SAMOUBISTVO

frozen1982.

Iskusan
Banovan
Poruka
6.316
Pre par dana slusah Jeroticevo izlaganje na doticnu temu...
Nagon za smrcu,genetski predodredjeno,uticaj okoline,posebno zajednicko psiholosko stanje suicida koje prethodi samom cinu....neke od interprtacija za koje sam ja cuo.
Koja su vasa misljenja o ovom fenomenu?
 
Nazalost u poslednjih 7g. ostao sam bez jedne drugarice a i jednog druga... jezivo...
Nekako sam misljenja da su to samo resenja za neke probleme koji su se za njima vukli, sve je to moglo biti reseno... ali teo... verovatno je to bijo jedan trenutak pomracenja kada se vise nije moglo razumno razmisljati, i kada se cinilo da je to jedini izlaz iz takve situacije.
Ne osudjujem ih sto su to uradili, ali ih ne mogu ni braniti bez obzira na sve okolnosti, jer sam protiv toga kao nekakvog resenja.
E sada... razlozi su razliciti, to mogu uraditi ljudi koji su bolesni i koji nisu sposobni realno da rasudjuju. Ovo dvoje, su bili sasvim normalni i zdravi ljudi, koji se pomislili da ce svoje probleme resiti na takav nacin. Verovatno ne razmisljajuci sta ostaje iza njih, ta praznina, hiljade uplakanih i ozaloscenih...
Rekao bih da je to jedno vrlo sebicno i ruzno (gotovo kukavicko) resenje.
 
Fang:
...veselo ....veselo....pusti te zaj*bancije sada...imamo tog stanja koliko hoces.


Zavisi... vidis... verujem da nikoga nisi izgubio na takav nacin, ni jednog svog poznanika, prijatelja... Ljudi se uglavnom ustrucavaju da pricaju o tome, sve je to kao tabu tema ili nesto o cemu se "ne prica"... ali... mislim da ima sta da se kaze na tu temu...
I ne bih se slozio da su to bas neke "zajebancije", daleko je to od toga.
 
Potpuno se slazem sa Nikodimom!
Elem, i ja sam imala tu neverovatnu nesrecu da izgubim sebi najboljeg prijatelja...zaista jezivo...jos uvek nemogu da se nosim sa mislju da ga vise nikada necu videti, razgovarati sa njim i napokon mu reci koliko mi je zaista stalo do njega. Ali naprotiv ne bih se slozila sa tim da je to sebicno i nikako to ne bih nazvala kukaviclukom...vece kukavice smo mi, koji raspravljamo na tu temu, a ne razumemo afekat koji dovede do iste situacije! Jednostavno nije tabu, i treba pricati na tu temu...ali sta reci o istoj? Prepricavati situacije i izvoditi zakljucke, ili se prepustiti psihologiji...i opet izvoditi zakljucke!??
 
Samoubistvo iz nehata: okliznuo se Mujo na koru od banane i pao i nož. I tako pet puta. Tako je barem govorio Haso na sudu.

Ima kažu i samoubistvo iz zasede, ali ne bi da širim temu...
 
Perzefona:
Potpuno se slazem sa Nikodimom!
Elem, i ja sam imala tu neverovatnu nesrecu da izgubim sebi najboljeg prijatelja...zaista jezivo...jos uvek nemogu da se nosim sa mislju da ga vise nikada necu videti, razgovarati sa njim i napokon mu reci koliko mi je zaista stalo do njega. Ali naprotiv ne bih se slozila sa tim da je to sebicno i nikako to ne bih nazvala kukaviclukom...vece kukavice smo mi, koji raspravljamo na tu temu, a ne razumemo afekat koji dovede do iste situacije! Jednostavno nije tabu, i treba pricati na tu temu...ali sta reci o istoj? Prepricavati situacije i izvoditi zakljucke, ili se prepustiti psihologiji...i opet izvoditi zakljucke!??


