Dok nemirno more oluje lome,
borim se sa sobom i mislim o tome,
kako sve na svetu polako nestaje,
sem moje ljubavi prema tebi koja vecna je.
Previse je istine u recima tvojim,
zbog njih zivim i osecam da postojim.
Moja istina i moj san, moja bol i novi dan
sa tvojim je neznim poljupcem izatkan.
Svaka suza sto zbog tuge niz obraz se slije,
je sto moja ljubav sa mnom nije.
Trazim tvoj lik u tami i dozivam te stalno,
dok zvezde gore i nebo je sjajno.
Znajuci da daleko si negde tamo
docekujem svaku novu zoru i sunce samo.
Znam da sanjam samo neostvareni san
dok polako i strpljivo cekam svoj sudnji dan.
Onde gde sve ce biti u mraku i prasini
bicu ponovo sama i u svojoj tisini...