Ninočka, postaćeš jedna od omraženijih ljudi na forumu :wink: . Samo zbog svoje surove iskrenosti i realnosti

. I, još više, što si tako, u glavnom, u pravu

. Htela sam da se držim podalje od ove teme, ali ipak bih napisala neku sredinu.
Početak ''letenja'' -
''volim te sve do neba, pa na nebu probušim jednu malu rupicu, pa više, do vasione, i još više... Ma, volim te najviše''
Kraj - Evo me u Kini, pristigla kroz sve Zemljinu utrobu od jačine udara (
čista fizika-Njutn, gravitacija... Što više letiš, jače boli pad)
Samo za Wet - Bilo je trenutaka u vasioni kada sam znala (potpuno svesno) koliko će boleti (kad-ako?) padnem, i razmišljala kako će vredeti. I, sada, kada sam tu gde sam (a u Kini sam!), jedino što me održava je da sam bila nekad u vasioni...
Uživaj u vasioni, jer, čak i ako neko uspe da te ubedi da ćeš jednom tresnuti, pad neće manje boleti!
A, ono što ti ostaje?! Znaš da ćeš ponovo leteti, jer znaš da si sposobna za to...