, mudrosti i srca junackog :).

e, to sam htela da kazem :). ne zameri zbog trapavog izrazavanja, pls.

P.S. ako ti nekad ovo zatreba, dobijes napismeno :)
 
Taman posla, nisam se ljutnuo :)
Samo sam zeleo da kazem sta ja mislim da treba u zivotu biti i raditi. Razumemo se ti i ja dobro :)
Hvala na ponudi za "napismeno", ali moje napismeno je vec odavno napisano - voljena zena, predivna deca, zdrava porodica puna ljubavi, smeh po kuci svakog dana - sta mi vise treba :)

Pozdrav od obicnog muskarca :)
 
codemaker:
Taman posla, nisam se ljutnuo :)
Samo sam zeleo da kazem sta ja mislim da treba u zivotu biti i raditi. Razumemo se ti i ja dobro :)
Hvala na ponudi za "napismeno", ali moje napismeno je vec odavno napisano - voljena zena, predivna deca, zdrava porodica puna ljubavi, smeh po kuci svakog dana - sta mi vise treba :)

Pozdrav od obicnog muskarca :)

ne bas TAKO obicnog, codemaker :).
za sve navedeno treba jako mnogo, misliti, raditi, bodriti, negovati, hraniti, to znamo i ti i ja.

moze biti da si ti "obican", "normalan", u relacijama mojih shvatanja, i jos nekog sveta, no danas je to sve sto si pobrojao dovoljno velika retkost da smem da se zadivim :). ja sam imala tu srecu da su dva kljucna muskarca u mom zivotu slicna tebi (s tim sto imaju brkove, LOL), prema poimanju zivota, porodice i dece, i - nema mi druge nego da te podrzavam :).

svako dobro od srca, i tebi i porodici :)
 
Hellen:
Пошто сам се ја сложила са оним што је Невена написала на првој страни, хтела бих да питам људе који су упућенији у материју: Са колико година је дете сигурно у своје трајно сексуално опредељење? Мислим, колико знам, постоји вероватноћа да дете у пубертету жели да експериментише, да открива своју сексуалност, и да тада може да дође и до хомосексуалних ''излета'' који не морају да значе трајно опредељење.
Значи, тада би имало сврхе разговарати о томе и на неки начин помоћи детету да се снађе у тој конфузији. Плашим се да би прихватање хомосексуалности као коначног опредељења код детета од 15-16 година могло да доведе до тога да дете ту остане, а није ''природно предодређено'' за хомосексуалца. Исправите ме ако грешим.
Ово говорим због неке аустралијске тинејџерске серије где приказују како деца од 16-17 година у школи организују дружења геј и стрејт средњошколаца да би се боље упознали и прихватили једни друге.
Мени је та подела, у тим годинама, изгледала...хммм...неприхватљива, јер се тако фаза експериментисања може ''зацементирати'', а деца су још увек незрела да би у потпуности спознала своју сексуалност.
Шта ми можете рећи о томе?

