Rupa

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Nisam verovala do sada da je moguće, a sad sam se uverila. Kažu - smrš'o neko od nerviranja, pa se istopio... aaahaaam, ništa nisam verovala. Ok, smrš'o možda malo, od nejela, nespavanja, ali koliko se to može smršati...
E, pa može, na žalost se uverih i lično :(
Pre 2 nedelje je vaga pokazala 59 kila. Danas, malopre, ista vaga, isti pod, ista ja - 51 kg.
Šta li sve to radi sa imunitetom, a?
 
gde ne moze, ja sam izgubila 13 kila za sest nedelja za vreme razvoda, najefikasnija dijeta evr.
posle treba da se stabilizujes pa ne mozes da vratis kilazu - od pre 3 godine sam vratila 5 kila i to je to, ali ok je.
 
imam dve stvari da kazem
prvo cula sam je da je sin od kucnih prijatelja mojih matoraca dogurao do 198 kg i to su mi zabranili da pricam okolo
i ja cutim cutim,al ne kapiram sto to mora da se krije,pa cu to zakopati ovde na rupi


druga stvar,ekskurzija 3 noci i sto sati u busu 290e ,plus 50e za 2 ulaznice ne dolazi u obzir
meni je ok da kazem to ovde,al sad treba da kazem i detetu:roll:


e da
i ebes pametne tel koji posale 3 meseca vuku struju kao da radi elektroturbina
jutros su mi oboje dece zakasnili u skolu jer se tel koji je juce napunjen, preko noci iskljucio


i ebes kiseo kupus od koga sam dusu nocas ispustila
 
U poslednje vreme ne mogu baš da zaspim, pa sam tako i noćas ležala u krevetu budna do pola 4 i prebirala po glavi sve i svašta. Prilično mučno.
U jednom trenutku, u najgluvlje doba, nešto u stanu pored počelo je da škripi i tumba, a onda se začula i komšinica kako se dere i stenje i mrmlja ko zna šta.

Kako sam bila u nekom mučnom raspoloženju plus nervozna što ne mogu da spavam, setila sam se neke mantre iz ženskih časopisa koja kaže "kada vam je teško, najlakši način da odagnate loše misli jeste da počnete da brojite u sebi i vizualizujete te brojeve". Tako sam i ja počela da osluškujem i brojim ritmično pomeranje komšijskog kreveta, i vizualizujem ta dva broja što su se besomučno hrvala.
I da znate, mantra je počela da radi, hah.

Jedino, u jednom momentu začuo se i muški cijuk, najsličniji cijukanju miša ili pacovčića, a ja sam se odmah setila onog nekog tipa od one neke forumašice, što cijuče (neću sada reći koje), i pukla u najstrašniji smeh!
 
Poslednja izmena:
Cekala klijenta da u minut do 12 donese 3 izvoda koja mu fale,da bih mogla da kompletiram i zavrsim izvestaje :rtfm:
Znaci,dok nisam :besna: na :telefon:,pa moradose doneti :mrgreen:
Uzas kakvih ljudi ima :roll:
 
imam dve stvari da kazem
prvo cula sam je da je sin od kucnih prijatelja mojih matoraca dogurao do 198 kg i to su mi zabranili da pricam okolo
i ja cutim cutim,al ne kapiram sto to mora da se krije,pa cu to zakopati ovde na rupi


druga stvar,ekskurzija 3 noci i sto sati u busu 290e ,plus 50e za 2 ulaznice ne dolazi u obzir
meni je ok da kazem to ovde,al sad treba da kazem i detetu:roll:


e da
i ebes pametne tel koji posale 3 meseca vuku struju kao da radi elektroturbina
jutros su mi oboje dece zakasnili u skolu jer se tel koji je juce napunjen, preko noci iskljucio


i ebes kiseo kupus od koga sam dusu nocas ispustila

:pljus:

ti si baš za rupetinu....
 
U poslednje vreme ne mogu baš da zaspim, pa sam tako i noćas ležala u krevetu budna do pola 4 i prebirala po glavi sve i svašta. Prilično mučno.
U jednom trenutku, u najgluvlje doba, nešto u stanu pored počelo je da škripi i tumba, a onda se začula i komšinica kako se dere i stenje i mrmlja ko zna šta.

Kako sam bila u nekom mučnom raspoloženju plus nervozna što ne mogu da spavam, setila sam se neke mantre iz ženskih časopisa koja kaže "kada vam je teško, najlakši način da odagnate loše misli jeste da počnete da brojite u sebi i vizualizujete te brojeve". Tako sam i ja počela da osluškujem i brojim ritmično pomeranje komšijskog kreveta, i vizualizujem ta dva broja što su se besomučno hrvala.
I da znate, mantra je počela da radi, hah.

Jedino, u jednom momentu začuo se i muški cijuk, najsličniji cijukanju miša ili pacovčića, a ja sam se odmah setila onog nekog tipa od one neke forumašice, što cijuče (neću sada reći koje), i pukla u najstrašniji smeh!

