Romantika

Likuj…

….pobedio si sanjara.
Zamisli, usudio se da sanja dok si ti prolazio njegovom ulicom,
mora da postoji zemlja u kojoj je to greh.
Prišao mu dok je lebdeo zatvorenih očiju,
povukao za mantil i razbio o zemlju.

Likuj!
Budi ponosan na sebe,
i ta se pobeda broji.
Likuj,
tvojom zaslugom na planeti je sanjar manje.
Likuj,
bar danas će ti život biti lep.

Likuj i ostani velik!
Sanjara će uvek biti,
oni su bar potrošna roba,
ali snovi su već nešto drugo,
oni nikom ne okreću leđa.
s.........
250100_232263953473965_203711686329192_752598_2224655_n.jpg
 
(Pablo Neruda) ZNAT ĆEŠ



Znat ćeš da te nevolim i da te volim,
jer živjet je moguće na dva načina,
riječ je samo krilo tišine,
a vatra čuva polovinu studeni.

Volim te da bih te počeo voljeti,
tumblr_m0q91eP1281qg205no1_500.jpg
da bih ponovo počeo beskraj,
da te ne bih prestao voljeti nikada:
zato te još uvijek ne volim.

Volim te i ne volim, kao da imam
u svojim rukama ključeve sreće
i nesigurnu sudbinu nesretnika.

Moja ljubav ima dva života da bi te voljela.
Zato te volim kada te ne volim
i zato te volim kada te volim.
 
Poslednja izmena:
1263.IndianLove.jpg_2D00_550x0.jpg

Ti

Očekuj više nego što ti se čini mogućim da ćeš ostvariti. Sanjaj i snovima se uspinji. Svojim razumom i inteligencijom unosi u svijet i svoju okolinu pozitivne promjene. Nauči da nema jače snage od snage duhovnosti. Snage misli. Ovisno o onome što izabereš i kako živiš ovisi i tvoja zaštita. Katkad bit ćeš zbunjen, ali vrijeme na Nebu nije jednako vremenu na Zemlji. Jer tamo nema prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Kod Jednog sve je jedno.

Angel_Star
 

МАТИЈА БЕЋКОВИЋ - СЛАМКА

У оној ноћи с петка на суботу
Судњега часа у твоме животу
Чистаја дјево и најређи цвету
Последње што си ти од мене чула
Било је: ” Волим те
Највише на свету! ”

Али на чему би онај што не уме
Више живети одржао себе
Да му уснама што се не двоуме
Не додаде сламку
И реч:
” И ја тебе! ”
 
Zamislite životnu energiju koja na nama pokušava da odsvira do, re, mi, fa, sol, la, si do ... i nazad, a na svakom koraku neki nemuzikalni ego denfuje žice.
Jadne li muzike. Malo se toga može komponovati sa nekoliko tonova. Mnogima je, stoga život često dosadan i prazan.
Sviraju istu pesmu celoga života sve dok ne ''odsviraju svoje''. Zato bivaju dosadni i drugima.Sve se čuje, makar se trudili da ljude prevare poturajući im lažne note svog imidža i ubeđujući ih: ''To sam ja. Tako ja zvučim!''
''Pa sviraj onda tu melodiju a ne ovu dosadnu i patetičnu.'' - odgovaraju oni koji nisu gluvi.

Nebojša Jovanović - Nečujna muzika postojanja
 
Romantiko ,ko ne sanja taj i nema romanticara u sebi.........
O sanjanju…
22 05 2010

»Sanjajte! Bez sna život više nema smisla i ne nudi

više zanimljivosti. Tako je korisno i lepo biti sanjalica,

naročito ako čovek ume da dogradi svoje snove i da im

naučnu strukturu. Sanjajte i, oh, ne budite suviše razumni!

Ne budite mudrica. Mudrovanje je najniža vrlina.

Sanjajte i ne plašite se da ćete graditi kule u vazduhu,

da će vas smatrati utopistima…

Utopist! To je uobičajena uvredljiva reč koju

ograničeni duhovi bacaju velikim duhovima

i kojom se gone gospodari misli –

oni koji svojom maštom dostižu neslućene visine!«

(Anatol Frans; odlomak iz njegovog govora francuskim studentima na otvaranju Kuće studenata 1910. godine u Parizu; zabeležen u Srpskom književnom glasniku 1911. godine)
 
Potonulo - Ivo Andrić

Neki glas, miris neki i jedna lijepa zvijezda ne mogu,
noćas, da dignu iz moje dubine sve što je bilo.
Ovo mora da su mi popucali svi konci, lijepi
konci, tanani, što vezahu mene za moje Juče.
Ne drže konci. U dubini svojoj osjećam tegobu
mrtvog Lane i žalost zaborava.
Od svih ružnih noći, ovo mi dođe noć, kad
zaboravih značenje svega.
Pa ipak mutno slutim, da sve to ima drage i tužne
veze sa onim, što je potonulo
 
