rodjendani

joj, meni će uskoro rodjendan i već dve godine ga bojkotujem, odem negde ili nešto slično, cenim da ću tako i ove
al volimpoklone više nego išta
 
20 rodjendan ce mi ostati u najlepsem secanju...Tada smo imali salas pored NS...skupilo se nas 30-tak,sve je bilo pod svecama,jer nije bilo struje na salasu...Bilo je toplo vreme,slavili smo celu noc, i produzili sutra dan sa rostiljom do nekih vecernjih sati...Drustvo je bilo odlicno,dobra klopa,jos bolje zezanje...Volela bih da moja kcerka uspe sa svojim drustvom kad odraste provede barem jedan takav rodjendan,sigurno bi ga se rado secala kao i ja sada...:)

Danas,skoro i da ne slavim...uvek ima nesto da se pocastimo ali ne pozivam na rodjendan,medjutim postoje ljudi koji sami dolaze jer znaju kad je....
 
slavite li rodjendan?
kako ga proslavljate?
koliko vam je to vazno?
kako je izgledao rodjendan koji ce vam ostati u najlepsem secanju?

1. Некад да, некад не.
2. Окупим друштво на пићу и колачима.
3. Повод за окупљање, могу да прескочим прославу...
4. Два су ми ту незамењива...
Један је био први рођендан на који ми је дошла Бивша. Тад нисмо били у вези, само сам је мувао (И био мање-више на пола пута да се то деси. Дакле, тек четврти месец од упознавања). Мало је каснила, а скоро сви моји пријатељи су већ били ту. Пољубила ме је у образ. Нисам дозволио више од једном, али сам јој задржао руку. :)
Кад смо ушли у просторију представио сам је речима: "Мој најдражи и најбитнији гост је стигао. Сад можемо да славимо." А она, онако стидљива и помало несигурна само што није у земљу пропала. Поцрвенела. Ја јој стиснух руку па пустих да седне.
Вече је било прелепо. Није скидала ока са мене. А ја... Моје пријатељице ми нису дале да устанем, било шта да радим. Нежне према мени. Сестрински.

Касније, кад смо се опраштали каже она да сам је довео у неугодну ситуацију, а ја јој одговорим да истина тог типа никад не може бити неугодна и дам сам говорио само о себи, да ничим нисам њу ни условљавао ни прејудицирао.
Само сам нагласио пред људима да ми је битна.
Питала ме је зашто ме те другарице толико воле, а ја сам јој рекао да пита њих...

Други је био сасвим другачији.
Само нас двоје, ручак у кућној варијанти, свеће и вино...
И вођење љубави цело поподне и вече, дубоко у ноћ...
 
Ne slavim rodjendane od kad imam dete... sad slavim njene. A bitno mi je da se mog sete moji najblizi, samo da me zvrcnu... tako nekako znam da misle na mene. Mada je i to ostalo bez drazi od kad su svi na FB. :roll:
 
Iskreno zaObisla bi taj dan :sad2:
ali sto je neko vec spomenuo ima oni koji znaju pa dodju tako da mi taj dan prodje sa rukama u sudoperi punim casama, soljama i ostalim glupostima a da ne stignem ni da se ispricam sa njima i pri tom sam mrtva umorna od tog silnog trckaranja kako bi ih usluzila.:sad2:

I za svaki naredni kazem oticicu taj dan negde da niko ne zna da ga provedem u miru i tisini.:roll:
Mada nikako da predejm sa reci na dela :mrgreen:
Sto kaze @tara pokloni su tu i mame li mame :rumenko:
 
Мени је мој рођендан увек био битан. Сваки рођендан неког од укућана прослављамо ,,навелико'', али мој је баш посебан.
Ја уствари тврдим да е славим рођендан, али је увек пуна кућа, јер сви пријатељи знају колико је то мени битно.
И углавном не позивам госте, они једноставно дођу, и некако нас увек буде тридесетак.. И баш ми је лепо!
А многи су за памћење, мада се препричава онај где су са мном и мојим друштвом славили Лоша и остали из групе ,,Плави оркестар''.. :)
 
