Propadam kroz sebe,
tonem,
u neko drugo drugo vreme,
povlačeći sa sobom
sva glupa pitanja
još glupljih prijatelja,
kao prljav stolnjak
sa još prljavijim čašama,
znajući da je otisak
njegovih usana
na nekoj od njih
razbijen,
kao i ja,
ležeći na pločniku bulevara.
tonem,
u neko drugo drugo vreme,
povlačeći sa sobom
sva glupa pitanja
još glupljih prijatelja,
kao prljav stolnjak
sa još prljavijim čašama,
znajući da je otisak
njegovih usana
na nekoj od njih
razbijen,
kao i ja,
ležeći na pločniku bulevara.