samo moje!

pa vidi...i moja soba je samo moja i posteljina i vreme i pidzama ako bih tako posmatral stvari...onda bi drugarica trebalo da mi spava na podu jer ja ne dam svoje stvari i gadljiva sam....

od svih stvari koje gledam sad po sobi jedino ne bih pozajmila decka...:)
sorry, ali ima nas raznih, ne moras odmah vredjati....
 
Zar sam nekoga uvredila?
Ne mogu da prihvatim da na celom ovom svetu nemate bar nešto svoje, to bi trebalo pre da ti imponuje nego da te vređa :lol:

Čak i ako jesam sory, nije mi bila namera.
 
... i kladim se da u svačijem životu takve stvari postoje, da se razlikuju od osobe do osobe i da je baš ta razlika zanimljiva. I ja sam se trgla kad ste citirale divlju i kad vam je njen odgovor bio tako strašan. Devojka je, odgovorivši na temu, onako, grubo napravila osvrt oko sebe i napravila svoj materijalni sistem vrednosti.
Vrlo mi je jasna i draga.
 
ej....to su samo stvari....uopste ne priznajem njihovu vrednost u tom smislu....milsim, kako? nekom nesto treba a ja ne dam samo jer je moje? ajd da mi treba u tom momentu ali racunam da niko nece da me skida na sred ulice....:)
 
Kako ne postoji neki disk, neka hartija, neko malo nasledstvo, neki poklon, neka stvar - koja suštinski beži od materije - koja je vredna samo zato što je ti činiš vrednom. Ne znam zašto verujem da je svaki čovek bar toliko bogat, i da postoje te neke stvari koje ne želi da izgubi, stvari koje jednostavno čuva za sebe ili za nekog :wink:
 
Previse smo banalizovale temu,skrenule smo s puta.Ja sam zastupala teoriju da bih sve dala,a toliko je sirok pojam ''nesto moje'' sto ne bih nikom dala.Ne znam,u ovom trenutku mi ne pada nista na pamet,mozda ogrlica od roditelja za 18.rodjendan,ali opet da je neka frka i nje bih se odrekla na kratko.Ili parfem od prve ljubavi star 9 godina,iako nikom ne bi trebala ta bocica prazna ja je cuvam jer mi mnogo znaci...Kome bih dala pun album fotografija te iste ljubavi,sto ce kome to?A sad da li postoji trenutno neka stvar koju ni po koju cijenu ne bih dala ili posudila,nema je.Cak ni auto koje sam svojim trudom zaradila...Da li to znaci da nisam karakter ili sta vec ako nemam nesto svoje sto ne bih mogla drugom da dam?Ko zna...
 
majcheki:
Šta je tu strašno?

Obično sam ja zagovornik milosrđa, deljenja ili čega već - ali kakva si ti to ličnost kad na ovom svetu nema ama baš ničeg što je samo tvoje?

Ovo je tako glupo razmisljanje...Uostalom,dje bi bili kad bi svi isto razmisljali?Meni je strasno,tebi nije-i tu je kraj.I kakve to veze ima sa mojom licnoscu?
Da li bi bilo koju od tih stvari sto su samo tvoje dala nekom kad bi od toga zivot nekom zavisio?Vjerovatno da bi.Samo drugacije razmisljam,jako se brzo vezujem za stvari,sto ne znaci da ih sebicno cuvam za sebe...
 
anakin:
ne kapiram...ako dodje neko da prespava kod tebe, neces mu dati posteljinu, jastuk i pidzamu? ili ces mu dati, pa baciti posle?
a ujutro ces da se stekas za kafu i cokoladu(i snale)? :)

to što štekam kafu (ako si povodom toga reka ovo, a verujem da jesi :) ) je zato što ne smem da ostanem bez nje :P To je varijanta - ništa me ne sme iznenaditi, imam extra nizak tlak,i u tašni nosim, što ne znači da sam stipsa bre :D
a spornu je uzela meni maltene nepoznata osoba, i to bEZ pitanja ( a šnala ima jaku sentimentalnu vrednost!). Daje pitala, dala bih joj, ali neku drugu, ne tu plavu što ide u paru :lol:
drugarica koja prespava kod mene - ima na rapsolaganju SVE što i ja! :P
a krpice, i dalje mi nije jasno zašto bi neko BACIO stvar koja je pozajmljena pa vraćena :?
kao, gadi se, ma daaaj...nemate valjda štrokave drugarice kontejnereke, šta bre gadno, šta je tačno tu gadno?
 
Eh sad me baci u razmisljanje, sta je samo moje?
Jbt. nemam pojma. Krpice tamo-vamo, vrlo retko, umem da pozajmim nekom(kumi), ne smatram da je to nesto STRASNO, ebi ga operes ga posle toga i gotovo.
Pozajmljujem i moje kremice, kozmetiku, sminku, ali opet vrlo retko (kad se vidimo) svojoj kumi, recimo. I snale, i nakit bih pozajmila.
Ok, cetkicu za zube nikom, ev. muzu, ali nikad nije bilo potrebe za tako necim.
Hmmm, samo moje?!
Dobro, donji ves ne bih nikom dala.:lol: Onda - knjige teska srca dajem. Secam se na faxu, ako bi mi neko trazio recnik, bolje da se samoubije pre nego ga ja dohvatim.
Obucu?! mmm, mislim da obucu svoju nikom nikad nisam davala.
Fotoaparat, kameru, bez mog prisustva nema sanse niko da dobije. To je to valjda, ne znam.:roll:
 
ja ne volim preterano da dajem garderobu. Mobilni na uvid (daj da vidim kakav je i te fore) NIKADA, to najviše mrzim. I ne volim kada neko koristi moju četku za kosu i onda je ne očisti od svojih, uglavnom dugih dlaka, pa onako štrče iz četke :roll:
 

MOJE su informacijei njihova sredstva , i tek poneka šnala, da se razumemo!
:twisted:
u to zaista ne treba dirati, hehehe....
obuću, btw. NE treba davati - iz higijenskih i razloga udobnosti, nikad.
rečnik, jbt, pa još na studijama...nema šanse, to ti je oruđe za rad, to ne treba davati. Nikad ne bih dala da se iznese iz kuće rečnik, leksikoni, istorije umetnosti i ostale vredne baš kućne knjige što trebaju ceo život ..beletristika može, filmovi takođe...muzika..aj da ti ipak narežem :P .
 
He Betty pa da. :lol:
Sad sam skontala, sve ono sto mi je zaista bitno, nikom ne dajem. I za sta sam posebno vezana.
Ebi ga, moj Ozegov nevin ko bebica, i sad nekom da ga pozajmljujem.:twisted:
Hvala bogu, te ovi s kojima se sad druzim ne znaju ni cemu to sluzi.:lol:
 
Nikada i nikome ne dajem svoje knjige. Kupujem ih stalno, imam dosta i posle nekoliko situacija da su navodno "zaboravili" da mi vrate neke zaista drage knjige, stavila sam tačku na pozajmljivanje istih. Ne želim da se odvajam od nečeg što toliko volim. Sve drugo što mi je manje važno uvek pozajmljujem ponekada i poklonim. Ah, da.... nikada ne pozajmljujem automobil. Što se materijalnih stvari tiče, tu je kraj.
 

Back
Top