Samozvani Mithbusteri - borci protiv srpskih mitova, koji vole svoje mitove.

Konstantin Veliki

Buduća legenda
Poruka
28.842
Svi smo svesni kako Hrvati, Bosnjaci i po neki Srbin (Drugosrbijanac) vole da pricaju protiv srpske mitomanije.

Protiv toga nemam nista, imam nesto kade isti ljudi tupe i veruju bosnjacku i hrvatsku mitomaniju.

- Price kako pre 19. veka nema Srba preko Drine.

- Mith o pravu prve bracne noci. (Srpski mith koji mnogo vole nase komsije).

- Mith o Bogumilima u Bosni.

- Mith o Rumunima po Hrvatskoj i Bosni.

I.t.d

Ko nekome turi prst u svoje mitove, mora i da se suocava za svojim, ali to je retkost.
 
Znaš šta je još bolje? Kada se se kaže da je prvi srpski ustanak bio 1804, a zapravo je bio 1594 sa središtem u Vršcu pod vođstvom Teodora vršačkog.
Srbi sami pokopavaju svoju istoriju i podređuju je dnevnoj politici. Što onda drugi ne bi čistili cipele o nju?

https://sr.wikipedia.org/wiki/Банатски_устанак
 
Znaš šta je još bolje? Kada se se kaže da je prvi srpski ustanak bio 1804, a zapravo je bio 1594 sa središtem u Vršcu pod vođstvom Teodora vršačkog.
Srbi sami pokopavaju svoju istoriju i podređuju je dnevnoj politici. Što onda drugi ne bi čistili cipele o nju?

https://sr.wikipedia.org/wiki/Банатски_устанак
Ustvari, ranije, 1526. pod vođstvom Jovana Nenada.

800px-Serbian_empire07_map.png
 
Znaš šta je još bolje? Kada se se kaže da je prvi srpski ustanak bio 1804, a zapravo je bio 1594 sa središtem u Vršcu pod vođstvom Teodora vršačkog.
Srbi sami pokopavaju svoju istoriju i podređuju je dnevnoj politici. Što onda drugi ne bi čistili cipele o nju?

https://sr.wikipedia.org/wiki/Банатски_устанак

Valjda je taj prvi samo u nizu dva koja su bila u tom naletu? Nikako nije apsolutno prvi, jer je bilo gomila "prvih" koji su bili bez drugog?
 
Ustvari, ranije, 1526. pod vođstvom Jovana Nenada.

800px-Serbian_empire07_map.png

Jovan Nenad nije bio ustanik nego plaćenik, i bio je daleko od cara. U tom periodu Ugarska je imala tzv crne armije, tj plaćeničke vojske. Cela ta priča oko njega je ispolitizirana u 20. veku. Upravo ono što sam već napisao, podređivanje istorije dnevnoj politici.
 
Poslednja izmena:
Jovan Nenad nije bio ustanik nego plaćenik, i bio je daleko od cara. U tom periodu ugarska je imala tzv crne armije, tj plaćeničke vojske.

U trenutku ustanka nije bio plaćen da to radi, s obzirom na to da su jedini koji su mogli da ga plaćaju bili rastureni na Mohaču i međusobno se borili za tron. A car je bio po istom principu kao i Lazar, dakle zabole nas po tom pitanju za formu i sitničarenje.
 
U trenutku ustanka nije bio plaćen da to radi, s obzirom na to da su jedini koji su mogli da ga plaćaju bili rastureni na Mohaču i međusobno se borili za tron. A car je bio po istom principu kao i Lazar, dakle zabole nas po tom pitanju za formu i sitničarenje.

Pogledaj kartu, da li je ta teritorija u Turskoj ili Mađarskoj? Posle bitke Turci se povlače a Jovan Nenad kalkuliše i vrši pregovore koga će podržati u borbi za presto.
 
Pogledaj kartu koju si sam postavio, da li je ta teritorija u Turskoj ili Mađarskoj? Posle bitke Turci se povlače a Jovan Nenad kalkuliše i vrši pregovore koga će podržati u borbi za presto.