Evo, mogu ja nesto: da, poznato je da deca u pubertetu, pa i u kasnoj adolescenciji 'eksperimentisu' ponekad otkrivajuci svoje pre4ference na tom seksualnom spektrumu od strogo hetero preko bi do homo skale. Ova eksperimentisanja i nisu tako cesta jer su deca u najvecem broju slucajeva ne samo pod pritiskom vrscnjacke grupe koja se i drugde a posebno kod nas odnosi sa repulsijom i u pezorativnom smislu prema homo izboru, vec i pod kulturoloskim stegama same porodice odnosno kaznjavajucih (najcesce u decijoj fantaziji) roditelja. Seksualnbe preference diferenciraju se relativno rano u pubertetu i po pravilu deca nikad ne ostaju ZACEMENTIRANA u svom 'pogresnom' izboru ako cemo homo opredeljenje tako nazvati. Prvi razlog je taj sto deca nemaju inklinacije da se u tim (15-16im) godinama vezuju 'zauvek' i ostaju 'dugo-u-vezi' niti potp[uno poimaju koncept vernosti. Najcesce su to veze od po par meseci, ko skrpi godinu to je rekord. Dakle, ako je i uslo u seksualnu vezu, najveca je verovatnoca da ce se iz nje relativno brzo i izaci. Drugo, deca u tim godinama imaju potrebu za otkrivanjem razlicitosti - to je jos jedan razlog zasto ne ostaju zacementirana u vezi niti u opredeljenju: zele SVE da probaju, da dozive, da osete, pipnu, pomirisu. Ako prihvatimo da je seksualni izbor, odnosno seksualna orijentacija najvecim delom bioloski determinisana, onda je jasno da niko ne moze ostati zacementiran u necemu sto nije deo njegove bioloske determinisanosti. Ono sto moze da zacementira dete u bilo cemu pa i seksualnoj orijentaciji jeste inat: inat protiv roditelja koji mu sa slepim strahom ili gnevom nesto brani. Ne samo da ostre i rigidne 'mere' protiv eventualno otkrivene seksualne orijentacije mogu da zacementiraju dete u eventualnom eksperimentu, nego mogu da budu jos daleko destruktivnije, odredjujuci detetov stav prema seksu uopste, prema telu, prema uzbudjenju ili orgazmu sto moze ishoditi kasnije veoma ozbiljnim seksualnim poremecajima tipa gubitka seksualne zelje ili anorgazmije kod zena, kao i sekundarne impotencije kod muskaraca. Kastrirajuce ponasanje roditelja u tom uzrastu NECE uticati na seksualnu orijentaciju, ali ce svakako stvoriti duboko treumaticne konflikte koji ce se negativno manifestovati na razvoj licnosti.
Dakle, da ponovim: ne znam za slucaj da se prihvatajuci stav roditelja prema decijem seksualnom eksperimentisanju ikada pokazao kao faktor koji je doprineo cementiranju orijentacije koja susrtinski nije ono sto osobu bioloski determinise, znam za izbezumljene roditelje koji su dolazili sa pricom 'otkrio/la sam da je u vezi sa DEVOJCHICOM, video/la sam ih da se LJUBE i DIRAJU!!' da bi posle 6 meseci dolazili sa pricom 'Sada je sa decakom, neka se ljube, neka imaju seks da su zivi i zdravi, samo da nije gej!' a radilo se o detetu od 14 godina. Dakle, meni je uvek najteze da objasnim roditeljima da svoju decu treba da uce sta je to seks, da treba da im predoce da to nije nista tabuirano i mracno, vec nesto lepo i uzbudljivo sto se desava izmedju dvoje ljudi koji se vole, da treba da postuju svoje telo i da traze i od partnera da ih postuje, da seks nije za nekakve podrume, supe i 'rokanje na zadnjem sedistu tatinog auta', da postoji odredjeno doba kada su ljudi telesno i emotivno spremni, da je vazno da seks bude siguran (zbog SIDE I SPBa) i da je cilj seksa (sem u reprodukciji) u zadovoljstvu, bliskosti, deljenju, uzimanju i davanju; dakle, po meni, roditelji bi trebalo vise da se bave da to objasne svoj deci jer je to daleko bitnije za njihov i zivot i razvoj od toga da se da roditeljski pristanak na seks, pa nema veze sta i kako dok se radi o decaku (u ovom slucaju).

