Baš skoro gledah Sergeja Trifunovića u emisiji kod Mirjane Bobić-Mojsilović, gde je govorio baš o ovom filmu. Reče da je ulogu prihvatio pre nego što je pročitao scenario (''što inače nikad ne radim''), a da, kada je pak isti pročitao, prvo je sat vremena zblenuto gledao u zid, a onda se dvoumio da li da otkaže ili ne, sve dok nije video Dnevnik2, kada je konačno odlučio da pristane, ali ne sad zbog nekih posebnih svojstava koje Dnevnik2 ima, već zato što se u tom trenutku prikazivao prilog o nekim srednjoškolcima koji su svog druga (''koji ima sve petice, svira klavir, učesnik svakakvih takmičenja, bavi se...'') pretukli bejzbol palicama samo da bi to snimili mobilnim telefonom i da bi snimak kasnije mogli da posatve na Jutjub, bez ikakvog drugog povoda ili, ne daj Bože, razloga. To je, kaže, trenutak kad je prelomio. Isto tako tvrdi da mu je to najodvratnija uloga koju je ikad igrao, a to je uloga režisera snuff filmova, koji iza svega toga ima čitavu filozofiju i po kome, ne da to nije umetnost, već da je baš to umetnost, vrhunska umetnost. Napomenuo je i da je sestra jednog člana ekipe ubijena u snuff filmu koji se snimao u Beogradu. Ne znam da li je to verodostojno, ali me je protreslo do kosti. Po njemu, ti filmovi su posledica svakakvih rijaliti šouova (ne pitajte kako se ovo izgovara), koji su i kod nas sve popularniji, a nakon kojih, pošto se njihov originalni šok-spektakl efekat iscrpi, ljudi koji to gledaju, požele nešto više i kad se njihova želja za šokiranjem pervertira u nešto... neljudsko. Po onome što je on tu napričao, verujem da će retko ko moći da gleda ovaj film...
A, sad, moje mišljenje o opravdanosti ovako nečega u umetnosti... Hm, prvo na što pomislim su ''Ružičasti flamingosi''... Ma šta ''stvaraoci'' ovog filma hteli da kažu ili pokažu o bilo čemu, apsolutno je suludo napraviti objekat (shodno onome što Roger Ebert tvrdi da ''ovo nije film i ne treba ga tako ni posmatrati'') koji će direktno (dakle, ne preko toga što će uticati na nekog da uradi nešto zlo, već direktno, samim svojim postojanjem u vremensko-prostornom kontinuumu) učiniti svet gorim... Ako ne poželiš film da odgledaš dvaput, onda njegovi načini nisu opravdani, šta god taj film imao za reći...