Nisam je postavio ja. Što se teritorije tiče, gde god bila, ona je srpska, kao što se kasnije ispostavilo. Zato i na njegovom spomeniku piše "Tvoja je misao pobedila". Uzgred, povukla se turska vojska, ali ne i njihove bande koje je isključivo Jovan Nenad počistio odatle, usled nemoći Mađara da urade to isto. Biranje strane koju će podržati ima veze jedino sa kasnijim njegovim ubistvom, ali ne i sa onim što je radio do tada.
 
Nego, primer Cara Jovana Nenada je jako dobar kada je reč o ovoj temi. Eto jednog navodnog mita za direktno upoređivanje sa mitorazbijačkom "povijesti". Dakle, šta su pripadnici naroda mitorazbijača radili u isto vreme kada je Jovan Nenad čistio teritoriju od Turaka? Verujem da je pitanje na mestu, pošto država u okviru koje je operisao Jovan Nenad nije bila srpska, ali mitorazbijači tvrde kako je to bila "personalna unija", pa bi po logici stvari svaki član te "unije" morao da ima jednaku odgovornost za sve delove države...
 
Nisam je postavio ja. Što se teritorije tiče, gde god bila, ona je srpska, kao što se kasnije ispostavilo. Zato i na njegovom spomeniku piše "Tvoja je misao pobedila". Uzgred, povukla se turska vojska, ali ne i njihove bande koje je isključivo Jovan Nenad počistio odatle, usled nemoći Mađara da urade to isto. Biranje strane koju će podržati ima veze jedino sa kasnijim njegovim ubistvom, ali ne i sa onim što je radio do tada.

Vidim da nisi ti postavio, zato sam i ispravio. Teritorija je bila pod njegovom kontrolom ali daleko od toga da je bila srpska. Mogla je biti srpska u smislu kao što je Kosovo albansko, oni sami sebe priznaju li mi ih vidimo drugačije.
To što piše na njegovom spomeniku je čista politizacija istorije. Nije Jovan Nenad bio nikakav srbenda, u to vreme nacionalna svest u današnjem smislu nije postojala. Srpski plaćenici (i drugi) menjaju strane i po nekoliko puta.
Niko tu ništa nije uradio "isključivo", a i zanimljivo je da su imali snage da počiste njega.

Ja sam poveo priču o banatskom ustanku, a ne o Jovanu Nenadu koji je ovde predstavljen kao nekakav ustanik, što naravno nije bio.
 
Vidim da nisi ti postavio, zato sam i ispravio. Teritorija je bila pod njegovom kontrolom ali daleko od toga da je bila srpska. Mogla je biti srpska u smislu kao što je Kosovo albansko, oni sami sebe priznaju li mi ih vidimo drugačije.
To što piše na njegovom spomeniku je čista politizacija istorije. Nije Jovan Nenad bio nikakav srbenda, u to vreme nacionalna svest u današnjem smislu nije postojala. Srpski plaćenici (i drugi) menjaju strane i po nekoliko puta.
Niko tu ništa nije uradio "isključivo", a i zanimljivo je da su imali snage da počiste njega.

Ja sam poveo priču o banatskom ustanku, a ne o Jovanu Nenadu koji je ovde predstavljen kao nekakav ustanik, što naravno nije bio.

Zato to i jeste začetak srpskog Vojvodstva, ne njegovo konačno formiranje koje je došlo kasnije. Ovaj navodni plaćenik nije promenio nikakvu stranu, ostao je Srbin, a s obzirom na to da naknadne interpretacije njegovih dela dolaze sa zakašnjenjem od nekoliko vekova, ostaje nam jedino da se upravljamo po referencama iz onog vremena koje govore da je on sam sebe smatrao Srbinom i naslednikom Nemanjića. Što naravno ne mora da bude tačno, ali je značajno za dokazivanje srpskog karaktera njegovih dela.

