Balada o Dzimiju Hendriksu
rodio se tamo gde je sve od blata
gde je kora hleba vrednija od zlata
gde se viski toci vise i od vode
gde bluz deca uce pre no sto se rode
imao je svaki decak jednu curu staru
on je mesto zene voleo gitaru
gledali su mnogi kako skupa jezde
od dana do noci, od sunca do zvezde
leteo je tako jednom iznad pakla
spazio je pcelu s krilima od stakla
zaoka joj bese najsjajniji celik
u ocima odsjaj kao kosmos velik
resio je od sad s njom da se druzi
polomi gitaru, pceli se pridruzi
ali istog trena kad joj ruku dade
ona ga ubode i on mrtav pade