wihor
Ističe se
- Poruka
- 2.029
''ne postoje moralni fenomeni,nego samo moralna interpretacija ovih fenomena. Sama ova interpretacija poreklom je izvan moralne oblasti.
Jedno glediste: u svima odredjivanjima vrednosti postoji odredjen smer: odrzanje porodice, zajednice, rase, drzave, crkve, vere, ili jedne kulture. — Zahvaljujuci cinjenici sto ljudi zaboravljaju da svaka ocena vrednosti ima izvestan smer,jedno isto lice moze ziveti u raju kontradiktornih ocena, pa prema tome i u raju kontradiktornih impulsa.TO JE IZRAZ BOLESTI U COVEKU NASUPROT ZDRAVLJU KOD ZIVOTINJA,gde svi instinkti odgovaraju izvesnom,odredjenom smeru.
Ovaj stvor pun protivrecnosti ima u svom bicu, medjutim,jedan velicanstven metod saznanja: on oseca za i protiv razloge, on se uzvisava do pravde, to ce reci do obavestenja o principima s onu stranu ocene dobra i zla.
Najmudriji bi prema tome bio najbogatiji protivrecnostima, on bi tako isto bio obdaren culima dodira pomocu kojih bi razumeo svakovrsne ljude, i sa svim tim on bi imao svoje velike trenutke,kad bi sve strune njegova bica treperile u skladu — sto se cak i nama desava, samo vrlo retko! To je neka vrsta planetarnog kretanja.
Ko stvara cilj koji stoji iznad covecanstva i iznad pojedinaca? Ranije je moral bio mera za samoodrzanje. Ali, sada niko ne želi da se sto odrzi, nema nista vise da se odrzi. Tako se svodimo na opitan moral, gde svako mora odredjivati sam sebi cilj.
Izgleda da ne postoji nikakvo saznanje ili svest o mnogobrojnim revolucijama kroz koje su prosli moralni sudovi i o broju slucajeva kad je »zlo« ozbiljno i iskreno prekrsteno u »dobro« i obrnuto. Ja sam sa svoje strane ukazao na jednu takvu transformaciju recima »moralnost naravi«. — cak i svest je promenila svoju oblast: ranije je postojala griza savest kod stada.
A. Moral kao delo nemorala.
1. Da bi moralne vrednosti zagospodarile, moraju im priteci u pomoc cisto nemoralne sile i afekti.
2. Pojava moralnih vrednosti je delo nemoralnih strasti i obzira.
B. Moral kao delo zablude
V. Moral postepeno u opreci sam sa sobom.
Obracun. — Istinitost,sumnja,epoch, sud. — »Nemoralnost« verovanja u moral.
stepeni:
1. Apsolutno carstvo morala: sve bioloske pojave mere se i sude prema njemu.
2. Pokusaj identifikovanja zivota i morala (simptom probudjenog skepticizma: moral se vise ne sme osecati kao nesto oprecno zivotu); vise sredstava, cak i jedan transcendentalni put.
3. Suprotstavljanje zivota i morala: zivot sudi i osudjuje moral.
G. U kojoj je meri moral stetan po zivot:
a) po uzivanje zivota, zahvalnost za zivot itd.
b) lepsanje, oplemenjivanje zivota
v) saznanje zivota
g) po razvoj zivota, ukoliko je isao za tim da razdeli najvise pojave zivota.
D. Druga strana racuna: korist morala po zivot.
1. Moral kao nacelo odrzanja vece celine, kao ogranicavanje pojedinih clanova: koristan za »orudje«.
2. Moral kao nacelo odrzanja u odnosu prema unutarnjem dovodjenju coveka u opasnost zbog strasti: koristan za »prosecne«.
3. Moral kao nacelo održanja protiv unishtilackog dejstva velike bede i nevolje: koristan za »ratnike«.
4. Moral kao protivdejstvo protiv strasnih eksplozija silnih: koristan za »nize«
Tako moralni idiosinkrazist ili je stekao svoju pravu vrednost priblizavanjem drustvenom uzoru vrloga coveka: on je »posten«, »pravican« — srednje stanje dostojno visokog postovanja; u svakoj moci prosecan, ali u svakom htenju castan, savestan, cvrst, uvazen, pouzdan; — ili zamislja da je zadobio tu vrednost prosto zato sto na drugi nacin nije u mogucnosti da razume sva svoja stanja — on je sam sebi nepoznat; zbog toga sebe tumaci na ovaj nacin. — Moral je jedina shema tumacenja pomocu koje ovaj tip coveka moze sebe podneti: — JELI TO NEKA VRSTA GORDOSTI?...
Moja namera je da pokazem apsolutnu homogenost svih pojava i primenu moralnih razlikovanja kao stvar uslovljenu perspektivom; da pokazem da je sve sto se hvali kao moralno u sustini jednako sa svim sto je nemoralno i da je postalo moguce pomocu nemoralnih sredstava za nemoralne svrhe, kao što je slucaj sa svakim moralnim razvitkom; — i obrnuto,da je sve sto je ozloglaseno kao nemoralno, s gledista ekonomije, više i bitnije, i da razvitak još veceg obilja zivota neophodno donosi sa sobom i napredak nemorala. ISTINA JE NIVO DO KOGA SEBI DOPUSTAMO DA TO SHVATIMO.''
