Kad te Bog oživi.
Ovaj blog posvećujem kolegi Zlatoustom, pasioniranom rokeru progresivcu
Uputstvo za upotrebu: Glavu pre upotrebe promućkati... ako ne pustite muziku nemojte čitati.... ako ne čitate nemojte pustati muziku...
Excuse me Do U Tango... I Want To Dance... u stvari nije robot nego robotica... ženski robot... Da, ona je poželela da pleše... tango... poželela je zapravo da bude prava žena, da je mekani zglobovi i mišići ponesu u strast muzike i plesa, da oseti lepotu gipkih, lakih i skladnih pokreta, da zasija i leprša u vatrenoj seksi crveno-crnoj kombinaciji, da je neko uzme snažnim rukama, prelomi je na pola, da je rasklopi i sklopi kao igračku, da joj neko priđe blizu... toliko blizu da diše vazduh direktno iz njegovih zadihanih pluća, da ih razdvaja samo mikron zajedničkog znoja na koži, da se prilepi i uvije ga svojim bezbrojnim udovima u jednu gracioznu himeru obeznanjenu transom igre i pokreta... želela je da živi ljudski život i da oseća...
... želela i pokušala ... one, two, three, four ... nesigurni dečji koraci ... one, two, three, four ... sve bolje i bolje ide ... one, two, three, four ... uspeva joj ... one, two, three, four ... ups, mala nesigurnost... one, two, three, four ... ma ne, krenulo je... prelepi šareni leptir plesa se rađa iz okoštale čaure ... postiže gracioznost ... Excuse me Do U Tango... I Want To Dance... konačno je zaplovila punom snagom... muzika je njen algoritam...nosi je... uživa... procvetala je... postala je žena... sva leprša kao svilena marama na vetru... on je ima... vlada njenim telom kao cunami istrošenom barkom... metamorfoza želje u stvarnost... zašto da ne?... svi smo mi istkani od upredenih molekula i atoma... i ljudi i roboti... i svima nama upravljaju one plavičaste mini električne oluje... nema veze da li je to mozak ili procesor... ona oseća lepotu jer želela je da igra... ne možeš nešto želeti a ništa ne osećati...
... i baš tada... na vrhuncu ... pogrešan korak... pa drugi...ne, nešto nije uredu... ispada iz ritma... koncepcija se ruši... ona posrće... raspada se sve... lomi se i pada... muzika ide... želja još uvek postoji... ali ona više ne stoji... još malo koprcanja i varničenja u elektronskom mozgu... i kraj... i opet kaže Excuse Me, Do U Tango... I Want To Dance... opet smo na početku... opet želi da igra... ali to je sve što je ostalo... želja kao plameni centar zvezde na umoru... Ne, ona ipak nije žena... a možda i jeste... ima želju... malo li je to?... nije, a možda je samo loše programirana pa je upala u beskonačnu algoritamsku petlju i bezvezno će ponavljati Excuse Me, Do U Tango... I Want To Dance sve dok joj se elektroni igraju u silikonskoj glavici... Možda... Bog sveti zna...
Excuse Me, Do U Tango... I Want To Dance
I jako romantično! 




..........