Lagano umire onaj koji ne putuje, onaj koji ne cita, onaj koji ne sluša muziku, onaj koji ne nalazi zadovoljstvo u sebi.
Lagno umire onaj koji uništava vlastitu ljubav, onaj koji ne prihvaca pomoc.
Lagano umire onaj koji se pretvara u roba navika, postavljajuci si svaki dan ista ogranicenja,onaj koji ne mijenja rutinu, onaj koji se ne usudjuje odjenuti u novu boju,onaj koji ne prica sa ljudima koje ne poznaje.
Lagano umire onaj koji bježi od strasti i njenog vrela emocija;
onih koje daju sjaj u ocima i napuštenim srcima.
Lagano umire onaj koji ne mijenja svoj život kada nije zadovoljan svojim poslom ili svojom ljubavi, onaj koji se ne želi odreci svoje sigurnosti radi nesigurnosti, i koji ne ide za svojim snovima; onaj koji si nece dozvoliti, niti jednom u svom životu, da pobjegne od smislenih savjeta…….
Živi danas, ucini danas, riskiraj danas!
Ne dozvoli lagano umiranje!
Ne zaboravi biti sretan
P.N.
kir12.jpg
 
AMAJLIJA - GORAN PETROVIC

Za osam amajlija protiv svakog zla i nevolje potrebno je imati: iz levog oka odraz slova Alfa , manji krug što stvara vilin konjic na površini vode , izme?u dva prsta nežnosti cvetnog praha , kao nokat palca ljuspicu svoda, kraći šum rasta mladice tise, večnu zabranu okretanja, srazmerno seb isnage semena , duplo nade , par krila od lepog sna , pod mišku prhtaj goluba , krstinu uglova gledišta , što se na duge trepavice spusti pahuljica, koliko može da stane u usta ljubavnih reči, nozdrvu mirisa majčine dušice, po dobar uzdah od sva četiri vetra , što više prolećne svetlosti, nemerljive upornosti tajne, bilo koji deo duge , pola čaše sjaja belutka iz potoka , dva sastojka koja se možete setiti samo na dan pravljenja amajlija , odoka boje dnevnog leptira , svežanj magije ključeva , zrnce šuškanja skarabeja , srednje jačine zvuka trube an?eoskih , jednu stalnu pomisao na vlagu prepona, po želji pesme zrikavca, kovrdžu dima od kućnog ognjišta, na vrh noža plamena , pedalj dužine vlakno oblaka , iver bleska munje, običnu kapljicu znanja vode , dokle može da se vidi let sokola , vertikalu bar do pete nebeske svere , u drugu nozdrvu mirisa zemlje , smeha , nikad dovoljno smeha , za naušnicu zuj pčela , dok se medju stablima ne izgubi pogled na šumu , kočopernost trave zvane prkos , naramak popodnevnog hlada smokve , nisku cmoketića , malčice buke drvenog razboja , na dlan toplote paperja , širi zamah strukom bosilja , veštinu posmatranja kvadrata , oko svega opis kruga i iz desnog oka odraz slova Omega.
:heart:
 
Svacanje
Postoji shvaćanje .misao recimo.
koja potkrepljuje sve moje teze .kako ovo među nama neće uspjeti neće...
kao ni sve moje prijašnje veze.
Nisi direktno kriva .
mada pasivnost kojom zračiš čini svoje odrađuje onaj dio posla .
u kojem nedozvoljavaš da išta tvoga postane moje...
A ja više ne želim trošiti vrijeme .
ugađati površnosti i nemaru.
..odavno sam naučio kako ovakav profil ljudi
..bolje živi u neparu..
. Malo je sebično znam .ali želim poznavati put kojim sam svjesno pošao .
i ne volim baš spuštati glavu na jastuk .
postalje u koju nisam dobrodošao..
.

Here_to_stay_by_Gloredel.jpg
 
Tu..tu mi stoji grudva...pokazala je komsinici rukom na grudnu kost..zureci kao vetar u preriji...jak..prasnjav i uvek bez kise.
Kao i Ona..suvonjava,sivkasta i bez ijedne suze a plakala bi..kao sto nikada nije..cinilo joj se da bi more suza isplakala sada a znala je da ne sme...nije to dobro za njenu strumu od koje je bolovala zadnjih deset godina..pila je lekove ..isla na kontrole i slusala lekara koji joj je govorio da bolest drzi pod kontrolom..Kada se razbolela ..muz pijanica ju je ostavio..bez ijedne reci..pokupio je sve vrednije iz kuce i otisao .ni dan danas ne zna gde je..Ostavio je kao da je stvar..bezvredna.neupotrebljiva..Decu nisu imali..Govorio joj je..Jalova si i trula.. Nista mu na to nije rekla..Nije ni plakala.samo ga je posmatrala ocima punim suza..misleci o tome kako je svaki bogovetni dan pijan i da se vise i ne seca kada su zadnji put bili bliski..Nakon njegovog odlaska..sakupila je ostatke svoga zivota i zaposlila se u rasadniku..svoj samacki zivot nastavila je uz cvece..i treset kojim ga je hranila ..orezivala je i negovala cvece kao sto je negovala i volela Zutog..velikog sarenog macka..koji je nije napustio ni onda kada joj je bilo najteze... a sada je svaki minut bio dragocen..pomoci ce mu...saputala je u sebi noseci ga na rukama...veterina je danas uznapredovala..naci ce oni za njega lek....kada ona vec nije uspela..moraju..on ne sme da ugine..njen jedini prijatelj koji je bio i ostao uz nju..a koga je onako ostarelog i slabovidog udario auto dok je prelazio sokak....
 
