Nikad kao sad ledena
ruka nije hladila chelo
nikad kao sad,
nije bila zhelja da zazhmurim
i zauvek nestanem,
da ne gledam svu bedu u bedi svog bitisanja.
Chemu rechi kad su farsa samo
kao i zhivot sam;
a ti,i josh jednom ti
zar moram josh neshto reci,
zbog tebe je sve umrlo,
i sve nevazhno je;
jer ti si ti,ti samo ti,
zar dovoljno nije.
I nikad kao sad niko nije
bio ovolika samoca,
ovoliki plach,
da suze teku,zhare.
I dushi niko nije bio takava kama,
ti bich sudbine moje;
ko ce mi reci da gori postoje,
ti miris tamjana,
postelja vechog pochinka,zmija u nedrima.
Ti znachenje sa oznakom smrti,
ti shto paklom pretish, ne palshi,ne boli,
nishta do samo ti.
ruka nije hladila chelo
nikad kao sad,
nije bila zhelja da zazhmurim
i zauvek nestanem,
da ne gledam svu bedu u bedi svog bitisanja.
Chemu rechi kad su farsa samo
kao i zhivot sam;
a ti,i josh jednom ti
zar moram josh neshto reci,
zbog tebe je sve umrlo,
i sve nevazhno je;
jer ti si ti,ti samo ti,
zar dovoljno nije.
I nikad kao sad niko nije
bio ovolika samoca,
ovoliki plach,
da suze teku,zhare.
I dushi niko nije bio takava kama,
ti bich sudbine moje;
ko ce mi reci da gori postoje,
ti miris tamjana,
postelja vechog pochinka,zmija u nedrima.
Ti znachenje sa oznakom smrti,
ti shto paklom pretish, ne palshi,ne boli,
nishta do samo ti.