
(ili neka moja razmišljanja o životu isnpirisana ko zna čime)
SAMO JEDNO OD ČEKANJA
Ulicom hodaju ljudi i ćudi
Dok vreli asfalt korake im ljubi
Izlozi sjajni veselošću zbore
Kraj njih žamori ljudsko more.
Vetar im ljubi vrela lica
Ljubi i mene ljubavnik nežni
Dok s golih ruku
Pije kapi znoja
Hladeći vrat
I obraze rumene.
K'o slikar neki
On slika po meni
Milujući grudi
Jureći po telu
Eh ti vetre vraže
Što lažeš i mažeš
Misao mi stoji
Zaveo je ti si
Haljina lagana
Oko golih nogu
Vijori se smelo
Izaziva telo
Uvija se, leti
Pa na bedra sleti
Milovana vetrom
Uhvaćena letom
Dok mi k’o kroz veo
Ljubiš telo vrelo
Bojiš platno belo
U šarene boje
Što nemire zovu
I srce mi tuče
I na greh me vuče
Misao što rije
Dok u meni bije
Misao o nama
Dok te čekam sama
Zveket od damara
Što dušu umara
I telo odmara
Eh, ti vetre vraže
Ostavi mi skute
I kapljicu znoja
Što na vratu cakli
Nek se ona spusti
Medju bele grudi
Kao dragi kada
Poljubac mi nudi.
PS. Naučih za sve ove godine da čekam ....ipak, tako želim da si tu ....umesto vetra