Nikita Kulganov
Buduća legenda
- Poruka
- 37.589
Danas mnogi revizionisti Bokan, Cirjakovic... sto nastupaju na medijima zele da Šestojanuarsku diktaturu ulepsaju,kao nije to bas tako bilo , tako je bilo i drugim drzavama u to vreme, kralj je ima najbolje namere da bi zastitio srpstvo....
U kraljevini SHS, Jugoslavije je vladao je kralj sa svojom ekipom, koji su imali totalnu vlast i radil sta su hteli, Nisu ih zanimali ni socijalni, ni nacionalni problemi. Na teritorijama gde su ziveli vecina hrvatskog stanovnista, tamo su osnivane cetnicke organizacije koje su dizali nacionalne tenzije, Vjekoslav Luburić je, prema izjavi nakon Drugog svjetskog rata, u ranom djetinjstvu svjedočio umorstvu svog oca, događaju kojim će se objašnjavati kasniji njegovi postupci po kojima će u povijesti postati poznat. Po tom iskazu, „Srbi“ su pretukli Ljubomira Luburića „pred ulaskom“, a zatim ga ostavili u podrumu polivenog vodom da se smrzne na sam Božić, samo zato što je Hrvat.12
Jednostavno kralj je mislio da ce resiti sve probleme ako zabraniti drukcije misljenje zato je ukinuo Vidovdanski ustav i rekao - Izmedju kralja i naroda ne sma biti podrednika,,,,Kralj Aleksandar je uveo apsolutizam, jer je njegova volja postala jedini zakon u drzavi. Pocela je vladavina belog teorora prema svima koji su mislili drugacije.Cak i posle smrti Aleksandra nista se nije promenilo, nastavio se teror nad obespravljenim narodima, samo je koristio drugcije perfidnije metode.
Kraljevina SHS, Jugoslavije , bila je jedna od najzaostalijih u Evropi. Vladajuća klasa, politička i privredna, u većini slučajeva nije mnogo marila za interese naroda i važno joj je bilo samo lično bogaćenje. Malo se ulagalo u obrazovni i zdravstveni sistem, pa je većina stanovništva bila nepismena. Cvetala je korupcija, državna imovina od strane vlastodržaca tretirana kao privatna.
Jos na samim pocetku Kraljevine SHS, nije bilo ni D od demokratije,
Kralj je u komunistima video najvece neprijatelje jer su se zalagali za prava naroda koji je jako tesko izveo pod kraljem, Kralj se uplasio velikog uspeha komunista na izborima, i brze bolje izmislio neke nebulozne razloge da ih zabrani.
Na opštinskim izborima u martu i avgustu 1920. Komunističku partija je osvojila mnoge gradove (Beograd, Zagreb, Osijek, Skoplje, Niš i dr.), a na izborima za Ustavotvornu skupštinu, novembra 19
Smatrajući Komunističku partiju za pretnju, kralj Aleksandar je, optužujući KPJ da priprema prevrat, iskoristio sukobe sa žandarmerijom i vojskom u štrajkovima rudara Bosne i Hercegovine i Slovenije, te je objavio „Obznanu“, tj. naredio je da se do donošenja Ustava zabranjuje svaka komunistička aktivnost.
Čim je usvojen novi ustav, Skupština je 2. avgusta 1921. godine donela "Zakon o zaštiti države", kojim je komunistička aktivnost kvalifikovana kao zločinačka. U obrazloženju tog zakona KPJ je optužena kao krivac za neuspeli atentat na regenta Aleksandra i atentat na ministra policije Milorada Draškovića.
20, dobila je 59 mandata, od ukupno 419 poslaničkih mandata čime je postala treće stranka po broju poslanika u Skupštini.
U Zagrebu su komunisti osvojili mesto gradonačelnika (Svetozar Delić), ali su vlasti sprečile predaju gradske uprave. Isto je učinjeno u Beogradu, gde je gradonačelnik trebalo da postane Filip Filipović.
