Sestrinstvo Mis Prisi

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Priznajem da sam malo ponesena svojom decom pa eto da onda ja zapocnem posto nema nikoga.Obozavam sve pesnike ali moram izdvojiti naseg dragog cika Jovu Zmaja.Jedna od pesmica koju bih izdvojila je:

Velika devojka

Gle kako je Jojka
Velika devojka!
Eno joj je ruka
Stigla do jabuka!

Na to Jojka dovikuje
Cisto malo ljuta:
" Ta nisam ja velika
Ja sam podignuta!"
 
Poslednja izmena:
Jel moze omiljeni pesnik i neka njegova pesma?Pesma koju pamtite iz mladosti ili ranog detinjstva koja vam je ostala urezana u secanju :D

TATJANINO PISMO ONJEGINU :heart:


Pisem vam – sta bih znala bolje?
I sta vam vise mogu reci?
Sad zavisi od vase volje
Prezrenje vase da l’ cu steci.
Al’ ako vas moj udes hudi
Bar malo trone i uzbudi,
Vi me se necete odreci.
Da cutim ja sam prvo htela,
I za sramotu mojih jada
Ne biste znali vi ni sada,
Bar da se nadam da sam smela
Da cete opet k nama doci
I da cu ma i retko moci
U selu da vas vidim nasem,
Da se veselim glasu vasem.
Da vam sto kazem, pa da zatim
O istom mislim i da pamtim
Dane i noci duge sama
Dok ne dodjete opet k nama.
Al’ osobenjak vi ste, znamo,
Teska vam je seoska cama,
A mi… mi nicim ne blistamo,
No iskreno smo radi vama.

Sto dodjoste u nase selo?
U stepi, gde moj zivot traje,
Ja ne bih srela vas zacelo
I ne bih znala patnja sta je.
Smirivsi burne osecaje,
Mozda bih jednom (ko ce znati?)
Po srcu nasla druga varna
I bila bih mu zena smerna,
A svojoj deci dobra mati.

Drugi!... Al’ ne, ja nikom ne bih
Na svetu dala srce svoje!
Oduvek tako pisano je…
Nebo je mene dalo tebi;
Moj zivot sav je jemstvo bio
Da cu te sresti izmedj’ ljudi;
Znam, bog je tebe uputio,
Moj zastitnik do groba budi…

U snove si mi dolazio,
I nevidjen si bio mio.
Tvoj pogled me je svud proganjo,
U dusi davno glas odzvanjo…
Ne, nije mi se san to snio,
Jer cim si uso, ja sam znala,
Sva premrla i usplamsala,
I rekla: on je ovo bio!
Ja tebe cesto slusah sama;
Govorio si sa mnom jednom
Kad prosjaku pomagah bednom
I kada blazih molitvama
Buru i jad u srcu cednom.
Zar ti i onog trena,
O prividjenje moje drago.
Promako kroz noc kao sena,
Nad uzglavlje se moje sago
I sapnuo mi reci nade
Ljubavi pune i iskrene?
Ko si ti? Cuvar duse mlade
Il’ kobni duh sto kusa mene?
Utisaj sumnje sto me guse.
Mozda su sve to sanje moje,
Zablude jedne mlade duse,
A sasvim drugo sudjeno je…
Nek bude tako! Sto da krijem?
Milosti tvojoj dajem sebe,
Pred tobom suze bola lijem
I molim zastitu od tebe…
Zamisli: ja sam ovde sama
I nikog nema da me shvati;
Sustajem i moj um se slama,
A nemo moje srce pati.
Ceka me; nade glas u meni
Bar pogledom ozivi jednim,
Ili iz teskog sna me preni
Prekorom gorkim i pravednim!


Zavrsih! Da procitam, strepim…
Od stida nemam vise daha…
Al’ vasa cast mi jemci lepim
I predajem se njoj bez straha…


Aleksandar Sergejevic Puskin
 
Desanka Maksimovic

O tebi neću govoriti ljudima.
Neću im reći da li si mi samo
poznanik bio, ili prijatelj drag;
ni kakav je, ni da li je
u našim snovima i žudima
dana ovih ostao trag.