I naravno da je uradio isključivo on, pošto drugih nije bilo, a kada je reč o njegovom ubistvu, ono je opet došlo kasnije i ne kao posledica onoga što je do tada radio u smislu čišćenja Vojvodine od Turaka, stoga nije reč o povezanim događajima po tom pitanju.
 
Znaš šta je još bolje? Kada se se kaže da je prvi srpski ustanak bio 1804, a zapravo je bio 1594 sa središtem u Vršcu pod vođstvom Teodora vršačkog.
Srbi sami pokopavaju svoju istoriju i podređuju je dnevnoj politici. Što onda drugi ne bi čistili cipele o nju?

https://sr.wikipedia.org/wiki/Банатски_устанак
Устанак из 1594. је заправо серија устанака изазвана дозволом главног заповедника (сердар-и екрема) османске војске, Коџа Синан-паше, да се пале османске територије. Срж проблема лежи у шеријатској подели плена освојених земаља: ако град падне војном силом, може се три дана пљачкати, и плен припада војницима; ако ли се град преда мирним путем (затражи аман/милост), онда све припада војсковођи и не сме се пљачкати. Какву је мотивацију имао Коџа Синан-паша, не знамо; углавном, устанак је плануо широм османске Угарске (Печевија је писао да је спавао са пушком у Печују, далеко од Баната). Колико ми је познато, епископ Теодор (Несторовић није био, то му је грешком приписано презиме) није нигде споменут као вођа устанка. Један српски запис из тих година је споменуо извесног спахију Вукадина као вођу извесних устаника. Такође, колико ми је познато, епископ Теодор није настрадао, већ се преселио у Ердељ.
 
Zato to i jeste začetak srpskog Vojvodstva, ne njegovo konačno formiranje koje je došlo kasnije. Ovaj navodni plaćenik nije promenio nikakvu stranu, ostao je Srbin, a s obzirom na to da naknadne interpretacije njegovih dela dolaze sa zakašnjenjem od nekoliko vekova, ostaje nam jedino da se upravljamo po referencama iz onog vremena koje govore da je on sam sebe smatrao Srbinom i naslednikom Nemanjića. Što naravno ne mora da bude tačno, ali je značajno za dokazivanje srpskog karaktera njegovih dela.

I naravno da je uradio isključivo on, pošto drugih nije bilo, a kada je reč o njegovom ubistvu, ono je opet došlo kasnije i ne kao posledica onoga što je do tada radio u smislu čišćenja Vojvodine od Turaka, stoga nije reč o povezanim događajima po tom pitanju.

Kako nije menjao stranu kad je prvo podržavao Zapolju?
Jedan od njegovih vojskovođa Radoslav Čelnik je namigivao malo Turcima malo Habzburgovima.


Jovan Nenad je samo jedan od mnogih živopisnik likova koji se javljaju u to doba. Svi oni imaju nekakav "božiji znak" na sebi.
Njegov politički značaj u to doba nije mali, ali šire gledano nije ništa posebno u istorijskom kontekstu. On je svojim delovanjem više vezan za istoriju Mađarske nego Srbije.
Reći da je on začetnik Vojvodstva je gotovo svetogrđe i nikako mu se to ne može pripisati..Tu zaslugu nose Šajkaši i Militari jer se u njihovo vreme rađa nacionalna svest kao i kod svih naroda Evrope. Šajkaška i militarske krajine su bile više srpske nego što je to ikada mogao biti sa onim što je Jovan Nenad kao plaćenik radio. Militari jesu bili plaćenici, ali razlika je velika jer su imali slobodu, nisu bili vezani za plemstvo i bili su priznati.
 
Ustvari, ranije, 1526. pod vođstvom Jovana Nenada.

