Sanjala sam nocas da te nema...

divlja u srcu:
Ranije sam imala zesci trip da mom dragom moze nesto da se desi i da cu ga izgubiti nepovratno. To je bila jedna faza moje zestoke posesivnosti i ludila, al' sam se uspesno izborila sa tim stanjem. Hvala bogu! :)

Interesantno je stvarno da kad nekoga opsesivno volimo, stalno mislimo da ce mu se desiti nesto lose i strahujemo od toga, umesto da uzivamo u svakom zajednickom trenutku, pa ma koliko ih bilo :)
 
Prokletstvo coveka i jeste u tome sto ne ume da uziva u onome sto ima (barem ne za dugo), vec da pati za onim sto nema. To je dobro jer nam to omogucuje prezivljavanje (umrli bismo zadovoljni zalogajem koji smo pojeli, umesto da na vreme trazimo sledeci!), ali nas to kosta zivaca i to na tone! Ipak, niko od nas ne bi voleo da je bezivotan i da povremeno ne sanja sta bi bilo da nekoga koga volimo nema... Ja sada najbolje poznajem te misli... :(
 
Kiss_me:
Celo vece mi se mota po glavi pesma Bijelog dugmeta (ili sam jos pod utiscima koncerta) "sanjao sam nocas da te nema"...

Pitam se, sta bi bi bilo da vise nema dragih ljudi, ili da neke ljude nikada nismo upoznali?
Sta bi bilo da nema moje najvece ljubavi, sta bi bilo da nema moje prve ljubavi, sta bi bilo da nema nekog ko je skoro usao u moj zivot i ko je pored svih peripetija i nasih razmirica postao meni vrlo drag i nadam se da ce nase prijateljstvo ili sta vec potrajati jos dugo? Sta bi bilo da nema svih onih velikih i malih ljubavi koje obeleze svoje mesto u nasim srcima?

Ma sta bi bilo da nema nas? :)

Мислим да си спремна за "Када си отишао", Меги О'Фарел!
 

Back
Top