Sanstefanski mir

Poruka
21.521
Takodje je garantovao Srbiji nezavisnost.

Da li bi bilo bolje po nas na duze staze da je on zaziveo umesto Berlinskog kongresa?

Koje su tacno bile odredbe Sanstefana po pitanju Bosne i Hercegovine, Raske oblasti, Kosova, itd..... ? Ali i Crne Gore.

Pod patronatom Rusije, da li je iluzorno nadati se da bi nam Bugarska bila cvrst saveznik i oslonac, a ne takmac za prevlast na Balkanu?

Da li bi se buducnost ovog prostora drugacije odvijala posle Sanstefana ukoliko bi jedan ruski satelit imao izlaz na Egej? Sta bi to konkretno znacilo za nas?
 
San Stefanska Bugarska je dobrim delom i razlog srpsko-bugarskih i grko-bugarskih nesporazuma koji su usledili jer je Bugarskoj garantovana teritorija koja ne samo što im etnički nije pripadala nego bi Grčku i Srbiju doveli u pat poziciju u bližoj budućnosti. Garantovane su im osim bugarskih etničkih teritorija i Pirot,Vranje (pa čak i je i Niš bio u igri do pretnje knjaza Milana da će zaratiti sa Rusijom ako treba),zatim cela Makedonija i duboko u današnju Albaniju, kao i egejsku obalu Grčke do Ksantija još bi je kod Soluna fizički prepolovili na dva dela.Čini mi se da su i Rumuniju zakačili. Srbija bi bukvalno dobila malo proširenje u Sandžaku bez Novog Pazara i do Kopaonika i delove do Niša i bez ikakvog prostora za dalje širenje..

Posle toga Bugari su usvojili nerealne ambicije i očekivanja koje su ih direktno odvele u sukob sa Srbijom i Grčkom a na neki način ih i odvojili od ruskog uticaja kada su isti povukli podršku za takve ideje.
Što je najtužnije taj mir nije imao nikakve šanse za uspeh jer je odmah bilo jasno da će ga ostale sile odbaciti. Sve u svemu teška glupost i blamaža ruske diplomatije toga vremena.
 
Poslednja izmena:
San Stefanska Bugarska je dobrim delom i razlog srpsko-bugarskih i grko-bugarskih nesporazuma koji su usledili jer je Bugarskoj garantovana teritorija koja ne samo što im etnički nije pripadala nego bi Grčku i Srbiju doveli u pat poziciju u bližoj budućnosti. Garantovane su im osim bugarskih etničkih teritorija i Pirot,Vranje (pa čak i je i Niš bio u igri do pretnje knjaza Milana da će zaratiti sa Rusijom ako treba),zatim cela Makedonija i duboko u današnju Albaniju, kao i egejsku obalu Grčke do Ksantija još bi je kod Soluna fizički prepolovili na dva dela.Čini mi se da su i Rumuniju zakačili. Srbija bi bukvalno dobila malo proširenje u Sandžaku bez Novog Pazara i do Kopaonika i delove do Niša i bez ikakvog prostora za dalje širenje..

Posle toga Bugari su usvojili nerealne ambicije i očekivanja koje su ih direktno odvele u sukob sa Srbijom i Grčkom a na neki način ih i odvojili od ruskog uticaja kada su isti povukli podršku za takve ideje.
Što je najtužnije taj mir nije imao nikakve šanse za uspeh jer je odmah bilo jasno da će ga ostale sile odbaciti. Sve u svemu teška glupost i blamaža ruske diplomatije toga vremena.

Do Kopaonika ili do Pristine? A sta je sa Bosnom? Na osnovu cega kazes bez daljeg prostora za sirenje?
 
Санстефански лево и Берлински уговор десно.
Karti_od_Sanstefan_i_Berlinski_kongres_1878.jpg
 
Do Kopaonika ili do Pristine? A sta je sa Bosnom? Na osnovu cega kazes bez daljeg prostora za sirenje?

Bosna je i pre rata predviđena da bude austrijski protektorat,to je bio dogovor Andraša i kako se zvaše ruski ministar inostranih poslova tada.Srbija je bila prinuđena da se neformalno obaveže da neće prelaziti Drinu i Lim. Zato nije ni slala ozbiljnu vojsku kao pomoć ustanicima u Bosnu i Hercegovinu iako je to bio formalni razlog ulaska u rat nego je glavninu svojih operacija usmerila na jug i istok ka Nišu. Nikada ni u jednom momentu san stefanski mir nije nudio Bosnu i Kosovo Srbiji. Bosna je trebala da bude autonomija u okviru Otomanskog carstva pod austrijskom upravom što se i desilo nakon Berlinskog kongresa. Kosovo bi uz veći deo Sandžaka i Albanije ostao koridor između formalno turskih autonomija Bugarske i Bosne.