Neću im reći da li iz osame,
žeđi, umora, ni da li je ikada
ma koje od nas drugo voljelo;
niti srce naše
da li nas je radi nas
ili radi drugih
kadgod boljelo.

Neću im reći kakav je sklad
oči naše često spajao
u sazvježđe žedno;
ni da li sam ja ili si ti bio rad
da tako bude -
ili nam je bilo svejedno.

Neću im reći da li je život
ili od smrti strah
spajao naše ruke;
ni da li zvuke
smjeha voljeli smo više
od šuma suza.

Neću im reći ni jedan slog jedini,
šta je moglo, ni da li je moglo nešto,
da uplete i sjedini
duše naše kroz čitav vjek;
ni da li je otrov ili ljek
ovo što je došlo
onome što je bilo.

Nikome neću reći kakva se
zbog tebe pjesma događa
u meni vječito:
da li opija toplo
kao šume naše s proljeća;
ili tiha i tužna
ćuti u meni rječito.
O, nikome neću reči
da li se radona ili boleća
pjesma događa u meni.

Ja više volim da prećutane
odemo ona i ja
tamo gdje istom svjetlošću sja
i zora i noć i dan;
tako gdje su podjednako tople
i sreća i bol živa;
tamo gde je od istog večnog tkiva
i čovjek i njegov san.
 
Jel moze omiljeni pesnik i neka njegova pesma?Pesma koju pamtite iz mladosti ili ranog detinjstva koja vam je ostala urezana u secanju :D

evo ova:

REFREN




Snevaj, da uvidiš da prolazni snovi
Još najbliže stoje postojanoj sreći,
Da ne pitaš nikad, zašto jadi ovi,
A ne koji drugi, a ne koji treći.



Ljubi, ljubi silno, uvek istovetan,
U ljubavi samo ti ćeš jasno znati:
Kako malo treba da se bude sretan,
I sto puta manje da se večno pati.


I umri da spaseš verovanje čisto,
Da si kad god stao pred istinom golom,
I da u životu nisi jedno isto
Jednom zvao srećom, a drugi put bolom.


svaki stih je fenomenalan.
p.s. napisao je jovan dučić.
 
Dečja poezija je super. :super:

Ima jedna, pamtim samo jedan stih " a sat je od zlata, pa ima i vrata, ala je to fino" - radi se o dečaku koji je "nahranio" tatin sat mlekom. Ako neko zna autora i naziv pesme, nek mi javi.:worth:

Što se tiče poezije za odrasle, svidelo mi se sve što smo čitali u školi. :)
 
Milan Rakic - Iskrena pesma

O, sklopi usne, ne govori, cuti,
Ostavi misli nek se bujno roje,
I rec nek tvoja nicim ne pomuti
Bezmerno silne osecaje moje.

Cuti, i pusti da sad zile moje
Zabrekcu novim, zanosnim zivotom,
Da zaboravim da smo tu nas dvoje
Pred velicanstvom prirode; a potom,

Kad prodje sve i malaksalo telo
Ponovo padne u obicnu camu,
I zivot nov i nadahnuce celo
Necujno, tiho potone u tamu,

Ja cu ti, draga, opet reci tada
Otuznu pesmu o ljubavi, kako
Ceznem i stradam i ljubim te, mada
U tom trenutku ne osecam tako.

I ti ces, bedna zeno, kao vazda
Slusati rado ove reci lazne,
I zahvalices Bogu sto te sazda,
I oci ce ti biti suzom vlazne.

I gledajuci vrh zaspalih njiva
Kako se spusta nema polutama,
Ti neces znati sta u meni biva,
Da ja u tebi volim sebe sama,

I moju ljubav naspram tebe, kad me
Obuzme celog silom koju ima,
I svaki zivac rastrese i nadme,
I osecaji navale ko plima.

Za taj trenutak zivota i milja,
Kad zatreperi cela moja snaga,
Neka te srce moje blagosilja.
Al' ne volim te, ne volim te, draga!