Pozz, Hellen!
 
codemaker:
sirenica:
Prvo bih sebe zapitala "Gde sam to pogresila?" a onda bih bez razmisljanja odvela svoje dete kod psihologa ( ako treba, i ja da prisustvujem razgovoru )! Ako ne uspem da to promenim i dete vratim na PRIRODNI put, trudila bih se da prihvatim njen/njegov izbor. Mada, nikada ne bih taj izbor i podrzala.
I - mislim da bi pogresila u startu :(
Ne postoji podatak, da je ikada neko, ko je jednom skupio hrabrost i svetu obznanio svoje opredeljenje u vezi seksa, promenio "stranu", ni pod kakvim uslovima (terapije, razgovori, ubedjivanja, pretnje, "oznenadno prosvetljenje" itd...)
Ako govoris o "podrsci" u smislu da se slazes sa izborom deteta, to je jedna stvar, tesko da mozes to da uradis, svakako. Ono sto dete od tebe u takvim trenucima ne ocekuje "razumevanje" (da sine, slazem se da se "udas" za NJEGA..., homoseksualizam je "in"...), vec postavljanje tebe kao roditelja uz njega, podrska u smislu pomoci u prevazilazenju svih problema i teskoca koje ga (nazalost) cekaju u nasem drustvi, kakvo je za sada...
To je otprilike, jedino sto u startu dete ocekuje kad prizna i verovatno pomisli "tata, mama - nemoj vikati, nemoj plakati, nemoj me udariti, nemoj sokirano sesti na stolicu i zabiti glavu u ruke. Pogledaj me, zagrli, shvaticu i znacu da imam vas na svojoj strani...."


Gresis, prijatelju! Moja prijateljica je bila 5 godina sa devojkom u vezi, a sada je udata i ima 2 dece. Terapija na bazi psiholoskog "lecenja" je i te kako pomogla! :wink:

P.S. Sirenice, skroz razumem sta si htela da kazes, ukratko. Pozdrav! :lol:
 
Uvek ima izuzetaka, i tu se slazem.
Inace, ogorman procenat jednom "opredeljenih" ljudi, veoma retko se "vraca". Naravno, postoje homoseksualci koji mogu privremeno ili povremeno biti i hetero, sto je mnogo puta opisano i dokazano.
I na kraju, postoje i takozvani "latentni" homoseksualci.

Sve u svemu, drago mi je kad neko pronadje sebe, ma u kojoj to varijanti bilo :)
 
Мислим да бих осетио велико разочарење.

Апсолутно сам против хомсексуализма и њихове агресивне промоције и наступа...који опет изазива агресивност на другој страни (који не оправдавам и кога треба санкционисати ако пређе у дела).

Најлакше је болесног човека гурнути са литице...треба му помоћи...или у случају његове агресивности...једноставно изоловати и потпуно стигматизовати.
 
Larra:
Da, i ja sam primetila da cesce muskarci burno reaguju na ovu temu. Mozda je to zbog homofobije, ili im je to udarac na njihovu "muskost" ako im je sin homoseksualac, ili zbog osecaja da tu ne mogu da budu "gazde" nad situacijom i da bude po njihovom. Maybe it's a guy thing...
Ne verujem da je to gay thing.
Ne verujem cak ni da si dobro uocila.
Roditeljska ljubav i briga prema detetu je jednaka.
 
codemaker:
Odmah da ti odgovorim, prema onome sto smo prikupili od podataka i zaista pazljivo i sveobuhvatno razradili, NIJE mogla da se potvrdi pocetna teza da homoseksualna orijentacija roditelja ima negativne efekte na razvoj licnosti dece. Sve statisticke obrade, nisu mogle da potvrde.
Ali, mogle su se uociti znacajne razlike u nekim drugim segmentima razvoja (dakle ne u seksualnoj orijentaciji):

Ono sto je zanimljivo je sama analiza rezultata.
Deca koja su imala jednog ili cak oba roditelja koji su bili i homoseksualno orijentisani, pokazivala su na primer daleko manji stepen asocijalnog ponasanja, mnogo su se bolje uklapala u drustvo (od obdanista do skole a i kasnije) i njihov stepen razumevanja medjuljudskih odnosa je bio na znacajno vecem nivou.

