
(ili neka moja razmišljanja o životu inspirisana ko zna čime)
SEČA VENA
Evo dodje leto opet
Vrelo, znojno i žamorno
Vreme jeste baš za odmor
A ići će ko uzmogne
I kom sudba pripomogne.
Ja je pitam za malecki
Tini-mini odmor jedan
A aždaja odgovara:
Ajde Ljiljka ne budali
Kakav odmor, šta ti fali
Imaš svega bestidnice
Heftalice, spajalice,
Imaš klimu kakvu ’oćeš
A ti bi da nekud podješ.
Ali......(kažem ja jureći sekund kad vata vazduh)
Kad bi odmor nama dali
Da idemo da nas vali
Morski nose, zapljuskuju
Vreo pesak da nas gori
Da u svakoj bude pori
I na plaži pretrpanoj
Piska, vriska
Misli stiska.
Ali......(kažem ja....ova beštija i ne diše)
U planinu medj zverinje
Ni u snu taj naum nemam
Bože blagi, svašta s tobom
Medju bube i urlike
A po stenju golemome
Da se verem kao koza
Mozak ti je kao boza.
Ali........(kažem ja.......ne vata vazduh, ali definitivno)
U banju li ja da idem?
Međ’ matore i bolesne
Tamo ti bi da me smestiš
I u blatu da se valjam
I u devet ajd u krevet.
Ej narode, mili rode
Jel videste kakva jeste
Tugo moja, oj živote
Što mi dade ’vako breme
Idem sad da sečem vene
Njojzi......a ne mene.
OJHAAAA

