Samodestruktivnost

Мислим да код мене потиче од болесног перфекционизма, па све што радим то и уништим јер није довољно добро. :(
Занима ме има ли неко идеју како то да се исконтролише?
 
Sve sem samoubistva (ako je to ultimativna samodestrukcija) smatram perfidnim oblicima manipulacije nad bližnjima i nekreativnim vrstama privlačenja pažnje. A to mi je bliže egomanijakalnom stavu, nego manjku samopouzdanja/poštovanja...šta već.
Odseći ću sebi prst zato što živim u sistemu koji me ne tretira na zadovoljavajući način? I?

Naravno, ne govorim o patološkim slučajevima koji iziskuju stručni nadzor. Bolest je nešto drugo.
 
u principu svodi se na strah od života
lakše je rušiti nego stvarati, lakše je skliznuti u tamnu stranu nego radovati se
svaako treba ili mora da prođe neke faze dok ne uvidi jednostavnost i lakoću života
naravno neki to nikad ne uspeju
sa perfekcionizmom nemam problem, štaviše
čiji je to perfekcionizam, ko ti je nametnuo merila perfekcije. sama sebi?
tvoja ideja o perfekciji je ništavna a još je ništavnija bilo kog drugog
perfektno je kad je dovoljno dobro da služi svrsi i da čini da se osećaš dobro
mislim seti se kako je zapravo dobro raditi jednostavne svari - hodati, disati, piti kafu, igrati, razmišljati
ne treba nikakav mis perfekcije da budeš za to
 
Мислим да код мене потиче од болесног перфекционизма, па све што радим то и уништим јер није довољно добро. :(
Занима ме има ли неко идеју како то да се исконтролише?

prosto ne verujem da postoji perfekcionista samo si u toj fazi da mislis kako ne moze bolje..a veruj da moze samo da postavis neke ciljeve i svestrano ides kroz zivot
 
Мислила сам на то да све уништим јер знам да може боље, никад нисам задовољна оним што урадим. Тако је било и данас, иако сам знала да то радим на своју штету и да могу да извучем велики успех ако то добро урадим.
Могуће да је ово што је бежибре рекао - страх од живота, успеха итд. Само не знам како то да зауставим.
 
Lepo je rekao da treba uzivati u obicnim stvarima..da se bavis sobom fizicki i duhovno..sport..citanje..ako nisi zadovoljna onim sto uradis onda nisi perfekcionista..dopusti da neko drugi proceni da li moze bolje..mislim da preuvelicavas i da se ne usredsredjujes dovoljno na nesto konkretno..ne znam na sta mislis ali ne znaci da si dovoljno vesta za to sto pokusavas dovesti do savrsenstva
 
porusis pa opet izgradis. nije toliko lose, al' treba imati hrabrosti za to. ljudi obicno samodestrukciju (ne mislim na samoubistvo) smatraju necim negativnim, a u stvari oni se plase da ruse, i uljuljkuju se u svoju prividnu stabilnost, koja se u sekundi moze poljuljati. i to bez njihovog uticaja.
 
Ne znam na kakvo rušilaštvo tj. destrukciju misliš. To što misliš da uvek može bolje je, svakako, pozitivno. Međutim, ako se baviš pisanjem, crtanjem, pevanjem, vezom, ili nekim drugim oblikom stvaralaštva, zaista mi nije jasan rušilački poriv. Treba imati modele i za "tako ne treba".
 
Lepo je rekao da treba uzivati u obicnim stvarima..da se bavis sobom fizicki i duhovno..sport..citanje..ako nisi zadovoljna onim sto uradis onda nisi perfekcionista..dopusti da neko drugi proceni da li moze bolje..mislim da preuvelicavas i da se ne usredsredjujes dovoljno na nesto konkretno..ne znam na sta mislis ali ne znaci da si dovoljno vesta za to sto pokusavas dovesti do savrsenstva
Не могу рећи да се баш собом бавим физички, али на духовном пољу сам активна. Мислим да ме ниси најбоље разумео, конкретно данас сам стигла до завршног корака у писању неког рада, и пре сам писала сличне радове и били су доста хваљени, сад је само требало још једном да потврдим то за крај и ја сам се повукла и одустала сам, иако сам знала да то могу да урадим феноменално. Сад ми се мота по глави да је то
можда страх од успеха или тако нечег. А сигурно је да мало преувеличавам ову ситуацију, само ме је она навела да схватим да ме скоро увек то самоурушавање поткопа. И да морам да се ослободим тога ако настојим да успем било где.


porusis pa opet izgradis. nije toliko lose, al' treba imati hrabrosti za to. ljudi obicno samodestrukciju (ne mislim na samoubistvo) smatraju necim negativnim, a u stvari oni se plase da ruse, i uljuljkuju se u svoju prividnu stabilnost, koja se u sekundi moze poljuljati. i to bez njihovog uticaja.