800px-Serbian_empire07_map.png
Jovan Nenad nije bio ustanik nego plaćenik, i bio je daleko od cara. U tom periodu Ugarska je imala tzv crne armije, tj plaćeničke vojske. Cela ta priča oko njega je ispolitizirana u 20. veku. Upravo ono što sam već napisao, podređivanje istorije dnevnoj politici.
U trenutku ustanka nije bio plaćen da to radi, s obzirom na to da su jedini koji su mogli da ga plaćaju bili rastureni na Mohaču i međusobno se borili za tron. A car je bio po istom principu kao i Lazar, dakle zabole nas po tom pitanju za formu i sitničarenje.
Pogledaj kartu, da li je ta teritorija u Turskoj ili Mađarskoj? Posle bitke Turci se povlače a Jovan Nenad kalkuliše i vrši pregovore koga će podržati u borbi za presto.
Nisam je postavio ja. Što se teritorije tiče, gde god bila, ona je srpska, kao što se kasnije ispostavilo. Zato i na njegovom spomeniku piše "Tvoja je misao pobedila". Uzgred, povukla se turska vojska, ali ne i njihove bande koje je isključivo Jovan Nenad počistio odatle, usled nemoći Mađara da urade to isto. Biranje strane koju će podržati ima veze jedino sa kasnijim njegovim ubistvom, ali ne i sa onim što je radio do tada.
Nego, primer Cara Jovana Nenada je jako dobar kada je reč o ovoj temi. Eto jednog navodnog mita za direktno upoređivanje sa mitorazbijačkom "povijesti". Dakle, šta su pripadnici naroda mitorazbijača radili u isto vreme kada je Jovan Nenad čistio teritoriju od Turaka? Verujem da je pitanje na mestu, pošto država u okviru koje je operisao Jovan Nenad nije bila srpska, ali mitorazbijači tvrde kako je to bila "personalna unija", pa bi po logici stvari svaki član te "unije" morao da ima jednaku odgovornost za sve delove države...
Screenshot_1.png
Screenshot_2.png
Screenshot_3.png
Screenshot_4.png
Screenshot_5.png
 
Устанак из 1594. је заправо серија устанака изазвана дозволом главног заповедника (сердар-и екрема) османске војске, Коџа Синан-паше, да се пале османске територије. Срж проблема лежи у шеријатској подели плена освојених земаља: ако град падне војном силом, може се три дана пљачкати, и плен припада војницима; ако ли се град преда мирним путем (затражи аман/милост), онда све припада војсковођи и не сме се пљачкати. Какву је мотивацију имао Коџа Синан-паша, не знамо; углавном, устанак је плануо широм османске Угарске (Печевија је писао да је спавао са пушком у Печују, далеко од Баната). Колико ми је познато, епископ Теодор (Несторовић није био, то му је грешком приписано презиме) није нигде споменут као вођа устанка. Један српски запис из тих година је споменуо извесног спахију Вукадина као вођу извесних устаника. Такође, колико ми је познато, епископ Теодор није настрадао, већ се преселио у Ердељ.

Ovaj ustanak se može posmatrati kao srpski jer pomoć o drugih nije stigla.
Teodor vršački jeste izbegao kao i gotovo svo stanovništvo. Pošto je tertorija ostala prazna Turci su "oprostili" ustanak pa su se ljudi vratili kao i Teodor koji je tada uhvaćen i ubijen. Po nekim izvorima živ odran.
 
Kako nije menjao stranu kad je prvo podržavao Zapolju?
Jedan od njegovih vojskovođa Radoslav Čelnik je namigivao malo Turcima malo Habzburgovima.


Jovan Nenad je samo jedan od mnogih živopisnik likova koji se javljaju u to doba. Svi oni imaju nekakav "božiji znak" na sebi.
Njegov politički značaj u to doba nije mali, ali šire gledano nije ništa posebno u istorijskom kontekstu. On je svojim delovanjem više vezan za istoriju Mađarske nego Srbije.
Reći da je on začetnik Vojvodstva je gotovo svetogrđe i nikako mu se to ne može pripisati..Tu zaslugu nose Šajkaši i Militari jer se u njihovo vreme rađa nacionalna svest kao i kod svih naroda Evrope. Šajkaška i militarske krajine su bile više srpske nego što je to ikada mogao biti sa onim što je Jovan Nenad kao plaćenik radio. Militari jesu bili plaćenici, ali razlika je velika jer su imali slobodu, nisu bili vezani za plemstvo i bili su priznati.