Uzorak koji smo utvrdili, nije bio dovoljno reprezentativan, da bi mogli da ustvrdimo da deca iz takvih porodica imaju bolje rezultate u skolovanju, mada je bilo generalne gravitacije prema veoma dobrim reultatima.

Dosta pratim problematiku psihologije, iako me zivot odveo u potpuno druge vode delovanja i rada, ali nigde nisam naisao na detaljnu i obrazlozenu analizu razvoja deteta u brakovima gde je jedan od roditelja homoseksualno orijentisan. Barem ne ozbiljnu analizu.

Ali, da ponovim za tebe - prema onome sto znam i danas vidim, mogao bih tvrditi: NEMA indicija da homoseksualna orijentacija roditelja ima negativne efekte na razvoj licnosti dece.
Ovaj post moram da prokomentarisem.
Prvo sam sebi uskaces u usta. Prvo kazes da je naucno dokazano i definitivno tako da su deca od homosexualnih roditelja cak i "bolja" od dece od normalnih roditelja. Pa onda i sam navodis da jos nikad nije izvrsena precizna naucna analiza ovih slucajeva. Mislim sam sebe demantujes.

Drugo Hele ti je dokazala da ipak ima uticaja roditeljsko usmeravanje. A i moje je misljenje takvo.

Takodje sam u nekim knjigama procitao da se svaki naucnik licno i emotivno vezuje za svoj rad. Pa cak i kad mu obore tezu on ce dugo vremena da veruje da je njegov rad ispravan. No ipak je eminentnije ono sto drugi naucnici o njegovom radu kazu nego on sam.
 
Banshee:
ma da,naravno da se nikako ne moze desiti. :roll:
to sto vi ne prihvatate opciju kao mogucu,ne znaci da ona ne moze da se dogodi.
i koje je to zlodelo dete pocinilo pod pretpostavkom da je homoseksualac?
mnogo je gore da ti dete bude krinimalac,ubica,lopov,prevarant,lokalni manijak iz parkica... :roll:
ma dajte ljudi,kako mozete tako ograniceno da razmisljate?valjda ces to dete da volis bas obzira da li je strejt ili homoseksualac...ima mnogo bitnijih stvari u zivotu nego sto je ova.dok je on/ona dobar covek,sve je uredu.
a sta i sa kim to "dete" radi u krevetu ne tice se nikog drugog do njega samog.
ljudi ovde mnogo sebicno posmatraju to - sta ce reci komsija,pa necu imati unuke,to je za mene sramota,bla,bla... :roll:
Kakvo je ovo razmisljanje?
Bolje da bude gey nego ubica?!???
Ja mislim da ne valja ni jedno ni drugo.
Ko kaze da ako sam ja protiv geyova necu voleti svoje dete?

Naravno da ne znaci da ne moze da se desi, ali sta u mozgu to i u ponasanju. Tako da ako neko i nema takve ideje u mozgu drasticno smanjuje verovatnocu takvog dogadjaja.

Kad smo vec kod toga sve ovo uterivanje ovih gey prica u nase glave je nista drugo nego gey propaganda.
 
Pera_Zdera:
Ovaj post moram da prokomentarisem.
Prvo sam sebi uskaces u usta. Prvo kazes da je naucno dokazano i definitivno tako da su deca od homosexualnih roditelja cak i "bolja" od dece od normalnih roditelja. Pa onda i sam navodis da jos nikad nije izvrsena precizna naucna analiza ovih slucajeva. Mislim sam sebe demantujes.

Drugo Hele ti je dokazala da ipak ima uticaja roditeljsko usmeravanje. A i moje je misljenje takvo.

Takodje sam u nekim knjigama procitao da se svaki naucnik licno i emotivno vezuje za svoj rad. Pa cak i kad mu obore tezu on ce dugo vremena da veruje da je njegov rad ispravan. No ipak je eminentnije ono sto drugi naucnici o njegovom radu kazu nego on sam.

