Saosećanje i uživljavanje

Neprilagođena

Leptirica
Banovan
Poruka
95.555
677z381_Saosecanje-ilustracija-za-Milivojevica.jpg


Saosećati sa drugom osobom je temeljni princip svakog prijateljskog odnosa,
od ljubavi, preko prijateljstva, pa do prijateljskog odnosa prema nepoznatoj osobi.
Saosećati znači emocionalno rezonovati sa drugom osobom.

Ono što omogućuje da jedna osoba saoseća sa drugom jeste to što se njom identifikuje, poistovećuje.
Tada osoba u drugome vidi čoveka koji je isti kao i ona, ili koji je isti kao neko koga ona voli.
Videći sebe u drugome, ona sebe vidi u situaciji u kojoj se drugi nalazi.

Stručni naziv za saosećanje sa drugim jeste simpatija.
Suprotan odnos, odnos neprijateljstva je antipatija, protivosećanje, kada je osobi drago što drugi trpi, a krivo kada je drugi srećan
**Apatija označava ravnodušnost.


Empatiju ili uživljavanje treba razlikovati od simpatije ili saosećanja.
Sposobnost empatije je sposobnost jedne osobe da se uživi u neku drugu osobu koja je različita od nje.
Što bolje poznajemo drugu osobu, njene vrednosti, pogled na život, to će naša empatija biti tačnija.


I simpatija i empatija, i saosećajnost i uživljavanje su okrenuti prema drugima,
tako da saosećajna i empatična osoba može zaboraviti na sebe, na svoja osećanja, potrebe i interese.
Zapostavljanje sebe vodi u „neurotični altruizam”: neurotičnu ljubav prema drugima
. Upravo zbog toga su nastale novije psihološke teorije koje naglašavaju važnost razvijanja saosećajnosti osobe sa samom sobom
i negovanja njenog prijateljskog odnosa prema samoj sebi.

Kakva ste osoba?
Saosećate?
Kako stojite sa empatijom?
Da li ste nekada zapostavili sebe u svemu tome?
 
Zanimljiva tema.
Nisam danas specijalno rčita, pa ako ne uspem u par reči napisati ono što mislim, vratiću se neki drugi put.

Kakva sam osoba? Hmm, pitanje na koje najteže odgovorim jer to radije ostavim drugima, koliko god odgovori mogu biti sasvim pogrešni.
Recimo, prilično tvrdoglava. ( mada dosta manje nego u mladosti )
Evo, omašila sam i zanemarila temu. Recimo da spadam u hipersenzibilne osobe. I ne dopada mi se to.

Saosećam li ? Da. No ne bih mogla reći da saosećam samo sa onima koji su mi simpatični.
Naravno, sasosećajnost češće pokažem bliskijim osobama, ostalo zadržm negde za sebe.
Kod mene antipatija drugačije funkcioniše. Mogu da saosećam i u takvim sitacijama jer nikad mi nije drago da je nekome loše.
Apatija... mislim da u iznimnim sitacijama nije kod mene moguće, taman ne odreagovala na vidljiv način.

Empatiju bih rado poklonila ako je neko želi i ne bih je tražila natrag.
No naučila sam kako da je kontrolišem i kanališem. ( bar sam sklona tako misliti )

Da li sam zapostavila nekad sebe zbog navedenog ? Jesam. Nije mi žao iako nije imalo rezultata.

Evo, onako šturo, za prvi post.
 
Mogu ja da simpatisem nekog do mile volje. Mogu da placem I da saosecam sa drugaricom kada raskine sa deckom....Ali kada treba biti empatican, to ja zaista tesko. Nije preporucljivo biti empatican cesto, jer sagorevamo, ne mozemo kasnije da izadjemo iz uloge I ima uticaja na nas psihicki zivot.

Empatija je zaista teška osobina. Sa njom čovek mora nučiti kako da ne našteti sebi.
 
Naravno kao i u svemu... ali ja :roll:

Nema tu "ali ja" :). Ako znamo svoje slabosti ili mane naša dužnost prema samom sebi najpre, a onda i zbog boljeg odnosa sa ljudima je da naučimo kako kontrolisati i kanalisati, ako baš ne može da se sasvim promeni.
Sve je u dobrom poznavanju samog sebe.
 
Zanimljiva tema.
Nisam danas specijalno rčita, pa ako ne uspem u par reči napisati ono što mislim, vratiću se neki drugi put.

