Sa koliko godina ste bili prvi put na moru?

  • Začetnik teme Začetnik teme Nina
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Prelepo. :heart:
Split, Dubrovnik i Kupare sa srednjoškolskom ekskurzijom
cilipi kupare cavtat mokosica zarkovica jna rat 1991 1992

ne pamtim po lepom. samo tada u tom kraju ni pre ni posle. lezao sam par dana u titovim vilama u kuparima tokom 1992 , prehlada na ratistu...temepratura velika... tu je bio sanitet. u lepoj sobi sa prelepom terasom na prizemlju... plaza na izvolte palme...
ali nije bilo struje samo na agregat ...
 
Do petnaeste godine,sa roditeljima sam bila svega cetiri puta na moru...kad sam imala pet,deset,cetrnaest i petnaest godina.Znaci,otprilike svake pete godine.
Za mene je to putovanje na more uvijek bilo neopisiva sreca i radost i to su najljepse uspomene iz djetinjstva.
Posle toga nisam isla do svoje dvadeset druge,znaci sedam godina pauze,i to je bilo prvo samostalno ljetovanje bez roditelja.
 
Dubrovnik mi je udaljen 30km. Išli smo redovno u Kupare. Tamo nekad bilo divno. Prvi put valjda sa 2-3 godine.
Ne sećam se kada sam išla prvi put, ali sa 3 najkasnije.

Moguće i da su Kupari bili prvi i skoro svaki sledeći put. Goričina I, Goričina II, Pelegrin, Kupari, Grand...Predivni. Bila sam pre par godina posle iha haj godina, pa onda ponovo prošle. Koji nalet emocija u tom mestu!
 
A na more se tada putovalo od ranog jutra do kasno uveče.
Isli smo "fićom"...klaj,klaj.Od uzbuđenja ne spavamo čitavu noć.Mama napravi sendviče,kupe se vruće kifle u pekari negdje u tri četiri ujutro i polako.Prtljag na korpi,od opreme slauf i sandale "Jugoplastika".:)
Sestra i ja zapisujemo nazive gradova,sela,rijeka.
Jos se sjećam jedne rječice divnog naziva Šumetlica.
Uz put pravimo pauze ili čak svratimo da obiđemo kulturno-istorijske znamenitosti.
Onda "silazak" i prvo "viđenje"mora odozgo sa puta.Zatim dugo čekanje u koloni za trajekt,ponekad i nekoliko sati,ali nikom nije padalo teško niti je iko bio nervozan.
Miris mora,borova,brodići,kamene kuće...
Divota!
 
I kakav je tada utisak bio..:)
Po dokazima iz porodičnog albuma, godinu dana :lol:
Supetar na Braču.
Ne sećam se. Ni onog sledećeg, ni još par...možda Trogir kada sam imao nekih 4 godine. Po legendi baš tu je nastala moja sestra, ali srećom po moje psihičko zdravlje ja se samo sećam gusarskog broda ispod tvrđave gde se snimala neka serija ili film...i ježeva u moru :lol:
 
A na more se tada putovalo od ranog jutra do kasno uveče.
Isli smo "fićom"...klaj,klaj.Od uzbuđenja ne spavamo čitavu noć.Mama napravi sendviče,kupe se vruće kifle u pekari negdje u tri četiri ujutro i polako.Prtljag na korpi,od opreme slauf i sandale "Jugoplastika".:)
Sestra i ja zapisujemo nazive gradova,sela,rijeka.
Jos se sjećam jedne rječice divnog naziva Šumetlica.
Uz put pravimo pauze ili čak svratimo da obiđemo kulturno-istorijske znamenitosti.
Onda "silazak" i prvo "viđenje"mora odozgo sa puta.Zatim dugo čekanje u koloni za trajekt,ponekad i nekoliko sati,ali nikom nije padalo teško niti je iko bio nervozan.
Miris mora,borova,brodići,kamene kuće...
Divota!
Prelepo si opisala , doba nevinosti , nade u bolje sutra , zajedništva i srece
 

Back
Top