Policijski snimak ubijenih sekretara SKOJ-a Janka Mišića i Mije Oreškog ubijeni od policije 27. jula 1929. u Samoboru.
Šestosiječanjska diktatura, razdoblje samovlade kralja Aleksandra I. Karađorđevića od 6. I. 1929. do 3. IX. 1931. Do uvođenja diktature došlo je u prilikama obleženima sve nasilnijom drž. centralizacijom, zaoštrenim međunacionalnim suprotstavljanjima i gosp. aferama. Polit. kriza doživjela je vrhunac 1928. atentatom na zastupnike Hrvatske seljačke stranke i njene čelnika S. Radića u beogradskoj skupštini ( cak ni danas nema slaganja oko toga da li je Punisa Racic ubio Radica u afektu, ili je sve bilo organizovano, dok naucnik Miroljub Petrovic kaze da je Punisa Racic bio jako impulsivan covek, koji u nekim situacijama nije mogao da se kontrolise, dotle naucnik Dejan Lucic kaze da je iza svega stojala britanska obavestajna sluzba , koja je i organizovalo ubistvo Radica , da bi stvorila Banovini Hrvatsku i oslabila Srbiju ) Diktatura je započela Aleksandrovim proglasom o ukidanju Vidovdanskog ustava i raspuštanju Narodne skupštine (6. I), donošenjem ukaza o sastavljanju nove vlade na čelu s generalom P. Živkovićem (6. I), proglašenjem Zakona o kraljevskoj vlasti i o vrhovnoj upravi (6. I), Zakona »o zaštiti javne bezbednosti i poretka u državi« (6. I), Zakona »o državnom sudu za zaštitu države« (8. I) i Uredbe za izvršenje Zakona o Državnom sudu za zaštitu države (8. I). Tim zakonima i uredbama bio je ukinut ustav, raspuštena Narodna skupština, uvedena apsolutistička vladavina, zabranjen rad svim polit. strankama i udrugama s nac. obilježjima ( osim Udruženje četnika za slobodu i čast otadžbine ) , zabranjena sloboda govora, uvedena cenzura, zabranjeno korištenje narodnog imena i dr., a sva se polit. moć koncentrirala u kraljevim rukama. Na temelju Zakona »o nazivu i podjeli Kraljevine na upravna područja« (3. X) kralj Aleksandar je Kraljevinu SHS preimenovao u Kraljevinu Jugoslaviju i podijelio ju na devet banovina (prostorno manja, deseta banovina, bila je Uprava grada Beograda), koje su svojim granicama negirale povijesne državnopravne entitete. Šestosiječanjska diktatura bila je ukinuta objavom oktroiranog ustava 3. IX. 1931., kojim je formalno bila obnovljena ustavna monarhija.
Premda se Šestosiječanjska diktatura ideološki zasnivala na načelu nac. jedinstva izraženog integralnim jugoslavenstvom i na načelu drž. jedinstvenosti, odn. na jugosl. unitarizmu, zastupala je ugl. srpske interese, što je dovodilo do daljnjega nezadovoljstva nesrpskih naroda u Jugoslaviji koji su tražili priznanje narodne i državnopravne individualnosti unutar monarhističke Jugoslavije. Zbog otpora diktaturi ubijeni su i zatvoreni mnogobrojni predstavnici zabranjenih građanskih polit. stranaka i KP Jugoslavije, a dio je političara emigrirao. Represija se protegnula na sve društv. slojeve pa su hiljade ljudi prošle kroz zatvore samo zbog uvrjede kralja, isticanja nacionalne zastave i sl.
Neke od zrtava sestojanuarske diktature Sedam sekretara Skoja - a
https://sr.wikipedia.org/wiki/Шестојануарска_диктатура
Tako da je od sestojanuarske diktature bilo vise stete nego koristi, gde je kralj Alksandar uspeo da takvim vladnjem jako zaostri odnosne izmedju naroda u Kraljevini Jugoslaviji, cije ce posledica biti i stvaranje ustaskog pokreta kao rekacija i do sve onoga do cega ce doci kasnije...
