Kazes:"Drago mi je zbog tebe.Zasluzila si tako dobrog decka."
Kazem:"Znam...",uz osmeh.
Pozdravljam te.
Okrecem se i idem sa nedokucivo razarajucom gorcinom u dusi.
Znam,sada gledas za mnom i mislis o tome kako je lepo sto sam srecna.
Znam,kunes sebe sto si me prepustio olako.
Znam....znam dragi da mislis da mi je tako svejedno
kako si ti,da l' imas devojku i jesi li srecan....
Da li me jos uvek volis i cuvas moju sliku pored kreveta....
Krivo ti je sto se ja vise ni ne secam NAS.
Ipak proslo je skoro godinu dana...zasto bih ista pamtila kad sam sad ispunjena i nova.
A dragi,ne znas da svaki dah posvecujem tebi.
Ne znas da si mi prva misao ujutru i poslednja uvece.
Ne znas da kroz plac u mrtvim nocima molim za tebe
i dusa mi vristi vodjena tvojim imenom
jer me razara svako bono secanje na tebe,dragi!!
NE,ti ne znas!
Zivis u zabludi.
Eh,u kakvoj zabludi zivis....
Koliko sam te samo vredjala i sta sam ti sve govorila samo da bih te ubedila u laz.
Kada te sretnem nemi pogled mi se raspe u vodu,
ali obrisacu suze,dragi,
i smejati se lazno.
Opet cu se praviti,zar je to tako tesko?
I ti ces poverovati...
Zagrlicu te i to ce biti onako drugarski,
a ti neces ni slutiti da je upravo taj trenutak sve sto vredi u mom bednom zivotu
taj za koji bih umrla i u koji se pukim bolom utopim.
Ne znas,dragi,niti ces ikad saznati da te sve vreme,
u praznini i tupoci svog zivota
beznadezno volim.