Делимично је тачно то што кажеш, али постоје шансе које човек мора да искористи у животу да би био задовољан собом. А ако он увек ради против себе утим кључним тренуцима, при том не мислим само на рушење створеног, већ и на многа контрирања и поступке за које је свестан да му уопште не користе, онда беспотребно отежава себи живот. Увек је потребна доза самокритичности према самом себи, али она је корисна само уколико не оде у потпуну крајност.

Ne znam na kakvo rušilaštvo tj. destrukciju misliš. To što misliš da uvek može bolje je, svakako, pozitivno. Međutim, ako se baviš pisanjem, crtanjem, pevanjem, vezom, ili nekim drugim oblikom stvaralaštva, zaista mi nije jasan rušilački poriv. Treba imati modele i za "tako ne treba".
Нисам ни ја сигуна на шта мислим, покушавам да дођем до одговора. За сада знам да имам тај неки порив у себи који понекад толико преовлада да могу да уништим све што сам до тада постигла, а онда после пар сати, наступе тренуци ''отрежњења'' кад се питам ''Шта ми је то требало?''. Назовите то како хоћете, бунт, инат, мазохизам итд. Проблем је што не знам чиме је то изазвано, јер се то дешава и у неким ситуацијама када сам потпуно мирна и када нема никаквог спољашњег чиниоца који ме може изазвати да урадим било шта у ''афекту''.
Не бавим се никаквим посебим стваралаштвом, мислим углавном пишем али то је у овом случају неважно. Мислила сам на све области у животу у којима постигнем нешто, чак иако сам се баш помучила да остварим неки циљ, кад -тад ћу покушати да га уништим, макар са обичним речима.
 
Definitivno nemas nekih ozbiljnih problema u zivotu i fala bogu nisi dozivela neka veca razocarenja rekao bih..nisi se jos suocila sa pravim zivotnim problemima koji bi te okupirali i ne bi previse razmisljala tako destruktivno..siguran sam da je to u pitanju jer sam imao takve osobe oko sebe..nista strasno dok ne uvlacis druge u to stanje..koje ce vremenom doci na svoje..samo se posavetuj sa nekim starijim iskusnijim koji ce te malo usmeriti na prave stvari..ne moras nas ne poznajes nas:lol:
 
Јбга, волим да се самоиспитујем. :)
Ионако сам ову тему отворила у најширем могућем контексту - како схватате самодеструкцију, који су њени најчешћи облици, узроци, итд. Тако да тема не треба да се бави само тражењем лека за моје неправе животне проблеме. :P
 
Evo sto se mene tice teram istinu mak na konac do daske i ne odustajem..pogubno je precesto jer mnoge boli isitina i potiskuju stvarnost..previse komplexa i nesigurnosti..i ne vredi im pruzati ruku prijateljstva i davati lepim samopouzdanje jer su nezreli i misle da mogu preko noci postati sigurni u sebe..onda se uce na ucitelju..i to je pogubno i destruktivno po mene ali sa druge strane kao dobrotvorni rad sa ometenima u razvoju ispunjava:lol:
 
Ma, nemaš ti nikakav problem. Samo si "čovek trenutka", trošiš život i stvari i bacaš ih kad se potroše. Ako ti to bude smetalo, iskorenićeš iskustvom. A možda ti nikad i ne zasmeta. :)
Za samodestrukciju, generalno, rekoh: egomanijakalno privlačenje pažnje na sebe. Bar što se mene tiče.
 
videćemo koliko će ova tema koju si postavila da opstane.
ako i nju siebeš..znači da ti treba pomoći..
ali otom potom

(btw, ako misliš da je moja opaska tačna, oštroumna, duhovita, inspirativna..bilo šta..slobodno mi pošalji neku reputaciju, jer će me to nagnati da se oept vratim i vidim u kom se pravcu diskusija razvila.
U suprotnom, bojim se da ćeš biti uskraćena za izvanredne savete, kojih ja dakako imam. Naročito sam dobar u poljima autodestrukcije, perfekcioonizma i ostalim "koji mi je đavo" fazonima koji savremenog čoveka tište, iako eto ima i da jede i da pije i ne spava na ulici)
 