:rotf: nadam se da nije procitala tvoj post il ce biti
 
1c092fe15e1048d6646e2f46957c6f78.jpg
 
Владислав Петковић Дис: НАШИ ДАНИ



Развило се црно време опадања,
Набујао шљам и разврат и пороци,
Подиг'о се трули задах пропадања,
Умрли су сви хероји и пророци.
Развило се црно време опадања.

Прогледале све јазбине и канали,
На високо подигли се сутерени,
Сви подмукли, сви проклети и сви мали
Постали су данас наши суверени.
Прогледале све јазбине и канали.

Покрадени сви храмови и ћивоти,
Исмејане све врлине и поштење,
Понижени сви гробови и животи,
Упрљано и опело и крштење.
Покрадени сви храмови и ћивоти.

Закована петвековна звона буне,
Побегао дух јединства и бог рата;
Обесимо све празнике и трибуне,
Гојимо се од грехова и од блата.
Закована петвековна звона буне.

Од пандура створили смо великаше,
Достојанства поделише идиоти,
Лопови нам израђују богаташе
Мрачне душе назваше се патриоти.
Од пандура створили смо великаше.

Своју мудрост расточисмо на изборе,
Своју храброст на подвале и обеде,
Будућности затровасмо све изворе,
А поразе прогласисмо за победе.
Своју мудрост расточисмо на изборе.

Место светле историје и гробова
Васкрсли смо све пигмеје и репове;
Од несрећне браће наше, од робова,
Затворисмо своје очи и џепове.
Место светле историје и гробова

Остала нам још прашина на хартији
К'о једина успомена на џинове;
Сад сву славу пронађосмо у партији,
Пир поруге дохватио све синове.
Остала нам још прашина на хартији.

Под срамотом живи наше поколење,
Не чују се ни протести ни јауци;
Под срамотом живи наше јавно мнење,
Нараштаји, који сишу к'о пауци.
Под срамотом живи наше поколење.

Помрчина притиснула наше дане,
Не види се јадна наша земља худа;
Ал' кад пожар подухвати на све стране,
Куда ћемо од светлости и од суда!
Помрчина притиснула наше дане.



Написано 1910. а као да читаш опис садшњице. Преко 100 година прошло а нисмо се макли са мртве тачке.
 
Владислав Петковић Дис: НАШИ ДАНИ



Развило се црно време опадања,
Набујао шљам и разврат и пороци,
Подиг'о се трули задах пропадања,
Умрли су сви хероји и пророци.
Развило се црно време опадања.

Прогледале све јазбине и канали,
На високо подигли се сутерени,
Сви подмукли, сви проклети и сви мали
Постали су данас наши суверени.
Прогледале све јазбине и канали.

Покрадени сви храмови и ћивоти,
Исмејане све врлине и поштење,
Понижени сви гробови и животи,
Упрљано и опело и крштење.
Покрадени сви храмови и ћивоти.

Закована петвековна звона буне,
Побегао дух јединства и бог рата;
Обесимо све празнике и трибуне,
Гојимо се од грехова и од блата.
Закована петвековна звона буне.

Од пандура створили смо великаше,
Достојанства поделише идиоти,
Лопови нам израђују богаташе
Мрачне душе назваше се патриоти.
Од пандура створили смо великаше.

Своју мудрост расточисмо на изборе,
Своју храброст на подвале и обеде,
Будућности затровасмо све изворе,
А поразе прогласисмо за победе.
Своју мудрост расточисмо на изборе.

Место светле историје и гробова
Васкрсли смо све пигмеје и репове;
Од несрећне браће наше, од робова,
Затворисмо своје очи и џепове.
Место светле историје и гробова

Остала нам још прашина на хартији
К'о једина успомена на џинове;
Сад сву славу пронађосмо у партији,
Пир поруге дохватио све синове.
Остала нам још прашина на хартији.

Под срамотом живи наше поколење,
Не чују се ни протести ни јауци;
Под срамотом живи наше јавно мнење,
Нараштаји, који сишу к'о пауци.
Под срамотом живи наше поколење.

Помрчина притиснула наше дане,
Не види се јадна наша земља худа;
Ал' кад пожар подухвати на све стране,
Куда ћемо од светлости и од суда!
Помрчина притиснула наше дане.



Написано 1910. а као да читаш опис садшњице. Преко 100 година прошло а нисмо се макли са мртве тачке.

Gde izbunari ovo,'leba ti:lol:?
Bice ovo aktuelno i narednih 300 godina,mi smo Srbi 8-mo svetsko cudo-nepriznato :zcepanje:
 
E, u tri pizzzzde materine, baš :sad2:
Samo da nije sepsa... :sad2:
ili gangrena.... :sad2:

E, j.e.bem te živote baš, kad si takav :besan2:

Nije ni sepsa ni gangrena... već leukemija, najteži oblik :sad2:

Ebem te živote, koorvo jedna pokvarena!

Ma super mi je, izdržavam sve sa osmehom, jaka sam bre ko stena... sad kad je onaj prvi šok prošao. Idemo dalje, borba do zadnjeg daha, i naša i njegova... pa dokle stignemo...

... samo ne znam gde da rodim kintu, da ga sahranim kao čoveka, toliko je od mene zaslužio... ebem te bre živote, pi.čko jedna šugava :besan2:
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top