U kraljevini SHS, Jugoslavije je vladao je kralj sa svojom ekipom, koji su imali totalnu vlast i radil sta su hteli, Nisu ih zanimali ni socijalni, ni nacionalni problemi. Na teritorijama gde su ziveli vecina hrvatskog stanovnista, tamo su osnivane cetnicke organizacije koje su dizali nacionalne tenzije, Vjekoslav Luburić je, prema izjavi nakon Drugog svjetskog rata, u ranom djetinjstvu svjedočio umorstvu svog oca, događaju kojim će se objašnjavati kasniji njegovi postupci po kojima će u povijesti postati poznat. Po tom iskazu, „Srbi“ su pretukli Ljubomira Luburića „pred ulaskom“, a zatim ga ostavili u podrumu polivenog vodom da se smrzne na sam Božić, samo zato što je Hrvat.12
Jednostavno kralj je mislio da ce resiti sve probleme ako zabraniti drukcije misljenje zato je ukinuo Vidovdanski ustav i rekao - Izmedju kralja i naroda ne sma biti podrednika,,,,Kralj Aleksandar je uveo apsolutizam, jer je njegova volja postala jedini zakon u drzavi. Pocela je vladavina belog teorora prema svima koji su mislili drugacije.Cak i posle smrti Aleksandra nista se nije promenilo, nastavio se teror nad obespravljenim narodima, samo je koristio drugcije perfidnije metode.
Kraljevina SHS, Jugoslavije , bila je jedna od najzaostalijih u Evropi. Vladajuća klasa, politička i privredna, u većini slučajeva nije mnogo marila za interese naroda i važno joj je bilo samo lično bogaćenje. Malo se ulagalo u obrazovni i zdravstveni sistem, pa je većina stanovništva bila nepismena. Cvetala je korupcija, državna imovina od strane vlastodržaca tretirana kao privatna.
Jos na samim pocetku Kraljevine SHS, nije bilo ni D od demokratije,
Kralj je u komunistima video najvece neprijatelje jer su se zalagali za prava naroda koji je jako tesko izveo pod kraljem, Kralj se uplasio velikog uspeha komunista na izborima, i brze bolje izmislio neke nebulozne razloge da ih zabrani.
Na opštinskim izborima u martu i avgustu 1920. Komunističku partija je osvojila mnoge gradove (Beograd, Zagreb, Osijek, Skoplje, Niš i dr.), a na izborima za Ustavotvornu skupštinu, novembra 19
Smatrajući Komunističku partiju za pretnju, kralj Aleksandar je, optužujući KPJ da priprema prevrat, iskoristio sukobe sa žandarmerijom i vojskom u štrajkovima rudara Bosne i Hercegovine i Slovenije, te je objavio „Obznanu“, tj. naredio je da se do donošenja Ustava zabranjuje svaka komunistička aktivnost.
Čim je usvojen novi ustav, Skupština je 2. avgusta 1921. godine donela "Zakon o zaštiti države", kojim je komunistička aktivnost kvalifikovana kao zločinačka. U obrazloženju tog zakona KPJ je optužena kao krivac za neuspeli atentat na regenta Aleksandra i atentat na ministra policije Milorada Draškovića.
20, dobila je 59 mandata, od ukupno 419 poslaničkih mandata čime je postala treće stranka po broju poslanika u Skupštini.
U Zagrebu su komunisti osvojili mesto gradonačelnika (Svetozar Delić), ali su vlasti sprečile predaju gradske uprave. Isto je učinjeno u Beogradu, gde je gradonačelnik trebalo da postane Filip Filipović.
Policijski snimak ubijenih sekretara SKOJ-a Janka Mišića i Mije Oreškog ubijeni od policije 27. jula 1929. u Samoboru.
