Rokeri s Moravu

Još da dodam.

Rokeri su postali fenomen dozvoljenog srbovanja jer su ih (iskompleksirani) Hrvati prihvatili kao nešto čemu su mogli da se "smeju bez posledica" ( da citiram Milenu Dravić iz Lafa u srcu), a sa njima i Srbi izvan Srbije koji su mogli dušu da ogreju na kvalitetno upakovanom srpskom melosu i narodnoj kulturi.

Veovatno je zavist koja je u Srbiji dovela do prećutne zavere ignorisanja fenomena Rokeri kod narodnjaka uzrokovala da za života ne dožive institucionalnu slavu kakva im pripada. Jer njihova narodna slava koju su doživeli mogla je rame uz rame da stane sa Breninom.



Mislim, o Bizetiću i Rokerima mogao bih da napišem malu knjigu. Po glavama, otprilike:

1. Bizetićevi autorski počeci - kič dimenzija uozbiljenog popa ("Kada jednom vidiš Mariju"). (Boris ne ume da peva pesme koje nisu komične. On je pevač komičar jer njegov glas tek tada počinje da bude interesantan i da komunicira sa slušaocem. To je njegov glasovni registar u kojem se izgradiao - drugi Bizetićevi pokušaji izvan komedije amatersko su pevanje.)

2. Bitlmanija s Moravu. Bizetićeva invencija Rokera - Stojadinka ovce šiša i ulazak u super-kemp dimenziju u kojoj Boris i Zvonko postaju nadljudi, pravi idoli i genijalci, nosioci sofisticirane intelektualizovane satire. Horske haromonije i višeglasje, krosover sa najrazličitijim žanrovima, produkcijsko peglanje do savršenstva kod Jugotona u Zagrebu, pretalentovani harmonikaši i harmonikaška sola... Vanredni vokali, da samo pomenem (kontra)basa Jankovića koji je prva tri (?) albuma ukrasio svojim talentom pre tragične smrti... Video produkcija i kostimografija opeglana i na nivou - zvezdana, kako i priliči. Ta "bitlmanija" faza traje, po osećaju, jedno 6 albuma?

3. Blaga silazna faza na kraju 1980-tih. Blaga devalvacija, snimanje nije u Jugotonu, ali se ipak nalaze hitovi.

4. Banalizacija i autodestrukcija. BB-šou faza ili 1990-te - borba za dinar, eksploatacija stare slave, kreativna kriza, sivilo ideja, ceđenje do zadnjih kapi plodova iz 1980-tih njihovim garniranjem sa banalnim i prostim skečevima, jeftinim i stilistički krajnje bizarnim kostimografijama i scenografijama. Privatizacija, uvođenje cele porodice (i komšiluka?) u "šou biznis". Ideja da je dovoljno uzeti odeću iz kontejnera i otići u neko kaljavo seosko dvorište i maksimalno se kreveljiti da bi se snimio video spot za pesmu koja je isproducirana kao brušeni dijamant pre deset godina označila je ovu autodestruktivnu Borisovu fazu. Možda, prava slika tog obesmišljenog, sivog i depresivnog vremena. Ovaj period učinio je da sve ono dobro, suptilno i genijalno što je izgrađeno 1980-tih bude izraubovano i silovano do gotovo potpunog uništenja fenomena Rokeri s Moravu u medijskoj sferi. Trebalo je zadržati dah tokom tih 10-12 godina da bi se sačuvalo sećanje na ono što zaista - valja.

5. I šta ćemo sad? Sad moramo da priznamo sebi da su Bizetić i Rokeri jedan od onih fenomena izvan vremena, koji nisu bili priznati i čija vrednost nije bila priznata u njihovom vremenu jer su udarili na sujetu mnogih "struktura" pre svega na ionako dovoljno iskompleksiranu narodnjačku "elitu", koja ih je sve vreme krišom slušala i pevušila, ali se javno uvek iskazivao gard prezira prema Rokerima - kao kad se od nekoga osećaš ugrožen. Tako da, vreme Rokera tek dolazi, a jako mi je žao što to neće videti Janković, sisoje i onaj sa cuclom - dok će Boris moći samo da pročita ovaj moj tekst i razume da je to, zaista, samo pitanje vremena.

Jednu veliku stvar je Boris pokazao svetu. Boris je pokazao da su Srbi zreo narod jer umeju da se šale na svoj račun.
Još da dodam.

Rokeri su postali fenomen dozvoljenog srbovanja jer su ih (iskompleksirani) Hrvati prihvatili kao nešto čemu su (Srbima) mogli da se "smeju bez posledica" (da citiram Milenu Dravić iz Lafa u srcu), a u njihovom zaklonu Srbi izvan Srbije su mogli dušu da ogreju na kvalitetno upakovanom srpskom melosu i narodnoj kulturi.

Veovatno je zavist koja je u Srbiji dovela do prećutne zavere ignorisanja fenomena Rokeri kod narodnjaka uzrokovala da za života ne dožive institucionalnu slavu kakva im pripada. Ali samo institucionalnu, jer njihova narodna slava koju su stekli i doživeli mogla je rame uz rame da stoji sa Breninom.
 

Back
Top