Vec nocima sanjam te tuzne kosmare
Sanjam tebe,mracnog oblika
Ali istih pokreta,I istog pogleda
Sunceva svetlost potajno ih otkriva
Samo na trenutak ja vidim tebe
I odma stvara se tama koja te pokriva
U rano jutro kad izletim iz kosmara
Sav znojav,bes u ocima,kamen teski u grudima
Zasto mi se ovo desava,zasto si mi u kosmarima
Ja trudim se da shvatim,umijem se
I odem da trcim,od vrata do beskraja
Dok ne stignem do odgovora,nema stajanja
U kosmaru ti stojis pokraj mene
Ili daleko na vrhu neke planine
Sa tvoje strane uvek je mrak
Ja ne mogu da te dotaknem
Moje ruke kao kamen u ovoj polutami
Ja ih gledam,I pokusavam da ih izdrobim
Da ih izdrobim,I pojurim uz planinu
Da ova svetlost koja sija iza mene
Obori tamu,I da te konacno dodirnem
I prenesem na javu,uspevam lagano
Previse me boli ali zbog ljubavi se borim
Borim se zbog sna,borim protiv kosmara
I dalje trcim zamisljen,vec je pao mrak
Nemam resenje,ali sam jako iscrpljen
I moracu da prekrsim rec I moracu da stanem
Bacicu se u krevet,misleci na tebe
Na tvoje prelepe osobine,pa I one gorke
Mozda uz pomoc njih dovedem kosmar u red
Ovaj put svetlost je jaca,moje telo puno je snage
Pratim te u koraku,ovaj put ne zelim da se prekine
Zelim da saznam sta mu je u kodu,od cega je napravljen
I upotrebim to protiv njega,I unesem miris I boje rajskih dolina
Koje cu da uzivam sa tobom,svim nocima
Zbog kojih cu se buditi bez besa,bez bolova u grudima
Borbom,dopreo sam do tvojih ociju
Na javi one su vrata duse,u kosmaru su mozda kod
Prisao sam ti previse blizu,pocinjem da gubim snagu
Isteracu bes iz sebe,mojim ocima ucicu naglo u tebe
I saznacu kako da zavrsim sa ovom dugom borbom
U ovom kodu vidim tebe I mene,sta bi sa ovom silnom borbom
Vidim nas vesele I zaljubljene,vidim nase osmehe
Vidim tebe sa cvetom u kosi,prelepim ne zaboravnim pogledom
Zasto si mi u tami?Zasto ne mogu da te dodirnem?
Danima se nismo videli,nismo poljupce razmenjivali
Nismo se mazili,grlili nismo ljubav vodili
Mozda je to resenje,mozda je resenje u ovome
Prekid kosmara,bas u trenutku kad sam umalo razbio kod
Krv mi juri kroz vene,a znoj mi opet lije
Preko glave,niz vrat preko grudi I pocinjem da shvatam
Da moje telo za tvojim zudi,da misli moje lete samo oko tebe
Da zelim da sit u pored mene,da mi falis pored jastuka uvece
Da zelim da mi miris tvoje kose neprestano kruzi po sobi
Nedostaje mi sve to,zato I imam ovakve kosmare
Gde te je ne moguce dodirnuti,I gde sam ja kamen
Moja zelja,moje sve si ti,ti moja prava ljubav
Sa kojom zelim,malo je dva zivota reci da prozivim
Ako zelis nesto da mi uskratis,ustkrati mi
Ali samo jedno te molim da mi ne uskratis sebe
Sad sam ustao,miran,nasmejan I dok sam trcao
Nisam trcao da nadjem odgovor,nego sam razmisljao
Razmisljao o nama,I nisam trcao u beskraj
Nego sam trcao tebi u zagrljaj,nema veze sto si daleko
Ja imam dovoljno snage,Imam I krila
Da preletim preko reke,I srusim sve ispred sebe
Nista mi nece biti prepreka,ni najsurovija reka
Ni najvislja planina,ni masa umova koji se smatraju ne pobedivim
Za tvoju ljubav sve cu da ucinim,I kad gresku napravim
Ja tu gresku cu da priznam,I da je ispravim
Ljubav je veca od te sitne greske,veca od riznice misli
A ove reci su bile misli,zamisli ljubav koja je veca od ovoga
Ja mogu da pisem beskrajno,sad moracu da stanem
Moras da shvatis da sve radim zbog tebe,sad cu malo da danem
Da odmorim moje prstice I da cekam tvoj odgovor
Kad mi odgovoris,u sekundi cu da stanem
Da nabacim osmeh,jer verujem da si I ti duso
A onda cu da ti odgovorim :

Nedostajala si mi
Ovih deset dana