1. Некад да, некад не.
2. Окупим друштво на пићу и колачима.
3. Повод за окупљање, могу да прескочим прославу...
4. Два су ми ту незамењива...
Један је био први рођендан на који ми је дошла Бивша. Тад нисмо били у вези, само сам је мувао (И био мање-више на пола пута да се то деси. Дакле, тек четврти месец од упознавања). Мало је каснила, а скоро сви моји пријатељи су већ били ту. Пољубила ме је у образ. Нисам дозволио више од једном, али сам јој задржао руку. :)
Кад смо ушли у просторију представио сам је речима: "Мој најдражи и најбитнији гост је стигао. Сад можемо да славимо." А она, онако стидљива и помало несигурна само што није у земљу пропала. Поцрвенела. Ја јој стиснух руку па пустих да седне.
Вече је било прелепо. Није скидала ока са мене. А ја... Моје пријатељице ми нису дале да устанем, било шта да радим. Нежне према мени. Сестрински.

Касније, кад смо се опраштали каже она да сам је довео у неугодну ситуацију, а ја јој одговорим да истина тог типа никад не може бити неугодна и дам сам говорио само о себи, да ничим нисам њу ни условљавао ни прејудицирао.
Само сам нагласио пред људима да ми је битна.
Питала ме је зашто ме те другарице толико воле, а ја сам јој рекао да пита њих...

Други је био сасвим другачији.
Само нас двоје, ручак у кућној варијанти, свеће и вино...
И вођење љубави цело поподне и вече, дубоко у ноћ...

E taj drugi sam i ja imao, sličan, ali mi nije najlepši, najdraži je proslavljen sa drugarima koji sigurno niko od nas neće zaboraviti, ali nije bio nezaboravan zato što je rođendan već zbog dešavanja koja su se odigrala mada je ogromna količina alkohola doprinela tome da obiđemo pola grada i gde god je moglo da se napravi nešto lepo i ružno mi smo to uradili :lol: što bi rekli iskoristili svaku priliku :)
Ali srećom ništa strašno, tako da je posle par dana sve bilo u komičnom smislu prepričavano...i dan danas takođe :)

Inače slavim rođendane uz tortu i alkohol sa društvom (i devojkom ako je tada imam)
Tog dana obično je zabavno i puno dobrog raspoloženja, ali ništa spektakularno uglavnom lepa atmosfera
Inače volim rođendane, i svoje i tuđe, samo ih često zaboravljam :)
 
slavite li rodjendan?
kako ga proslavljate?
koliko vam je to vazno?
kako je izgledao rodjendan koji ce vam ostati u najlepsem secanju?

1. Slavim.
2. Posebno sa svojima, rucak, torta, evociramo uspomene....Posebno sa drustvom, vani...
3. Vazno mi je. Iako se cesto ne osjecam "hiper-raspolozeno" bas na taj dan, neki dragi ljudi se potrude da bas tako bude...
4. Dosta njih mi je ostalo u sjecanju...i svaki mi je lijep na svoj nacin. 11-i ostao upecatljiv jer sam taj dan pala i to u krugu bolnice, i zavrsila na sivanju koljena. Sreca nista mnogo strasno, pa mi je danas to i simbolicno u neku ruku... 18-i po proslavi punoljetstva, velika zurka u stanu...20-i po Njemu...poceo je tako sto mi je cestitao na tacan sat i minut rodjenja...i citav dan smo se culi, ali kratko, a ipak dovoljno da bude u toku sa svim desavanjima i raspolozenjima...jer nismo bili u mogucnosti da se vidimo bas taj dan...poslije smo sve nadoknadili...
 