U tom nekom slucaju o kom sam pisao, to jeste bio nacin da se rese problema, nazalost oni su ostali iza njih, dakle nisu reseni. Drugim recima, taj neko je samo nasao nacin da pobegne od njih, a nacin je jako los za moje poimanje takvog "dela".
Naravno, misljenja su podeljena, ali pre bih stao u osudu nego u odbranu jednog takvog cina, iz jako puno razloga.
 
nikodim:
U tom nekom slucaju o kom sam pisao, to jeste bio nacin da se rese problema, nazalost oni su ostali iza njih, dakle nisu reseni. Drugim recima, taj neko je samo nasao nacin da pobegne od njih, a nacin je jako los za moje poimanje takvog "dela".
Naravno, misljenja su podeljena, ali pre bih stao u osudu nego u odbranu jednog takvog cina, iz jako puno razloga.

I ja ih osudjujem...ali jednostavno ne zelim to nazivati kukaviclkom i to je sve!
Slazem se sa tobom,a to sam ti i napomenula... :cry:
 
sjenka:
ja se ne ustrucavam da pricam o tome. Imala bih ponesto i reci. Ali pitanje je koliko ko zna i koliko ko zeli / se usudjuje da sazna. Neke ozbiljne ljudske teme raznoraznim "misliocima" i "znalcima" postanu degutantne i nepodnosljive ako udjes malo dublje, ili pocnes konkretno i ozbiljno o njima.
Eto, ondak...nista.

Pa hajde ozbiljno da pricamo na temu....neverujem da bi iko imao protiv!? Mi vec komuniciramo, nekako, zar ne?
Ja bih zelela da saznam vise, mozda bi mi to, sto bih saznala od tebe na primer, pomoglo da lakse prodjem kroz ono trenutno, ono sto me muci!
Hajde!! :wink:
 
Perzefona:
I ja ih osudjujem...ali jednostavno ne zelim to nazivati kukaviclkom i to je sve!
Slazem se sa tobom,a to sam ti i napomenula... :cry:


Rekoh li da su pogledi na sve to razliciti.. ne vidim herojstvo u tome... nema ga... dakle ostaje dovoljno praznog prostora da se upise nesto drugo... svako bi tu mogao upisati ono na sta ga takav cin asocira ili nacin na koji je to doziveo, prihvatio... kako dog.
 
nikodim:
Zavisi... vidis... verujem da nikoga nisi izgubio na takav nacin, ni jednog svog poznanika, prijatelja... Ljudi se uglavnom ustrucavaju da pricaju o tome, sve je to kao tabu tema ili nesto o cemu se "ne prica"... ali... mislim da ima sta da se kaze na tu temu...
I ne bih se slozio da su to bas neke "zajebancije", daleko je to od toga.
Mesto gde zivim se granici sa Hrvatskom.Za vreme rata bio sam tamo, na svu srecu nisam bio dugo.Imao sam dosta drugova i prijatelja.Jedan vrlo dobar moj prijatelj se razneo kasikarom,psihicki je bio opterecen bio je dosta duze od mene na ratistu.Tamo se svasta moglo videti,i ja znam sta je to izgubiti nekoga.Prizor je bio uzasan.
Veruj mi da nikoga nisam hteo licno da uvredim...P.S.Zivot tece dalje...
 
Fang:
Mesto gde zivim se granici sa Hrvatskom.Za vreme rata bio sam tamo, na svu srecu nisam bio dugo.Imao sam dosta drugova i prijatelja.Jedan vrlo dobar moj prijatelj se razneo kasikarom,psihicki je bio opterecen bio je dosta duze od mene na ratistu.Tamo se svasta moglo videti,i ja znam sta je to izgubiti nekoga.Prizor je bio uzasan.
Veruj mi da nikoga nisam hteo licno da uvredim...P.S.Zivot tece dalje...


Ne, nisi ti mene uvredio, bez brige. Nego sam pomislio da pokusavas da se nasalis a misljenja sam da to bas i nje pametno na ovoj temi... samo to.

