Koristite zastareli pregledač. Možda neće pravilno prikazivati ove ili druge veb strane. Trebalo bi da ga nadogradite ili koristite alternativni pregledač.
Dizni i Dali su bili dobri prijatelji. Oni su prijateljstvo započeli nakon saradnje na kratkom animiranom filmu "Destino".
Šestominutni film je napraljen davne 1945. godine, ali je postao dostupan javnosti tek 2003. godine,
a umesto dijaloga krasi ga predivna muzika Armanda Domingeza.
U vreme kada je naslikana Mediumistic Paranoiac Image, Dali i Gala su uspostavili blizak odnos sa engleskim kolekcionarom Edvardom Džejmsom, koji je sklopio ugovor da otkupi celokupno delo umetnika; aranžman je dao Daliju siguran prihod tokom godina kada je Španski građanski rat (1936-39) poremetio njegov život i on je živeo uglavnom u Francuskoj. Jedno vreme Džejms je posedovao 40 važnih Dalijevih dela, uključujući ovo i Fantomska kolica i Paranoično-kritička samoća.
Bile su prilično malih dimenzija kao i ova medijumističko-paranoična slika ali Dali je za Džejmsa slikao i veća platna, kao što su Impresije Afrike. Uprkos svom naslovu, Mediumističko-paranoična slika je skoro viktorijanska u svojoj realističkoj i nevino mirnoj slici mora, u velikoj meri u suprotnosti sa Dalijevim normalno subverzivnim slikama.
Sa akademije je izbačen neposredno pred diplomski, jer je izjavio da na fakultetu niko nije dovoljno kompetentan da ga oceni.
"Biću genije i ceo svet će mi se diviti. Možda ću biti potcenjen i loše shvaćen, ali biću veličanstveni genije, u to sam siguran" - zapisao je Dali u svom tinejdžerskom dnevniku.
Da Dali nije upoznao Galu teško da bi prodao i jednu sliku. On je bio potpuno odvojen od stvarnosti, nije imao nikakvu predstavu o novcu. Kada su se upoznali on je imao 26 godina, ona je bila deset godina starija. Ali već na početku je znala da će on uspeti da se ostvari, jer je osetila njegovu umetničku dušu i prepoznala neverovatan talenat. Ta njena vera je i njega snažila. Ona je sa sobom nosila slike i prodavala po Španiji. Ni to nije išlo do 1939. godine dok se nisu preselili u Ameriku. Tamo su ga odmah prihvatili, jer je bio dopadljiv, bio je pravi šoumen. Njegove slike počinju da se prodaju tek 1943. kada su mu bogati bračni par iz Kolorada, Rejnold i Elenor Mors, videvši na izložbi njegova dela postali doživotni pokrovitelji. Od tada cene slika su vrtoglavo rasle. Gala je bila za to vreme njegov menadžer, brinula se o novcu, ugovoru i događajima. Međutim onda Gala oseća požudu prema mlađim momcima, on ostaje imun na njene afere. On se čak i divio njoj kako to da tako jedna stara žena uspeva da zavede mlade momke. Ipak ubrzo sve se otelo kontroli krenuli su oboje previše da orgijaju, na žurkama koje su sami priređivali. Odlučuju ipak da se vrate u Španiju, u jedno malo selo. Međutim Dali je još uvek želeo slavu i svetla pozornice.Tokom jednog boravka u Parizu 1965. godine Salvador se upušta u aferu sa tada čuvenom manekenkom Amandom Lir sa kojom provodi narednih petnaest godina života. Gala je prihvatila Amandu i jedno vreme njih troje putovali su zajedno i čudili javnost svojom pojavom. Konačno, Gala traži od Dalija da joj kupi obećanu vilu u Pubolu i da je ostavi na miru. On je održao reč i Gala zauvek odlazi. I pored Amande za Dalija je Gala zauvek ostala nedostižna boginja i kraljica.