Sanstefanske-granice-Bugarske-670x468.jpg
 
Postoje neke analize koje sam čitao i koje imaju cilj da bukvalno operu Rusiju od svega toga...u stilu "pa Srbima bi bilo bolje..." što je totalno sranje da izvineš. Rusija je imala svoj interes i žrtvovala Srbiju zbog njega. Kraj priče. Iskupila se 30 godina kasnije ali činjenica je da su napravili glupost tada, prateći svoje sebične interese koji ponavljam da bi razumeo su bili neostvarivi i iluzorni zbog odnosa sila u to vreme.
 
Takodje je garantovao Srbiji nezavisnost.

Da li bi bilo bolje po nas na duze staze da je on zaziveo umesto Berlinskog kongresa?

Koje su tacno bile odredbe Sanstefana po pitanju Bosne i Hercegovine, Raske oblasti, Kosova, itd..... ? Ali i Crne Gore.

Pod patronatom Rusije, da li je iluzorno nadati se da bi nam Bugarska bila cvrst saveznik i oslonac, a ne takmac za prevlast na Balkanu?

Da li bi se buducnost ovog prostora drugacije odvijala posle Sanstefana ukoliko bi jedan ruski satelit imao izlaz na Egej? Sta bi to konkretno znacilo za nas?
Човече, на помен "Санстефанског мира" одма' вадим кубуру.

Санстефанским миром, Руси су поклонили српске земље Македонију и Шоплук Бугарима, изложивши тамошње Србе потенцијалној страшној и крвавој бугаризацији. Касније је ову политику бугаризације Срба у Шоплуку и Македонији наставила Коминтерна, а Бугари никада нису престали да сањају о Санстефанској Бугарској. Под патронатом Русије су били Бугари а не Срби.
 
Ако се осврћемо на историју, ваља уважавати факте, чињенице, мишљења истзорика, не понављати антисрпску а богами и русофобичну пропаганду којом нас на жалост запљускују разни пајаци, нека два Дарка и сличне протуве, на жалост и на медијима са националном фреквенцијама.

Укључујући и на осврт из 1876-8 године, када је Србија након великог српског устанка у Херцеговини ушла у рат са Турском. Гдје су и поред бројних примјера херојства пред тада неупоредивоо јачом силом, Турском, крајем 1876. били пред катастрофом, која је спријечена (а да није ко зна шта би било са Србијом и да ли би постојала) на интервенцију Русије која и због источне кризе али прије свега због Србије и судбине српског устанка у Херцеговини улази у рат са Турском 1877-е када јај тај рат никако није одговарао и када јој околности и бројни проблеми (и геополитички и унутрашњи и ратови које је водила у Туркестану) нису ишли на руку. Ипак, захваљујући способним војсковођама и храбрости руске војске, тај рат бјеше успјешан за Русију, самим тим добар и за Србију, окончан је Сан-Стефанским миром којим је Србија са 43.555 км2 на колико се простирала 1876.године увећана на 52.305 км2, припојен јој је Нишки и Лесковачки округ, али не и Пиротски и Врањски које је руско-српска војска ослободила.

Ту су се Руси, фаворизујући Бугарску који ништа нису имали прије тог рата вјерујући да ће добити у њима одане пријатеље на Балкану (касније ће увидјети своју заблуду јер су Бугари сваки пута када се указала прилика заузели страну против Русије) огрешили о Србе и српске интересе. У наредним мјесецима највише захваљујући великој дипломатској мисији и борби Јована Ристића, који тада у српским дипломатским круговима бјеше не баш омиљен (некако Срби воле да узму на зуб оне који раде за српску корист) који је лобирао преко министра иностраних дјела Аустро-Угарске грофа Андрашија и Британије (који су ту гледали и свој интерес и да што више ослабе све јачи утицај Русије), исправљена је ова неправда и Србија је на Берлинском конгресу дибила и ова два округа.

Истина је да су се Руси по питању ова два округа огрешили о Србе у том тренутку, али је истина и да је Русија ушла у рат и крварила због Србије и спасила нас у том моменту катастрофе.
 

Back
Top