- Poruka
- 237.413
Da se ne lažemo, ruska kola se uglavnom smatraju bedakom što realno gledajući i jesu. Dobro, bilo je tu i moćnih sprava sa 8 cilindara, ali u njih nije mogao sesti ni običan Rus, a kamoli neko van zemlje, pošto je to sve išlo za KGB.
No, ako možemo konstatovati da su danas krosoveri najpopularnije automobilske spravice i da su nastali pre oko 20 godina, onda se moramo prisetiti da su Rusi, odnosno Sovjeti u to doba sve to imali još skoro 50 godina ranije. Znači ne kockasti džip, nego auto koji iugledom i osobinama upravo odgovara onome što imamo danas. Čak i više:
No, ako možemo konstatovati da su danas krosoveri najpopularnije automobilske spravice i da su nastali pre oko 20 godina, onda se moramo prisetiti da su Rusi, odnosno Sovjeti u to doba sve to imali još skoro 50 godina ranije. Znači ne kockasti džip, nego auto koji iugledom i osobinama upravo odgovara onome što imamo danas. Čak i više:
https://autorepublika.com/2021/01/0...mali-serijski-krosover-decenijama-pre-zapada/![]()
Zanimljivost dana: Sovjeti su imali serijski krosover decenijama pre Zapada
Po (američkoj) definiciji, krosover je vozilo koje kombinuje školjku terenca i platformu i vozne karakteristike putničkih automobila, a u današnja vremena, takvi četvorotočkaši su definitivno među najpopularnijim na svetu. Došla su vremena kada svaki ozbiljniji svetski proizvođač, eliminiše putničke limuzine i koncentriše se na krosovere, a trend je započet sredinom devedesetih godina, kada je Toyota bila prva koja je uočila da većina vlasnika terenaca retko kada silazi sa asfalta, pa samim tim nije ni bila potreba za ponudom nekih serioznijih “off-road” mogućnosti.
Međutim, još pre skoro sedam decenija, Sovjetski Savez je imao sasvim suprotni problem, a to je kako od putničkog vozila napraviti ekstremni terenac. Mnogi veruju da su pioniri takve tehnologije bili Subaru, Audi i AMC i verovatno ne bi ni pogrešili, pošto su navedene firme tokom sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog veka investirale velike sume novca u pogon na sva četiri točka. Ali kao što ćemo videti u ostatku ove priče, pionir masovne proizvodnje takvih modela je zapravo bio GAZ sa modelom M72 Pobeda. Model Pobeda je iz određenih uglova ličio na američke automobile, i pozajmio je izvesne komponente ogibljenja sa Opela Kapitana, ali osim toga bio je čistokrvni sovjetski četvorotočkaš.
Početkom pedesetih godina, narod se širio i na nekada nenaseljene lokacije, i bilo im je potrebno vozilo sa pogonskim sistemom 4×4. Iako su takvi proizvodi postojali od samog nastanka automobila, uglavnom su se proizvodili u sitnim brojevima i za potrebe malog broja korisnika. Posao da razvije prototip model s pogonom na sva četiri točka je poveren inženjeru Vitaliju Gračevu, a ovaj je posao shvatio dosta ozbiljno. Posle kraće analize zaključio je da bi prerada bila previše skupa, i da bi najlakše rešenje bilo da pozajmi platformu od nekog drugog modela. Na njegovu sreću, kompanija je u svojoj ponudi već imala veoma sposobni terenac GAZ-69 koji je originalno razvijen kao vojno vozilo, s ciljem da zameni američki Willys Jeep. Pobeda i GAZ-69 su već delili većinu mehanike pa se Gračevu učinilo da prerada ne bi trebalo da bude teške prirode. Naravno, ideja je delovala mnogo jednostavnije na papiru nego u realnosti. Možda ključni problem je bio onaj da je Pobeda imao samonoseću karoseriju, pa prebaciti njegovu školjku na šasiju terenca svakako nije bio lagan posao. Na kraju dana, limuzina je prošla kroz velike prerade i kompletan pod Pobede je morao biti modifikovan. Novitet je dobio ime M72 i iz raznih uglova je izgledao dosta čudno, kao neki “Frankenštajn”, ali je ipak mogao da obavlja posao za koji je napravljen. Ispod haube se ponovo krio 2,1-litarski benzinac u konfiguraciji sa četiri linijska cilindra. Razvijao je 51 konjsku snagu i maksimalnih 123 Nm obrtnog momenta, što je bilo dovoljno za maksimalnu brzinu od 90 km/h. U poređenju sa Pobedom, jedine novine povodom motora su bile veći hladnjak i novi karburator. Menjač u ponudi je ponovo bio trostepeni manuelni, ovaj put sa nešto kraćim brzinama, a pogon na sva četiri točka bi mogao aktivirati samo kada vozilo siđe sa asfalta. U protivnom, pogon na zadnje točkove je i dalje bio jedini funkcionalni.
Oni koji su imali prilike da testiraju M72 su imali samo reči pohvale. Kažu da se poreklo vojnog terenca GAZ-69 definitivno primećuje, kao i velika masa od 1,7 tona, ali i pored toga, automobil se odlično ponaša na putu i u stanju je da savlada gotovo sve terene bez obzira na vremenske uslove.
Proizvodnja će trajati od 1955. do 1958. godine i u tom periodu je nešto manje od 5.000 primeraka pronašlo kupce. Neki od njih se i dan danas mogu videti na putevima Rusije i ostalih sovjetskih republika, što nam govori koliko je M72 zapravo dugotrajan automobil.