Ne znam jesam li dobro nacrtao, ali kada kažem da nije menjao stranu, to znači da je ostao veran srpstvu, dok su sve ostale stvari bile diktirane trenutnim prilikama. I naravno da je on začetnik Vojvodstva Srbije, pošto je prvi put u njegovo doba ta teritorija dobila srpski karakter. Nacionalna svest je lepa stvar, ali ne znači previše kada treba odraditi stvari na terenu...
 
Pokušavate da objasnite proste stvari pripadnicima nacija koje u svom mentalitetu nemaju ratnički tradiciju, te preko kojih je pregazila svakojaka čizma, bez da su se ikad čestito pobunili (zapravo, osvajačima su pravljeni dočeci, ne bi li se isti milostivo ophodili prema njima).

Da nadodam na mitove tuđina:
-Oni i dalje misle da je Ivan Gundulić bio Hrvat.
 
Дакле, Јован Ненад није имао националну свест, одлична вест за сваког ко негира самобитност Срба у Војводини.

Pa, mogao je isto tako da kaže kako je on naslednik Vlada Cepeša, Svetog Ištvana ili u slučaju Hrvata, onog Nikole Zrinjskog. Samo što nije... Pardon, greška u koracima, Zrinjski nije bio njegov savremenik.
 
Ovaj ustanak se može posmatrati kao srpski jer pomoć o drugih nije stigla.
Teodor vršački jeste izbegao kao i gotovo svo stanovništvo. Pošto je tertorija ostala prazna Turci su "oprostili" ustanak pa su se ljudi vratili kao i Teodor koji je tada uhvaćen i ubijen. Po nekim izvorima živ odran.
Наравно да не може, јер устанак није био један, већ је био гомила локалних устанака, и зато што Срби нису били једино становништво које се бунило. По којим изворима је епископ Теодор убијен?

Ne znam jesam li dobro nacrtao, ali kada kažem da nije menjao stranu, to znači da je ostao veran srpstvu, dok su sve ostale stvari bile diktirane trenutnim prilikama. I naravno da je on začetnik Vojvodstva Srbije, pošto je prvi put u njegovo doba ta teritorija dobila srpski karakter. Nacionalna svest je lepa stvar, ali ne znači previše kada treba odraditi stvari na terenu...
Нити је он био веран Српству (позивао је Влахе и Бугаре, нудећи им слободу), нити је зачетник Војводства Србије (позивао је угарске сталеже на лојалност једином легитимном угарском владару); његова улога оснивача Војводства Србије не може бити узета озбиљно у обзир, јер Јован Ненада није остао упамћен у српском народу, и није откривен до 1927, када му је подигнут споменик са југословенским обележјима, зарад легитимизације југословенске власти на том подручју.
 
Нити је он био веран Српству (позивао је Влахе и Бугаре, нудећи им слободу), нити је зачетник Војводства Србије (позивао је угарске сталеже на лојалност једином легитимном угарском владару); његова улога оснивача Војводства Србије не може бити узета озбиљно у обзир, јер Јован Ненада није остао упамћен у српском народу, и није откривен до 1927, када му је подигнут споменик са југословенским обележјима, зарад легитимизације југословенске власти на том подручју.

E, to je naknadna politizacija njegovog lika i dela. Pozivanje Vlaha i Bugara nema nikakve veze sa srpskim karakterom onoga što je činio, jer i danas u Vojvodini žive i drugi, pa niko toj teritoriji ne odriče srpstvo. Takođe, i u moderno vreme mnoge manjine iz Vojvodine su se borile na strani srpstva. Tako da su to sve sitnice koje ne mogu da prekriju vrednost onoga što je uradio. I da se napomene još jednom, sa srpstvom u srcu.
 

Back
Top