- Poruka
- 95.555
https://vojvodinainfo.rs/mrtvo-selo-usred-vojvodine/
Ovo nekada popularno naselje za održavanje pijaca, vašara i raznih seoskih zabava
danas je jednostavno nestalo s lica zemlje.
. Prema svedočenju ljudi iz okolnih sela i naselja, Obornjača je nekada imala školu i svoje prodavnice,
a svakog vikenda je više stotina ljudi tamo dolazilo na pijacu koja je bila poznata širom Vojvodine.
Zatvorena je škola, i tako je počelo.
Prvo su se mladi odselili, pijaca je prestala da postoji, a onda su i oni stari umrli.
Sad se na mestu nekadašnjeg naselja nalazi nekoliko ruševina i dve-tri napuštene kuće koje odolevaju zubu vremena,
ali je na prvi pogled jasno da u njih niko godinama nije kročio.
Čak se čini kao da su bivši stanovnici jedva čekali da odu i za sobom ostave taj život,
jer sa sobom nisu poneli cipele, sat, gumu za točak, čak ni građevinski materijal i mnogo toga drugog.
S obzirom na to da je reč o svega nekoliko preostalih kuća, sve više podseća na nekoliko malih salaša,
a ne na ostatke nekadašnjeg naselja.
…
Osećam se kao ptica u kavezu od kada su svi otišli iz moje Obornjače.
Sećam se kada je selo bilo živo, imalo je pijacu, tri kafane, dućane i školu
. Sada nema nikoga i ničega, kaže Imre Kočiš ,stanovnik sela.
Imre živi na salašu u blizini Obornjače, sela na granici opština Bačka Topola i Ada
Obornjača je postala selo duhova i lepo sećanje tek nekolicine ljudi koji pri pomenu
njenog imena sa uzdahom izgovaraju"velika šteta"...
Imre Kočiš je rođen davne 1932. godine, kada je u Obornjači otvorena pijaca.
- U Obornjači sam išao u školu, a dok je bila velika pijaca, uvek sredom, bilo je prometa i puno ljudi,
selo je živelo. Od jutra do mraka se trgovalo.
Tamo sam na igranci upoznao svoju, sada pokojnu suprugu. Lepo se živelo -
priseća se Kočiš, očiju punih suza.
Par kilometara od Bačke Topole, posle sela Gunaroš, počinje Obornjača.
Ovo nekada popularno naselje za održavanje pijaca, vašara i raznih seoskih zabava
danas je jednostavno nestalo s lica zemlje.
Prvo se zatvorila škola
Obornjača nikada nije bila veliko naselje i u njemu je u proseku živelo stotinjak stanovnika, ali je vikendom selo (bilo) veoma živo. Prema svedočenju ljudi iz okolnih sela i naselja, Obornjača je nekada imala školu i svoje prodavnice,
a svakog vikenda je više stotina ljudi tamo dolazilo na pijacu koja je bila poznata širom Vojvodine.
Zatvorena je škola, i tako je počelo.
Prvo su se mladi odselili, pijaca je prestala da postoji, a onda su i oni stari umrli.
Sad se na mestu nekadašnjeg naselja nalazi nekoliko ruševina i dve-tri napuštene kuće koje odolevaju zubu vremena,
ali je na prvi pogled jasno da u njih niko godinama nije kročio.
Čak se čini kao da su bivši stanovnici jedva čekali da odu i za sobom ostave taj život,
jer sa sobom nisu poneli cipele, sat, gumu za točak, čak ni građevinski materijal i mnogo toga drugog.
S obzirom na to da je reč o svega nekoliko preostalih kuća, sve više podseća na nekoliko malih salaša,
a ne na ostatke nekadašnjeg naselja.
…
Osećam se kao ptica u kavezu od kada su svi otišli iz moje Obornjače.
Sećam se kada je selo bilo živo, imalo je pijacu, tri kafane, dućane i školu
. Sada nema nikoga i ničega, kaže Imre Kočiš ,stanovnik sela.
Imre živi na salašu u blizini Obornjače, sela na granici opština Bačka Topola i Ada
Obornjača je postala selo duhova i lepo sećanje tek nekolicine ljudi koji pri pomenu
njenog imena sa uzdahom izgovaraju"velika šteta"...
Imre Kočiš je rođen davne 1932. godine, kada je u Obornjači otvorena pijaca.
- U Obornjači sam išao u školu, a dok je bila velika pijaca, uvek sredom, bilo je prometa i puno ljudi,
selo je živelo. Od jutra do mraka se trgovalo.
Tamo sam na igranci upoznao svoju, sada pokojnu suprugu. Lepo se živelo -
priseća se Kočiš, očiju punih suza.