Šestosiječanjska diktatura, razdoblje samovlade kralja Aleksandra I. Karađorđevića od 6. I. 1929. do 3. IX. 1931. Do uvođenja diktature došlo je u prilikama obleženima sve nasilnijom drž. centralizacijom, zaoštrenim međunacionalnim suprotstavljanjima i gosp. aferama. Polit. kriza doživjela je vrhunac 1928. atentatom na zastupnike Hrvatske seljačke stranke i njene čelnika S. Radića u beogradskoj skupštini ( cak ni danas nema slaganja oko toga da li je Punisa Racic ubio Radica u afektu, ili je sve bilo organizovano, dok naucnik Miroljub Petrovic kaze da je Punisa Racic bio jako impulsivan covek, koji u nekim situacijama nije mogao da se kontrolise, dotle naucnik Dejan Lucic kaze da je iza svega stojala britanska obavestajna sluzba , koja je i organizovalo ubistvo Radica , da bi stvorila Banovini Hrvatsku i oslabila Srbiju ) Diktatura je započela Aleksandrovim proglasom o ukidanju Vidovdanskog ustava i raspuštanju Narodne skupštine (6. I), donošenjem ukaza o sastavljanju nove vlade na čelu s generalom P. Živkovićem (6. I), proglašenjem Zakona o kraljevskoj vlasti i o vrhovnoj upravi (6. I), Zakona »o zaštiti javne bezbednosti i poretka u državi« (6. I), Zakona »o državnom sudu za zaštitu države« (8. I) i Uredbe za izvršenje Zakona o Državnom sudu za zaštitu države (8. I). Tim zakonima i uredbama bio je ukinut ustav, raspuštena Narodna skupština, uvedena apsolutistička vladavina, zabranjen rad svim polit. strankama i udrugama s nac. obilježjima ( osim Udruženje četnika za slobodu i čast otadžbine ) , zabranjena sloboda govora, uvedena cenzura, zabranjeno korištenje narodnog imena i dr., a sva se polit. moć koncentrirala u kraljevim rukama. Na temelju Zakona »o nazivu i podjeli Kraljevine na upravna područja« (3. X) kralj Aleksandar je Kraljevinu SHS preimenovao u Kraljevinu Jugoslaviju i podijelio ju na devet banovina (prostorno manja, deseta banovina, bila je Uprava grada Beograda), koje su svojim granicama negirale povijesne državnopravne entitete. Šestosiječanjska diktatura bila je ukinuta objavom oktroiranog ustava 3. IX. 1931., kojim je formalno bila obnovljena ustavna monarhija.
Premda se Šestosiječanjska diktatura ideološki zasnivala na načelu nac. jedinstva izraženog integralnim jugoslavenstvom i na načelu drž. jedinstvenosti, odn. na jugosl. unitarizmu, zastupala je ugl. srpske interese, što je dovodilo do daljnjega nezadovoljstva nesrpskih naroda u Jugoslaviji koji su tražili priznanje narodne i državnopravne individualnosti unutar monarhističke Jugoslavije. Zbog otpora diktaturi ubijeni su i zatvoreni mnogobrojni predstavnici zabranjenih građanskih polit. stranaka i KP Jugoslavije, a dio je političara emigrirao. Represija se protegnula na sve društv. slojeve pa su hiljade ljudi prošle kroz zatvore samo zbog uvrjede kralja, isticanja nacionalne zastave i sl.
Neke od zrtava sestojanuarske diktature Sedam sekretara Skoja - a
https://sr.wikipedia.org/wiki/Шестојануарска_диктатура
Tako da je od sestojanuarske diktature bilo vise stete nego koristi, gde je kralj Alksandar uspeo da takvim vladnjem jako zaostri odnosne izmedju naroda u Kraljevini Jugoslaviji, cije ce posledica biti i stvaranje ustaskog pokreta kao rekacija i do sve onoga do cega ce doci kasnije...