sećate li se svoje mašte iz detinjstva ?

cikcak

Primećen član
Poruka
698
ponekad se prisetim, u sekundama i bolje reći naznakama sećanja, toga osećaja mašte koji sam imao u detinjstvu, i koje su to bile jednostavne stvari koje su je budile: poneki strip, crtani film, ilustracije u knjigama, igračke, miris novog stripa, miris novog kolorisanog stripa na kvalitetnom papiru i u a4 formatu, kao što je bio Asterix...

sećate li se vi tog osećaja koji su vam (možda, nismo svi isti, ili jesmo...) budile stvari koje su kasnije izgubile tu magiju ?
 
Браво, баш мириси, нахткасне, стрипова и дувана :)))
Па јутра, па мора, па све нешто, кифла и прашка шунка, али права, пред школу, кад се тамо кренуло.
Није ми изгубило магију, само нема више тих мириса, сад су неки други, ал некад дођу, тачно постоји мирис мора, па марципана и тако ....
 
Aha:)
Bas ti mirisi su cudo. Nekim kolacima zanemarim aromu, imaju miris detinjstva :aha:
Verovala sam da je nasa planeta necija igracka-globus. I da nas taj neko posmatra kao sto mi gledamo tv. Zbog toga sam uvek, i kada sam sasvim sama, pazila sta radim.
Vecito sam pravila trugao od papita, supalj, ne veliki. I pokusavala da se provucem kroz njega. Mislila sam da cu ako sa ove strane predjem na drugu ucu i neki novi svet. I on se svaki put cepao :( a "taj" svet mi ostajao nedostizan.
Sve decije knjige imam sacuvane. I kada ih brisem ili otvorim, osetim detinjstvo, nesto toplo i sigurno, na trenutak.
 
ponekad se prisetim, u sekundama i bolje reći naznakama sećanja, toga osećaja mašte koji sam imao u detinjstvu, i koje su to bile jednostavne stvari koje su je budile: poneki strip, crtani film, ilustracije u knjigama, igračke, miris novog stripa, miris novog kolorisanog stripa na kvalitetnom papiru i u a4 formatu, kao što je bio Asterix...

sećate li se vi tog osećaja koji su vam (možda, nismo svi isti, ili jesmo...) budile stvari koje su kasnije izgubile tu magiju ?

Secam se bolje nego onoga o cemu sam mastala pre nekoliko godina ili meseci. Taj osecaj je neponovljiv. Desi mi se da ga ponekad neka situacija ozivi ali na kratko i onda se javi taj neki osecaj , ne mogu bas da ga definisem, lici malo na tugu, setu, "zal " za nekim srecnijim vremenima.
 
Ne, nije bilo maste. Ni priblizno kao danas.
Kad sam bio mali (cak sam i ja nekada bio mali) davali su mi crvene zivine perlice umesto ribljeg ulja.
Mozda sam zbog te zive bio veoma nesvestan svega sto ne mogu da dodirnem, rekao bih pola metra maksimum.
Kada si nesvestan sveta oko sebe, onda si i nezainteresovan za njega. A tamo, u toj nesvesti se skrivala masta.
Pod stare dane sam iz sebe iskopao nekog klinca i pokazujem mu svet, a on mene uci zivotu. Uci me da mastam. Kaze da je to najvrednije sto se od zivota moze dobiti.
 

Back
Top