http://1.***************/-waTPaZkxUKk/TywSkLW2NRI/AAAAAAAALs0/w_w0xuUdisg/s758/Alexei%2BANTONOV%2B-%2BTutt%2527Art%2540%2B-.jpg:heart:
Hvala ti … u svet čarolije si me uveo, medenim usnama na kratko osvojo.
Zbog tebe sam počela pisati stihove, naglavačke al iskrene, meni najmilije.
I od tada počinje moje maštanje, da me još više zavoliš , moj postaneš.
Love story smo često slušali, maštali …u tišini maštali.
:heart:
 
Poslednja izmena:
:heart:

..."Oljušteno od magle, jutro je siromašnije od tišine. Nedostaje mu, sigurno, moja uobrazilja da iz svakoga nestajanja put vodi u nastajanje.Krila ne rastu iz tela, nego iz dubine duha. Zašto se mučim da utvrdim da li postoji ili ne suprotno klupče svesti?Ja nisam rođen slucajno, niti mi se taj oblik iznenada dogodio. Ja sam nešto od sebe samog i polako se vraćam sebi potpuno prirodno, kao što mi se vraća srce, čvrstina pršljenova ili dar disanja..."

Mika Antić
 
"I nisam mogao obećati ni njoj ni sebi da će uskoro biti drugačije. A opet sam bio sretan: nećemo biti bogati u novcu, ali ćemo biti najbogatiji u ljubavi; ne bojim se života ni ljudi, bojim se samo da me se tvoje srce ne zasiti; bio sam sam, sad imam svoj svijet, kao da sam osvojio svoju planetu; spriječit ću svakoga ko bude htio da prodre u naše carstvo, da ne bi ugrozio naš mir."- Meša Selimović - Tvrđeva
 
Disu uz mene zvuci drukcije zivi, a stvarni. I u svemu sam prisutan.
To priroda pokusava sapatom da mi objasni na svom nemustom jeziku kako se biva sebi, sam sobom, jasan i dovoljan u svetovima bez ivica koji se zovu: samoca.

Grom u tisini neba jasna je poruka kosmosa. U oluji je deo grmljavine, tek mrmljanje.
U samoci smo ljudi. U covecanstvu smo metez.

Moja je misao gore, u samom podnozju neba. Tri dana i tri noci odande dopire urlik. To ne prskaju planine, ne raspadaju se oblaci i ne bude se vulkani.
To place najveci vuk koji je ikada vidjen u ovim krajevima.

Rekli su mi pastiri, gonici karavana i hajkaci sa jezera da je to cudan vuk, drukciji od svih vukova. Nikada ne napada stada. Tamani samo pse.
Valjda je to njegov nacin vajanja ovog sveta.- Vuk ,Mika Antic

256001560038824670_a7oMZTxn_f.jpg
 
Kada u bijelini jutra razlepršaju se sunca
i pozlate livade optočene rosom života
onako snenu,
prekrij me toplinom svojih boja,
jer iako daleka, samo sam tvoja.
Kad utihnu pjesme mitskih sirena
sa pijeskovitih magličastih obala
na kojima valovi se pjene
od zanosa zapadnog vjetra,
nacrtaj mi oči u tužnoj boji zalaska,
jer tada sam daleka,
al' opet samo tvoja.
Kad uzavre ovaj nemir, valja mi poći
krišom tvojim labirintima
nevidljiva, tihim koracima kao sjena,
okupana kišom obojanog ljeta.
I dok lutam u tebi
tijela gladnog tvojih dodira,
tad naslikaj me
poput mora koje mira nema
al' koje ima ruke bez granica,
jer od tebe sam,
tek jedan uzdah daleka.

Ina Valent W.
 
Rekla sam ti:
''Vetar prošlosti je opustošio
moju dušu,
i više ne znam ko sam''.

Rekla sam ti:
''Čovek se ne rađa jednom,
kao što i ne umire samo jedanput.
Život je nešto iskonsko
tanka, ali ne prekinuta nit''.

Rekla sam ti:
''Čovek stvarno živi
samo ako ume da voli,
dok vetrovi dolaze i odlaze''.

Rekla sam
toliko toga
što sam mogla da prećutim.
Prećutala sam
toliko toga
što sam iskreno mogla da kažem,
čak i to da te volim.
 
ОТВОРИ У НОЋ ВРАТА


Отвори у ноћ врата нека се склони дрвеће
Нека у празне вазе уђе из таме цвеће

Отвори у ноћ врата на брду неко чека
Да каже болне речи у живи слух човека

Отвори у ноћ врата и зидове поломи
Горки свет један из таме чека да се удоми -
 

Back
Top