Kakva sam osoba? Hmm, pitanje na koje najteže odgovorim jer to radije ostavim drugima, koliko god odgovori mogu biti sasvim pogrešni.
Recimo, prilično tvrdoglava. ( mada dosta manje nego u mladosti )
Evo, omašila sam i zanemarila temu. Recimo da spadam u hipersenzibilne osobe. I ne dopada mi se to.

Saosećam li ? Da. No ne bih mogla reći da saosećam samo sa onima koji su mi simpatični.
Naravno, sasosećajnost češće pokažem bliskijim osobama, ostalo zadržm negde za sebe.
Kod mene antipatija drugačije funkcioniše. Mogu da saosećam i u takvim sitacijama jer nikad mi nije drago da je nekome loše.
Apatija... mislim da u iznimnim sitacijama nije kod mene moguće, taman ne odreagovala na vidljiv način.

Empatiju bih rado poklonila ako je neko želi i ne bih je tražila natrag.
No naučila sam kako da je kontrolišem i kanališem. ( bar sam sklona tako misliti )

Da li sam zapostavila nekad sebe zbog navedenog ? Jesam. Nije mi žao iako nije imalo rezultata.

Evo, onako šturo, za prvi post.
Bravo, ma kakvi "šturo", odlično...ja sam reagovao sa ♥️ a inače sam takav kao ti, uglavnom, barem ja tako mislim. E sad, kolika mi je realno moć sagledavanja sebe, pitanje je. To što ja mislim da sam takav ne znači da jesam.
 
Bravo, ma kakvi "šturo", odlično...ja sam reagovao sa ♥️ a inače sam takav kao ti, uglavnom, barem ja tako mislim. E sad, kolika mi je realno moć sagledavanja sebe, pitanje je. To što ja mislim da sam takav ne znači da jesam.

Zato se mi ogradimo od mišljenja koje se samo na nas odnosi a dolazi iz sopstvene perspektive :)
Mada, proces zavirivanja u sopstvo i samorespekcija i nisu svakome na korist niti ume svako.
Zato postje psiholozi kao pomoć.
 
Empatična sam, previše, plačem nad sudbinama i situacijama nesrećnih ljudi, životinja, biljki. Ono, da ne izbjegavam mjesta gdje ću pročitati ili čuti nešto tužno plakala bih 19 sati na dan. Ali izbjegavam jer moje suosjećanje neće nikome pomoći a meni će odmoći.

Očvrsnućeš vremenom. Za sada je dobro što si svesna da se ponešto da i izbeći bez mnogo muke :)
 
Ma sumnjam, takva sam rođena, kad sam bila mala plakala uz crtiće pa mi baka govorila: "ne plači dušo, nije to pravi Duško Dugouško, to je kaskader" :)

Hoćeš. Život nas sve do jednog očvrsne, ni ne budemo svesni.
No, ja ti ipak želim da te ne očvrsne do mere da sasvim nestane te lepe strane, ma koliko ona bila teška onome ko je poseduje.

A kad primetiš to jednog dana, seti se pustinjakinje :)
 
Ja ljudima delujem kao da jesam empata...verovatno dosta ljudi i ovde misle to o meni...ali nisam stvarno,moja empatija je više kognitivna nego stvarno ona prava,emotivna...Osećanja razumem jako dobro i izbegavam stvari koji će ljudima da izazovu ona negativna osim ako me neko nije baš bocnuo u neki živac,tad već znam da bodem ciljano tamo gde boli...ali se ne uživljavam nešto stvarno mnogo u tuđa osećanja osim ako mi neko nije blizak dovoljno...

teoretski bio bih dobar manipulator kada bih imao želju da manipulišem
 
Ja ljudima delujem kao da jesam empata...verovatno dosta ljudi i ovde misle to o meni...ali nisam stvarno,moja empatija je više kognitivna nego stvarno ona prava,emotivna...Osećanja razumem jako dobro i izbegavam stvari koji će ljudima da izazovu ona negativna osim ako me neko nije baš bocnuo u neki živac,tad već znam da bodem ciljano tamo gde boli...ali se ne uživljavam nešto stvarno mnogo u tuđa osećanja osim ako mi neko nije blizak dovoljno...

teoretski bio bih dobar manipulator kada bih imao želju da manipulišem
Hvala ti što mi uštedi vreme da te provalim 🤣
 
Hoćeš. Život nas sve do jednog očvrsne, ni ne budemo svesni.
No, ja ti ipak želim da te ne očvrsne do mere da sasvim nestane te lepe strane, ma koliko ona bila teška onome ko je poseduje.

A kad primetiš to jednog dana, seti se pustinjakinje :)
Kod mene je obrnuto, bio sam stabilan i čvrst, sad "pucam". Puk'o čovek.
 

Back
Top