Е, сад, можда ће неко да распали по мени, али ја сам због страха од таквих ствари своје дете родила у иностранству на приватној клиници.
Ем ми је било ближе, ем сам била сигурна.
И искрено, не знам како би прошла та искомплексирана докторка да се тако драла на мене, мислим да би завршила на ортопедији.
Da, lako je to reći...

Ležim, sa puknutim vodenjakom, porodjaj krenuo uveliko. Sreća pa bolove još nisam imala.
Zinula sam i ja da odgovorim, a onda sam skontala da će baš ona da me operiše, koliko za 15-tak minuta, samo da stigne anestezilog. Pametnije mi je bilo da ćutim.
Zato sam je opelela posle par dana, kada me je previjala... opet je počela da kenya o Beogradu, kako smo razmažene, sve bismo u Beograd, kao da ovde nema doktora, kao da ne znaju svoj posao... a sve uz šatro šalu i onaj otrovni osmeh... E, tu sam joj lepo odgovorila da me čudi, deluje kao samouverena i uspešna žena, odakle toliki kompleksi... Da ne pričam da je odmah krenula da mi dere onu ranu, ne da je čisti,nego da je šmirgla... i to je doktor... a važi za stručnjaka na glasu...


ti bas znas da rastuzis coveka...

, cim sam dobila unuku izvesne osobe su smatrale da je normalno da me zovi baba (nije bebin tata). Kad sam skrenula paznju da to ne dozvoljavam nazvali su me "komplexom , mene baba moze da zove samo moje unuce!