I zato cu ti uvek nesto reci: cuti,
Ostavi dusu nek spokojno sniva,
Dok kraj nas lisce na drvetu zuti
I tama pada vrh zaspalih njiva.
 
Odlicna tema...
Od nasih pesnika - Mika Antic, A. Santic, D. Maksimovic, J. Ducic...
Od stranih - Lorka, Jesenjin, Puskin...

Omiljena pesma - LJUBAV - A.Santic


O, da mi je nešto pa da budem reka,
Pa da tečem ispred tvoje kuće male;
Pevajući tebi da razbijem vale
O pragove gde ti staje noga meka.

Pa kad niz pragove siđeš sa ibrikom
Da zahvatiš vode, da ti zgrabim ruke,
Prigrlim te sebi u svoje klobuke,
I da tebe, draga, više ne dam nikom.

Na dušeku trava i mojih smaragda,
Kao nimfa moja, da počivaš svagda,
I da niko ne zna tvoje mesto gde je.

Samo moje oči da gledaju u te,
Samo moje sve dubine i sve kute
Da lepota tvoja osiplje i greje.
 
Ili ova...
Plavi cuperak - Mika Antic

Plavi cuperak obicno nose
neko na oku,
neko do nosa,
al ima jedan cuperak plavi
zamislite gde?
- U mojoj glavi.
Kako u glavi da bude kosa?
Lepo.
U glavi.
To nije moj cuperak plavi,
vec jedne Sanje iz sestog "a"
Pa sta?
Videces sta - kad jednog dana
cuperak necije kose tudje
malo u tvoju glavu udje,
pa se umudris,
udrvenis,
pa malo - malo... pa pocrvenis,
pa grickas nokte
i krijes lice
pa saljes tajne ceduljice,
pa nesto kunjas,
pa se mucis,
pa ucis - a sve kojesta ucis.
Izmesas rotkve i romboide.
Izmesas nokte i piramide.
Izmesas leptire i gradove.
I sportove i rucne radove.
I tropsko bilje.
I stare Grke.
I lepo ne znas sta ces od muke.
Sad vidis sta je cuperak plavi
kad ti se danima mota po glavi,
pa od decaka- pravog junaka
napravi tunjavka i nespretnjaka.

Verujem da svi znaju ovu pesmicu. :heart:
 
Dečja poezija je super. :super:

Ima jedna, pamtim samo jedan stih " a sat je od zlata, pa ima i vrata, ala je to fino" - radi se o dečaku koji je "nahranio" tatin sat mlekom. Ako neko zna autora i naziv pesme, nek mi javi.:worth:

Što se tiče poezije za odrasle, svidelo mi se sve što smo čitali u školi. :)

Mali brata - J.J.Zmaj

Docepo se mali brata,
ocevoga sata,
a sat je od zlata,
pa ima i vrata,
ala je to lepo!

A na uvo kad ga metne,
tad se cuje neka zveka,
sat govori: tika- taka!
Brata misli hoce mleka,
ala je to mudro!

Zalio ga slatkim mlekom
nekoliko puti,
brata misli, sat se najo,
pa sad zato cuti.
Al se razumemo!

Sad su puni obadvoje,
i satic i brata,
obadvoje sada cute,
a kad dodje tata,
al ce biti guzve!
 
Moram i ovu... :rumenko: Ja se izvinjavam ako postavljam previse pesama, ali to ej jace od mene :D

Pesma ženi - Jovan Ducic

Ti si moj trenutak i moj sen
i sjajna moja reč u šumu
moj korak i bludnja
i samo si lepota koliko si tajna
i samo istina koliko si žudnja.
Ostaj nedostižna, nema i daleka
jer je san o sreći više nego sreća.
Budi bespovratna, kao mladost.
Neka tvoja sen i eho budu sve što seća.
Srce ima povest u suzi što leva,
u velikom bolu ljubav svoju metu.
Istina je samo što duša prosneva.
Poljubac je susret najlepši na svetu.
Od mog priviđenja ti si cela tkana,
tvoj plašt sunčani od mog sna ispreden.
Ti beše misao moja očarana,
simbol svih taština, porazan i leden.
A ti ne postojiš, nit' si postojala.
Rođena u mojoj tišini i čami,
na Suncu mog srca ti si samo sjala
jer sve što ljubimo - stvorili smo sami.
 