Postujem tvoje misljenje i ne mislimm da sam ja jedini i neprikosnoveni u pravu, daleko od toga.

Moram samo da te ispravim:
1. Nisam rekao "da je naucno dokazano i definitivno tako da su deca od homosexualnih roditelja cak i "bolja" od dece od normalnih roditelja". Prvo zato, sto nisam naucnih iz oblasti psihologije, kojom se vise ne bavim a drugo zato sto sam jasno naglasio da je istrazivanje vrseno u vreme kad je bilo jako tesko doci do zaista reprezentativnog uzorka, a trece zato sto sam naglasio da je to samo nagovestilo neke odgovore, prema kojima bih mogao verovatno ustvrditi to sto sam rekao, ali da je to daleko od naucnog zakljucka.

2. Deo recenice "nikad nije izvrsena precizna naucna analiza ovih slucajeva" i potvrdjuej ono sto sam gore naveo, nisam ni tvrdio da je to istrazivanje merodavno za bilo sta, tek da je vrseno, i prema rezultatima, mogao bih postaviti tezu da je to kako sam izneo. A prema metodologiji istrazivanja, tek sada sledeile bi provere teze sa mnogo boljim uzorkom, sa novim premisama itd... da ne zamaram ovde.

3. Ne znam sta je to Helen "dokazala", ali tema je tolko siroka i sveobuhvatna, da je jednostavno nemoguce sve to sad izneti ovde i doneti neki zakljucak. Ni Helen, ni ja a ni mnogi drugi, sve da se i udruzimo i potrosimo silno vreme i sredstva, tesko da bi mogli doneti neki konacan zakljucak, tek teze, mozda.

Ali, osnovni razlog, zbog cega sam se uopste ukljucio u ovu diskuiju, je moj licni odnos prema detetu sa eventualni homoseksualnim sklonostima. Kratko i jasno - voleo bih ga, cuvao i pomagao da prebrodi sve sto ga u zivotu ceka. Kraj price sto se mene tice. Bez obzira sta mislim o homoseksualnosti, i kakav je moj odnos prema homoseksualcima. tema je bila odnos prema detetu u takvom slucaju.

Jedan od mojih zivotnih postulata je "zivi i pusti druge da zivi" a drugi je "nikad ne ucini nekome nesto sto ne bi zeleo da tebi neko ucini" Verujem u ljubav, ma koje ona vrste bila. A pomogao bih detetu, znajuci da u mnogim drustvima, njegov zivot bi bio uzasno tezak, pomoc bi mu svakako bila, potrebna, pocev od podrske njegovoj licnosti pa sve do banalnih primera pomoci u zivotu.


Tema je presioroka, i ne bi bilo dobro da se svede na pausalna ocenjivanja i diskusiju koja ce zaci u neke druge sfere, za koje nismo bas nesto vicni da ih interpretiramo.
Dakle, nisam naucnik, ne branim svoje teze i uverenja, pa kad mi neko "obori" tezu, drzim je se bez obzira na sve. Niko mi nista nije "oborio" , jer nije bilo sta ni da se obara.
Druga je stvar, da li cu svoje misljenje i osecanja braniti ili ne, to je ipak individualno i nema veze sa "naucnicima" i naukom. Uostalom, vec dugovremena, bavim se dijametralno suprotnim stvarima, pa ni tu nema mesta tvojoj recenici "No ipak je eminentnije ono sto drugi naucnici o njegovom radu kazu nego on sam", jer moji radovi nisu nigde objavljivani, vec je to bio rad na zavrsnoj godini fakulteta, samim tim, nije podlozan naucnoj proveri.

Uostalom, tema su deca i nas odnos prema njima. Ne smemo samo da podlegnemo u takbvim slucajevima, nasim iskljucivim stavovima, ipak deca imaju svoj vlastiti zivot, u kome mozemo da ucestvujemo samo onoliko koliko zasluzujemo.
 

Back
Top