Мени је мој рођендан увек био битан. Сваки рођендан неког од укућана прослављамо ,,навелико'', али мој је баш посебан.
Ја уствари тврдим да е славим рођендан, али је увек пуна кућа, јер сви пријатељи знају колико је то мени битно.
И углавном не позивам госте, они једноставно дођу, и некако нас увек буде тридесетак.. И баш ми је лепо!
А многи су за памћење, мада се препричава онај где су са мном и мојим друштвом славили Лоша и остали из групе ,,Плави оркестар''.. :)

e fala ti ko sestri, generacijo!!!!
taman sam se uplašila da sam opet u nečemu Poslednji Mohikanac...
Moja porodica ima pravi kult rođendana, godišnjica i uopšte nama važnih datuma-mislim na moju primarnu porodicu-roditelje i brata.
Kad sam počela da se zabavljam sa mm, bila sam šokirana kad sam shvatila da oni uopšte ne slave rođendane!
Mm se brzo prilagodio našim navikama i običajima-sviđa mu se ta atmosfera ljubavi, poštovanja, slavlja, veselja, darovanja-lepa neka osećanja i dešavanja...naročito se potrudim za njegov rođendan i pozovem neke njemu drage ljude.
I ne mogu ni sad da shvatim kako svekar i svekrva, koji obožavaju do ludila mog sina, njihovo jedino unuče, ne dolaze na njegov rođendan, nisu bili ni za 18.-ti. Nije zbog nas, u ok smo odnosima, jednostavno to njima ništa ne znači....
 
Slavila sam do pre par godina kad sam bila euforična oko toga, više ne.Tj obeležim ga nekako ali ne slavim.Slavila sam kod kuće, do neke 22 recimo, posle sam par rodjendana slavila u izlasku...Poslednji sam slavila pre neke 2 god.u izlasku isto i spiskala gomilu para na to :evil: i posle sam razmišljala što sam bacala pare ko da mi je 18-i bogte a sve moje drugarice slave kući :roll: Meni jednostavno nije zanimljivo slaviti kod kuće a da dajem ne znam kakve pare na pića u izlascima mi je besmisleno tako da sam prošle god s mm-om otišla na večeru, ove god ću verov.slično nešto jer mi mnogo više prija takva nekakva varijanta.
 
...desetoro dragih ljudi i kafana....I neke tugaljive pesme kojih se setimo tad pa tek sledeće godine...Smejanje na sopstveni račun...Priznavanje nečeg što vam se glupo/smešno/bezveze desilo a nikom niste do tad rekli...Gledanje u susedni sto gde se slavi 18. rođendan i komentari "to u naše vreme nije bilo"...Uglavnom tako poslednjih godina...:lol:
 
slavite li rodjendan?
kako ga proslavljate?
koliko vam je to vazno?
kako je izgledao rodjendan koji ce vam ostati u najlepsem secanju?

1. Nekad da, nekad ne (ovaj nisam slavila i zaboravila sam da ga imam :mrgreen:)
2. Pa...zavisi od brojki, obaveza..kao mladja proslavljala sam u diskacu, kaficu sa drugaricama plesuci celu noc (i sad mogu celu noc:rtfm: :lol:)... rodjendan mi je u to vreme kad su odmori, pa je tesko okupiti meni drage ljude posto svi otputuju...rodjendane sam slavila u Srbiji, Hrvatskoj, Austriji,...itd...
3. Dok sam bila mladja taj dan mi je bio jako bitan, cak bi se uvredila da se ne daj Boze neko ne seti..odavno vise nije,..paznju bliznjih imam tokom cele godine, kupujem ono sto pozelim i sto mi treba, nisam zeljna poklona..iskreno svega mi puna guza a i skromna sam..ali mi je bitno da se najblizi sete zagrljajem i poljupcem..
4. Uf..to bih morala da :think: ali dopao mi se rodjus koji sam provela u Nerezinama..plaza par metara od apartmana, jako malo ljudi, 14 dana, prelepo vreme, dosta vremena za citanje, izlezavanje, totalo opustanje,...onako penzionerski...:zaljubljena: jos da sam povezla i bicikl, gde bi mi bio kraj...:zaljubljena:
 

Back
Top