procitala sam;-)
tacno, potpuno si u pravu ...i mi zdravi dozivimo trenutke osvescenja ili providjenja ili kako god zelis, i onda neko vreme budemo divni, vedri, stalozeni, u skladu sa zivotom i sobom, ne dozvoljavamo da nas glooposti pomeraju i tako to..a onda svakodnevni zivot izbrise taj jasni pogled, svet se zamuti, i padamo u beznadje i ocaj proze koja efikasno ubija sve-od ljubavi i strasti, do volje da ista, ali ista u zivotu cinimo...
nema tu recepta...zaista...
ali, treba tu razdvojiti neke stvari ..treba prvo videti da li na ovoj temi govorimo o mladim ljudima, o sindromu neprilagodjenosti, o sazrevanju, o soku koji svaki misleci mladi covek dozivi kad shvati da biti odrastao, znaci biti na trzistu..gde se sve prodaje i kupuje, gde je sve kompromis, gde ideali ne postoje...ne znam da li je neko od vas gledao beti blu...prevelika senzibilnost, prevelike zelje, prevelika ocekivanja..losa socijalizacija..i to je to..slom..da li ce takvo dete-covek pucati sebi u glavu, ili se zabiti motorom u drvo pri brzini od 150km/h ili ce se fiksati ili sta god..samo su nijanse...tu ostajemo bez reci,nemi, sa tugom, i bez zelje i prava da sudimo ..sto rece alex-bilo mu dosta, jbg..i otisao:-(
potpuno su druga prica odrasli ljudi, preko tridesete..koji po pravilu imaju porodice, decu..oni bre nemaju PRAVO da se predaju...nisu sami, imaju odgovornost...jasno je, livija, da je depresija bolest..i to takva koja coveka paralise, ubija sve u njemu..samoubica je vec mrtav u sebi, bez dileme..ali i tu, ako si spreman da se oprostis od svega, da poreknes sve sto si u zivotu bio i radio, jbg, idi u legiju stranaca...pridruzi se ciganima...stavi tacku, napusti sve, i pocni ispocetka...ponekad su cvorovi toliko zamrseni da se ne mogu razmrsiti, pa onda moras macem...iz inata, iz besa..ako ne iz nade i vere...
i na kraju...
dubine covekove duse daleko su iznad naseg poimanja...mozemo mi palamuditi ovde do sutra, pitanje da li smo zagrebali i povrsinu ...duboko sam toga svesna..zato sam i htela da batalim temu...