
(ili neka moja razmišljanja o životu inspirisana ko zna čime)
SAMO MOLIM BOGA
Kad život me obori
kada duša moja
tišinom počne da govori
samo molim Boga
da budeš tu
da me podigneš
u zagrljaj uviješ
da polomljene grane
nežno pridigneš.
Znam....
da ćeš tako savijen
pod teretom njinim
stajati koliko treba
Znam....
da ćeš bez glasa
roptaj moj nositi
svima prkositi
snagu meni davati
i oči mi sklapati
kad san ne dolazi.
Znam....
da misao mi čitaš
da ništa ne pitaš
jer znaš
jer osećaš.
Samo molim Boga
da budeš tu
jer bez tebe
ne znam tada kako ću.
PS Posvećeno mojoj snazi koja je uvek tu kad snage mi ponestane

PSPS Dobro veče blogeri