Umjetnički radovi, bilo koje vrste, izlažu se javnom mnjenju tj. kritici i od toga, u glavnom, zavisi uspješnost umjetnika i njegove umjetnosti. Prvi kritičar je naravno sam umjetnik. Mnogi mladi stvaraoci su prestrogi kritičari svoje umjetnosti. U stvari, imaju previsoke nivoe vrednovanja svojih radova. Tako, ako su tokom rada ili po završetnu nezadovolnji svoji radom, jer im se čini da to nije ono što su željeli, oni jednostavno unište svoje radove. Gdje je tu problem? U suštini - perfekcionizam. Mladi umjetnik, nedovoljo iskusan, već na samom početku bi da napiše Na Drini ćuprija, da naslika Mona Lizu, da komponuje Devetu simfoniju, da ekranizuje Rubljova... No, umjetnost nije nešto što se radi na silu i na prečac se postižu vrhunski rezultati. Umjetnik i njegova umjetnost se izgrađuju postepeno, strpljivo, marljivo... Kao i kod bilo kojih drugih poslova počinje se od malih stvari, sitnica. Vremenom će perfekcionizam sam doći. Danas po gotovu sve što se uradi može biti umjetnost. (Sve što dotakne umjetnik postaje umjetnost. S.Dali).

Ipak moram napomenuti da ne može svak biti umjetnik. Ali ne treba zbog toga biti razočaran. Jednostavo treba naći zadovoljstvo u poslovima koji idu od ruke. I sa time biti srećan.

Za Negativegirl

Ne treba da uništavaš svoje radove. Izloži ih javnoj kritici. Možeš i ovdje na blogu. Ja ovdje pratim napredak mnogih mladih književnih stvaraoca. (Neki po godinama i nijesu baš mladi. :lol:)
 
Poslednja izmena:
Како видите самодеструктивност?
Да ли самодеструкција произилази искључиво из недостатка љубави према самом себи?

Mislim da destrukcija i samodestrukcija (obicno jedno ide s drugim) proizlaze iz slabosti. Sto je osoba slabija, to je destruktivnija jer to joj je najlakse. S druge strane ni preterana konstruktivnost nije dobra, jer ako coveka zadesi slucaj zidanja Skadra u licnom zivotu to realno ume da ispadne destruktivnije od bilo cega drugog.
 
Umjetnički radovi, bilo koje vrste, izlažu se javnom mnjenju tj. kritici i od toga, u glavnom, zavisi uspješnost umjetnika i njegove umjetnosti. Prvi kritičar je naravno sam umjetnik. Mnogi mladi stvaraoci su prestrogi kritičari svoje umjetnosti. U stvari, imaju previsoke nivoe vrednovanja svojih radova. Tako, ako su tokom rada ili po završetnu nezadovolnji svoji radom, jer im se čini da to nije ono što su željeli, oni jednostavno unište svoje radove. Gdje je tu problem? U suštini - perfekcionizam. Mladi umjetnik, nedovoljo iskusan, već na samom početku bi da napiše Na Drini ćuprija, da naslika Mona Lizu, da komponuje Devetu simfoniju, da ekranizuje Rubljova... No, umjetnost nije nešto što se radi na silu i na prečac se postižu vrhunski rezultati. Umjetnik i njegova umjetnost se izgrađuju postepeno, strpljivo, marljivo... Kao i kod bilo kojih drugih poslova počinje se od malih stvari, sitnica. Vremenom će perfekcionizam sam doći. Danas po gotovu sve što se uradi može biti umjetnost. (Sve što dotakne umjetnik postaje umjetnost. S.Dali).

Ipak moram napomenuti da ne može svak biti umjetnik. Ali ne treba zbog toga biti razočaran. Jednostavo treba naći zadovoljstvo u poslovima koji idu od ruke. I sa time biti srećan.

Za Negativegirl

Ne treba da uništavaš svoje radove. Izloži ih javnoj kritici. Možeš i ovdje na blogu. Ja ovdje pratim napredak mnogih mladih književnih stvaraoca. (Neki po godinama i nijesu baš mladi. :lol:)

Слажем се у потпуности са овим што си рекла, сем што код мене то није само у стваралаштву наглашено већ у било чему што радим. Таман сте ме синоћ уверили да нема проблема а онда ми је професор данас одржао предавање о томе. Први човек у просвети, а и уопште који је после толико година уочио ту моју потребу да скривам свој потенцијал и уништавам све. :sad2: :neutral:
 
Mislim da destrukcija i samodestrukcija (obicno jedno ide s drugim) proizlaze iz slabosti. Sto je osoba slabija, to je destruktivnija jer to joj je najlakse. S druge strane ni preterana konstruktivnost nije dobra, jer ako coveka zadesi slucaj zidanja Skadra u licnom zivotu to realno ume da ispadne destruktivnije od bilo cega drugog.

И са овим се слажем, то знам и на свом примеру - да сам доста слаба, иако то јавно не показујем баш.
Али никако да схватим како тога да се решим. Не могу тек тако да ојачам, једино да ми се нешто страшно деси у животу. :neutral:
 

Back
Top