Jedno glediste: u svima odredjivanjima vrednosti postoji odredjen smer: odrzanje porodice, zajednice, rase, drzave, crkve, vere, ili jedne kulture. — Zahvaljujuci cinjenici sto ljudi zaboravljaju da svaka ocena vrednosti ima izvestan smer,jedno isto lice moze ziveti u raju kontradiktornih ocena, pa prema tome i u raju kontradiktornih impulsa.TO JE IZRAZ BOLESTI U COVEKU NASUPROT ZDRAVLJU KOD ZIVOTINJA,gde svi instinkti odgovaraju izvesnom,odredjenom smeru.
Ovaj stvor pun protivrecnosti ima u svom bicu, medjutim,jedan velicanstven metod saznanja: on oseca za i protiv razloge, on se uzvisava do pravde, to ce reci do obavestenja o principima s onu stranu ocene dobra i zla.
Najmudriji bi prema tome bio najbogatiji protivrecnostima, on bi tako isto bio obdaren culima dodira pomocu kojih bi razumeo svakovrsne ljude, i sa svim tim on bi imao svoje velike trenutke,kad bi sve strune njegova bica treperile u skladu — sto se cak i nama desava, samo vrlo retko! To je neka vrsta planetarnog kretanja.
Ko stvara cilj koji stoji iznad covecanstva i iznad pojedinaca? Ranije je moral bio mera za samoodrzanje. Ali, sada niko ne želi da se sto odrzi, nema nista vise da se odrzi. Tako se svodimo na opitan moral, gde svako mora odredjivati sam sebi cilj.
Izgleda da ne postoji nikakvo saznanje ili svest o mnogobrojnim revolucijama kroz koje su prosli moralni sudovi i o broju slucajeva kad je »zlo« ozbiljno i iskreno prekrsteno u »dobro« i obrnuto. Ja sam sa svoje strane ukazao na jednu takvu transformaciju recima »moralnost naravi«. — cak i svest je promenila svoju oblast: ranije je postojala griza savest kod stada.
A. Moral kao delo nemorala.
1. Da bi moralne vrednosti zagospodarile, moraju im priteci u pomoc cisto nemoralne sile i afekti.
2. Pojava moralnih vrednosti je delo nemoralnih strasti i obzira.
B. Moral kao delo zablude
V. Moral postepeno u opreci sam sa sobom.
Obracun. — Istinitost,sumnja,epoch, sud. — »Nemoralnost« verovanja u moral.
stepeni:
1. Apsolutno carstvo morala: sve bioloske pojave mere se i sude prema njemu.
2. Pokusaj identifikovanja zivota i morala (simptom probudjenog skepticizma: moral se vise ne sme osecati kao nesto oprecno zivotu); vise sredstava, cak i jedan transcendentalni put.
3. Suprotstavljanje zivota i morala: zivot sudi i osudjuje moral.
G. U kojoj je meri moral stetan po zivot:
a) po uzivanje zivota, zahvalnost za zivot itd.
b) lepsanje, oplemenjivanje zivota
v) saznanje zivota
g) po razvoj zivota, ukoliko je isao za tim da razdeli najvise pojave zivota.
D. Druga strana racuna: korist morala po zivot.
1. Moral kao nacelo odrzanja vece celine, kao ogranicavanje pojedinih clanova: koristan za »orudje«.
2. Moral kao nacelo odrzanja u odnosu prema unutarnjem dovodjenju coveka u opasnost zbog strasti: koristan za »prosecne«.
3. Moral kao nacelo održanja protiv unishtilackog dejstva velike bede i nevolje: koristan za »ratnike«.
4. Moral kao protivdejstvo protiv strasnih eksplozija silnih: koristan za »nize«
Tako moralni idiosinkrazist ili je stekao svoju pravu vrednost priblizavanjem drustvenom uzoru vrloga coveka: on je »posten«, »pravican« — srednje stanje dostojno visokog postovanja; u svakoj moci prosecan, ali u svakom htenju castan, savestan, cvrst, uvazen, pouzdan; — ili zamislja da je zadobio tu vrednost prosto zato sto na drugi nacin nije u mogucnosti da razume sva svoja stanja — on je sam sebi nepoznat; zbog toga sebe tumaci na ovaj nacin. — Moral je jedina shema tumacenja pomocu koje ovaj tip coveka moze sebe podneti: — JELI TO NEKA VRSTA GORDOSTI?...
Moja namera je da pokazem apsolutnu homogenost svih pojava i primenu moralnih razlikovanja kao stvar uslovljenu perspektivom; da pokazem da je sve sto se hvali kao moralno u sustini jednako sa svim sto je nemoralno i da je postalo moguce pomocu nemoralnih sredstava za nemoralne svrhe, kao što je slucaj sa svakim moralnim razvitkom; — i obrnuto,da je sve sto je ozloglaseno kao nemoralno, s gledista ekonomije, više i bitnije, i da razvitak još veceg obilja zivota neophodno donosi sa sobom i napredak nemorala. ISTINA JE NIVO DO KOGA SEBI DOPUSTAMO DA TO SHVATIMO.''