Inace, slazem se sa ovim sto si napisao "Zivot ide dalje", naravno da ide... mada meni je trebalo dosta vremena da se pomalo naviknem da negde nekog jednostavno nema, a da smo dan pre toga popili zajedno kafu.

Nego... udaljavamo li se mi od teme... ili jok... dje je boss da na s usmerava. ;)
 
Ma ja se slazem sa svim sto Jerotic kaze. Mislim da te zapadnjacke price, nasli gen za ovo za ono, dovode do toga da determinisu coveka, suze ga, uproste i na kraju oslobode ga bilo kakve odgovornosti. Pa ako nisam slobodno bice, sto bih ziveo?! I to neko insistiranje na podsvesti. Moja teorija je da svest stvara podsvest i da nam je nadomak ruke. Daleko od toga da je genetika za potcenu, ali nije covek samo to, nego mnogooooo vise od toga.
 
Truman:
Bilo bi lepo da svesto stvara podsvest ali to nema veze sa istinom. pre ce biti obrnuto.
Pa da, zivot je lep i stvari su vrlo proste. Svest stvori podsvest (to se stvara od 15 do neke 18god. gore dole) jer covek s jedne strane intelektualno postane osposobljen, ali ne i emotivno, a jos vuces dogadjaje iz detinjstva, pa imas gomilu utisaka, iskustava koje ne mozes da rastumacis, klasifikujes jednom recju da odredis svoj odnos prema njima, pa ih slazes u podsvest, do jednog trenutka (20god) kada pocinje otvaranje te podsvesti, kopanje po sebi sto u principu traje citavog zivota. To je ono upoznaj samog sebe. E sad, vecina nikad ni ne pomisli da odgovore trazi u sebi. Njima svakako upravlja podsvest, ali uverena sam da je to izbor.
 
frozen1982.:
Pre par dana slusah Jeroticevo izlaganje na doticnu temu...
Nagon za smrcu,genetski predodredjeno,uticaj okoline,posebno zajednicko psiholosko stanje suicida koje prethodi samom cinu....neke od interprtacija za koje sam ja cuo.
Koja su vasa misljenja o ovom fenomenu?
Cinjenica je da covjek ciji je npr. roditelj pocinio samoubistvo, u toku zivota to bar pokusa da uradi. Genetika ili neki kvar u mozgu.
Samo, cinjenica je takodje da su najveci protivnici samoubistva to uradili.

Postoje ljudi koji u stvari i ne zele da se ubiju nego samo pricaju o tome i pokusavaju ali u sustini ne zeli to da urade.
Obicno te osobe zele da neko obrati paznju na njih i da ih sprijeci u tome.
 
Odavno mi se ubio prijatelj. Uveče se razišli, a on negde iza ponoći - iz kreveta, pa sa šestog sprata. Izlomio ruke i noge, izlomio krošnju pod terasom. Dugo su se on i mesec gledali dok nije umro.
Sjajan student matematike, pomalo slikar, pomalo pisac, toliko ubeđen šahista da je Talja hteo da proglasi za kralja. Krajnje zanimljiv tip.
Naravno, iako se to dogodilo davno, ne prođe mnogo, a da ne pomislim na njega.
Samoubistvo potencijala uvek je priča za jednu deblju knjigu. I nekako uvek su u pitanju potencijali.
Sam je sebi tepao Obezbub. Ja sam mislio da je to od latinskog Obesus bubus - večita sova, ali je on tvrdio da je to posledica ljubavnog rastanka i ostanka Bez Bube...
Napisao je, između ostalog i ovo:

"Krpeni pajac vuče plastični kiper pun peska.
Istovari pajac pesak.
Nacrtani ljudi plješću."

Posle se ubio.
 
mishljenja...paaa drago mi je shto imamo tu opciju...recimo da ne mogu da zamislim shta sve mozhe da zadesi jednog choveka...tako da...drago mi je shto smo kao bitja sposobni za tako neshto...
 

Back
Top