Gomno od čoveka. Zlostavljao dete novcem. A detetu je samo malo ljubavi trebalo, jer svi znamo kakva su deca, osećajna i čista kao suze. Ništa drugo nije tražila, a on ju je filovao parama bez pitanja. Pokušavao da kupi ljubav, umesto da razgovara sa njom. Nikad nije ni pokušao. A toliko je bila željna razgovora sa roditeljem.
Sve to znamo jer smo i mi do juče bili deca, sećamo se koliko smo bili altruistični, koliko nam je bilo stalo do roditelja kao emotivnih bića, do njihovog mišljenja, do onoga što imaju da nam kažu; sećamo se koliko nam je bilo potrebno da sa njima pričamo, da im objašnjavamo kako nam je bilo na koncertu i da im prepričavamo film koji smo gledali. Njihova ljubav nas je oblikovala, nijedan gen, nijedna ulica, nijedno vreme, nijedna sredina nije imala uticaj na nas.
Taj čovek treba da skapa sam kao pas. Bolje to nego da mu tvoja drugarica šalje novac ili glumi korektnost. To je bolje i za tvoju drugaricu.
A onda će i ona skapati sama kad joj dođe vreme. Tako to ide.
Na svu sreću, do nekih godina većina oprosti roditeljima sve ono zamereno, prođe vreme rušenja autoriteta, shvati svoju ulogu u sopstvenom životu i sopstvenoj sudbini.