Dopadaš mi se kada ćutiš jer kao da si odsutna,
iz daljine me čuješ i glas te moj ne dodiruje.
Kao da su ti oči nekud odletele
i poljubac jedan sklopio usne.


I pošto su sve stvari pune moje duše,
izranjaš iz njih njome ispunjena.
Leptiru sna, na moju dušu ličiš
i ličiš na reč melanholija.

Dopadaš mi se kada ćutiš i kad si kao odsutna.
I kao da se žališ , leptirice zaljubljena.
Iz daljine me čuješ i glas me tvoj ne dodiruje.
Dozvoli mi da ćutim zajedno s ćutanjem tvojim.

Pusti me da ti govorim tako ćutanjem tvojim,
svetlim kao svetiljka, jednostavnim kao prsten.
Slična si noći, zaćutala i zvezdana.
Ćutanje ti je od zvezda, tako daleko i čisto.

Dopadaš mi se kada ćutiš jer kao da si odsutna.
Daleka i bolna kao da si preminula.
Samo reč, tada, jedan osmeh je dosta.
I radostan sam, radostan što istina to nije.

Pablo Neruda
 
Obozavam Jovana Ducica i ne samo njegove pesme vec sve sto je njegova ruka ikad napisala :zaljubljena:

A ja cu dodati jos ovu jednu pesmicu koja je ovih dana veoma popularna u nasoj kuci :lol:

Materina maza - J.J.Zmaj

Ima dete u selu,
ime mu je Laza,
Al ga zovu drukcije-
Materina maza.

Kada sva deca ustanu,
On i onda spava,
Kad mu kazu: Ustani!
njega boli glava.

Kad ustane, ne ume
Da se sam obuce,
Ne sme da se umije,
Iste vode vruce.

Kad ga zulji cipela,
On cipelu tuce,
Tad ga ruka zaboli,
Pa onda jauce.

Kad mu dadu jabuku,
On bi hteo sljiva,
Kad mu pruze pogacu,
Onda bi koljiva.

Kad se malo ogrebe,
Place i zapeva:
" Jao, jao, pomagaj
Izace mi creva!"

Kad je suvo, zamesi
blata pa se kalja,
Kad ga mati pokara,
Legne pa se valja.

Kad mu uspu tarane,
On bi jeo riba,
Kad se riba najede,
Tad ga " boli tiba".

Pa ga zato ne zovu
Po imenu: Laza,
Vec jadno, zalosno:
Materina maza!
 
Kod nas je trenutno aktuelan Branko Kockica :lol: :heart:

Zakleo se bumbar u cvet i u med,
Da ce na livadi da napravi red.
Nece tu da vrslja od sad bilo ko,
Ni zeka, ni jaga, ni koza, ni vo.
Nek znaju i stranci,
Zirafa, zebra i los.
Svakoga k'o pase,
Ugrisce za nos, za nos, zanos.
Zum - zum...
Zum - zum...
 
Znam da preterujem... :rumenko:

Jednog dana resio moj tata
Za rodjendan da mi kupi brata.
Pitao je u ducanu gde prodaju suvu hranu
I kupus iz srema, ali rekli su mu: nema.
Jednog dana resio moj tata
Za rodjendan da mi kupi brata.
Pitao je u banatu, trazio u internatu
Isao do srema, ali rekli su mu: nema.
Onda jednog lepog dana
Dodje mama nasmejana
Pravo iz porodilista kao da to nije nista
I rece sa vrata: donosim ti brata.
A tata?
A tata ko tata
A tata zbori opet: dosta je bilo bajke.
Bracu ne donose rode vec ih radjaju majke. :heart:
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top