Šaban Bajramović, Niš i Misisipi

Sensei

Master
Moderator
Poruka
91.567
Da iskoristim naslov koji se skoro pojavi na BBC News o legendi romske muzike, Šabanu Bajramoviću.

Uvek sam ga doživljavao kao bluzmena, nešto poput svetski poznatih Madi Votersa ili Džon Li Hukera, a sad čitam da nisam jedini. Vode se pregovori sa Delta Bluz Muzejem u Misisipiju u kojem se čuvaju legati najpoznatijih bluz muzičara Amerike. Muzej je zainteresovan za lik i delo jedinstvenog umetnika iz Niša.

Evo jedne "džezirane" verzije Šabanove poznate pesme


Šaban Bajramović - Devla, Devla / Parno Gras - Sava Centar 2006 (3-6)
 
Pevač koji nije pevao grlom, već je pesmu čupao direktno iz grudi, kako je sam govorio, a svoj talenat otkrio je tokom izdržavanja petogodišnje zatvorske kazne na Golom otoku, gde je pokupio i najveći porok, barbut, robijašku kockarsku igru zbog koje je tokom čitavog života olako trošio ogromne svote novca.

132683_24588271_ff.jpg

FOTO: PRIVATNA ARHIVA
 
Odlazak u JNA, u kojoj se tada služilo tri godine, za mnoge siromašne mladiće bio je kratkotrajan izlaz iz bede. Šabanove muke, međutim, tek su tada počele. Za momka uzavrele krvi, četrdeset dana do zakletve bilo je previše. Pobegao je...


- Bio sam mlad i trčao sam za ženom. Hteo sam samo da je vidim i da se vratim. Uhvatili su me i oterali na sud. Nisam imao advokata, odakle to sirotinji. Po službenoj dužnosti odredili su mi nekog kapetana za branioca, a on ni reč nije rekao u moju korist. Tužilac me je napao, rekao je da sam nemoralan, da takvi ljudi ne treba da žive, da sam izdao zemlju... Puklo mi je nešto u glavi, skočio sam i povikao: Nemoj da laješ, bre! Ne možete vi mene da osudite, koliko ja mogu da odležim!


To izletanje koštalo ga je mnogo. Kazna od tri godine za dezertiranje produžena je za još dve i Šaban se obreo na Golom otoku.

izvor
 
- Napravio sam grešku koju sam platio više nego što je trebalo ali, s druge strane, možda je Bog tako odredio. Na Golom otoku naučio sam da sviram i stvaram muziku, tamo sam propevao.


Sa robije vratio se bez dvoumljenja čime će se u životu baviti. Spoznao je svoj talenat i potpuno se posvetio muzici, kojoj je ostao odan čitavih pet decenija. Počeo je da peva i svira tamburicu u kafanama, svakodnevno učeći na desetine pesama.


- U to vreme pevao sam i zabavne, makedonske, slovenačke pesme, sve sam ih imao na repertoaru, jer u kafani nisi imao šta da radiš ako ne znaš sve. Oformio sam porodicu i morao sam da mislim na njih.

izvor
 
- Naši Romići u Nišu i okolini me ne vole. Drugi Cigani, od Aleksinca pa do Subotice, ljube mi i noge i ruke. Ali, u Prokuplju, Leskovcu, Vranju, svuda na jugu, ne dočekuju me prijateljski. Možda sam ja za to kriv jer nisam želeo da se s njima družim i kod njih da pevam. Malo su dosadni, a nisu ni neki kavaljeri. Velik im je dinar.


Za razliku od većine ljudi koji su se izdigli iz siromaštva, Šaban nikada nije preterano cenio novac. Nemilice ga je trošio na provod, alkohol je postao njegova svakodnevica, a otkrio je i čari kocke. Priča se da je na barbutu izgubio malo bogatstvo, a ni on sam nije siguran o kolikoj se sumi radi. Dva-tri stana mogao je da kupi, procenjivao je on. Sa porodicom je provodio malo vremena, ali njegova supruga ništa mu nije zamerala:


- Žena mi nikada nije prigovarala. Radio sam šta sam hteo, ali zato sam im uvek ostavljao novac. Milica je bila ljubomorna, ali kad dođem i poljubim je, ona sve zaboravi i oprosti mi.

izvor

132688_46065232_ff.jpg

FOTO: PRIVATNA ARHIVA
 
Poslednjih godina Šaban se češće družio sa lekarima nego sa svojom porodicom. Bio je šećeraš i kardiovaskularni bolesnik, kome je srce kucalo uz pomoć pejsmejkera. Jedva je sastavljao kraj s krajem, jer nije imao penziju, a od autorskih prava godišnje je dobijao jedva neku crkavicu.


- Četrdeset godina lansiram našu muziku, ona se pročula po svetu, sad je svuda traže, najbolje se prodaje. Ne znam zašto se plaše da mi daju penziju. Kad je nisam dobio dosad, više mi i ne treba. Ove dve-tri godine koliko mi je ostalo, preživeću i bez nje – pričao je dve godine pred smrt.

izvor
 
Šaban Bajramović do kraja života nije znao ni jednu jedinu notu niti je dolazio na probe kako bi svoje stare pesme uvežbavao u novim varijacijama. Bend uvežba, a Šaban samo dođe i peva. Nije on znao nikakve durove i molove, kao i džez ritmove, samo je umeo da peva. A pesme nikada ne umiru, baš kao što ni rukopisi ne mogu da izgore.

izvor
 

Back
Top