Return to Innocence...zaboravljene ljudske osobine

Pitam se jako cesto...da li stvarno zaboravljamo te ljudske iskonske osobine date rodjenjem...ili nam okolnosti i ritam života to nameću...sve je redja pojava da je neko ljubazan...nasmejan...iskren...o tome da i ne govorim...čast...poštenje...iskrena ljubav...čvrsto prijateljstvo...data reč...da li su stvarno zaboravljene osobine ili čuče negde u nama...ili ih mi sve manje upotrebljavamo...
...nebo je moja granica..i uvijek se ophodim prema nasljeđenim..stećenim..naućenim...volim...ne mrzim...poštujem..dajem iskrenost..pa kako mi bude...dajem ljubaznost..nekad će se vratiti..čast.....uvijek će se naći osoba koja će to prepoznati...a oni drugi..neka im..nek žive u svojim sitnim dušama
 
...nebo je moja granica..i uvijek se ophodim prema nasljeđenim..stećenim..naućenim...volim...ne mrzim...poštujem..dajem iskrenost..pa kako mi bude...dajem ljubaznost..nekad će se vratiti..čast.....uvijek će se naći osoba koja će to prepoznati...a oni drugi..neka im..nek žive u svojim sitnim dušama


lepo receno , nisu zaboravljene , zadovoljstvo toga samo je nase i to nas cini ljudima
 
Jean Jacques Rousseau

Počinjem pothvat kome nikada nije bilo primjera i u kojem me nitko neće slijediti. Hoću svojim bližnjima potpuno istinito prikazati jednog čovjeka, a taj ću čovjek biti ja.

Ja sam. Osjećam svoje srce i poznajem ljude. Nisam nalik ni na koga od onih ljudi koje sam vidio: usuđujem se misliti da uopće nisam nalik ni na koga na svijetu. Ako i ne vrijedim više, barem sam drugačiji. Tek onda kad ljudi pročitaju ono što sam napisao moći će prosuditi je li priroda učinila dobro ili zlo što je razbila kalup u kome me salila. Neka trublja sudnjeg dana zaječi kad hoće, ja ću s ovom knjigom u ruci stati pred najvišeg suca.

Reći ću glasno:
Evo što sam radio, što sam mislio, što sam bio.Govorio sam jednako iskreno o dobru i o zlu. Nisam prešutio ništa nevaljalo, nisam dodao ništa što bi za mene bilo povoljno, a ako sam slučajno gdje upotrijebio po koji nevažan ukras, učinio sam to samo za to da ispunim prazninu koja bi nastala kada bi me pamćenje izdalo.

Mogao sam uzeti da je istinito ono za što sam znao da bi moglo biti istinito, ali nikada za ono za što sam znao da je lažno. Prikazao sam sebe onakvim kakav sam bio: koji put vrijedan prezira i podao, koji put dobar, plemenit i uzvišen. Otkrio sam svoju unutrašnjost tako kao što si je vidjelo ti, vječno biće !

Sakupi oko mene nebrojeno mnoštvo mojih bližnjih, neka slušaju moje ispovijesti, neka škrguću zubima zbog mojih sramotnih djela, neka se crvene zbog mojih nevolja. Pa neka svaki od njih jednako iskreno otkrije svoje srce pred tvojim prijestoljem i neka ti samo jedan od njih kaže, ako se usuđuje:
ja sam bio bolji od tog čovjeka....
 
Mislim da su zaboravljene lijepe riječi,da mnogi ne znaju ni šta su to,a sve češće u govoru upotrebljavaju
pogrdne i ružne riječi,poput idiote,debilu...i moge druge.
Stvarno ne znam šta se dešava sa ljudima oko mene,ne mogu nikako da im se prilagodim,možda je problem u meni,ali samo ne želim da se izražavam ružno i da upućujem nekome pogrdne i ružne riječi.
 
Pitam se jako cesto...da li stvarno zaboravljamo te ljudske iskonske osobine date rodjenjem...ili nam okolnosti i ritam života to nameću...sve je redja pojava da je neko ljubazan...nasmejan...iskren...o tome da i ne govorim...čast...poštenje...iskrena ljubav...čvrsto prijateljstvo...data reč...da li su stvarno zaboravljene osobine ili čuče negde u nama...ili ih mi sve manje upotrebljavamo...
Ja verujem da svako nosi dobro u sebi, samo neko se kod nekoga to ispoljava više, kod nekoga manje, a kod nekako nikako da se ispolji :)
Sve što si nabrojao ja nalazim u svojim prijateljima i trudim se da takvim ljudima budem uvek okružena. One koji nisu takvi zaobilazim kad god mogu.
Ima puno dobrih ljudi, ali nekad treba prvi da se nasmeješ da bi ti neko uzvratio osmehom ;) Zatvaramo se, povlačlimo...
 
Pitam se jako cesto...da li stvarno zaboravljamo te ljudske iskonske osobine date rodjenjem...ili nam okolnosti i ritam života to nameću...sve je redja pojava da je neko ljubazan...nasmejan...iskren...o tome da i ne govorim...čast...poštenje...iskrena ljubav...čvrsto prijateljstvo...data reč...da li su stvarno zaboravljene osobine ili čuče negde u nama...ili ih mi sve manje upotrebljavamo...

:)samo sa osmehom i dobrotom,koja sigurno postoji u svakom od nas ,te iskonske,rodenjem nam date necemo nikada izgubiti.Zato ih treba siriti......Zar osmeh kosta:D, nekima samo trba malo dati ljubavi jer ako je trenutno covek u nevolji LJUBAV, OSMEH ,LEPA REC I TO NESTO ZNACI..............:heart::heart::heart:
 
Zamolio bih moderatore da zakljucaju ovu temu...ocigledno je da je jako malo ljudi kojima nedostaju iskonske ljudske osobine...

:think:ne, zasto da zatvore ovu lepu temu,treba ljude pustiti da pisu o osobinama,narocito o onima koje su ZABORAVLJENE.ako nekome smeta i misli da mora da pise o sebi,pa neka se malo okrene oko sebe i videce da ima jos mnogo toga da pise .........pa neka pise i o sebi;)
 
Srdjan Jul - Koketa
Ti si divlja mačka
Ti si tigrica
Divlja cica maca sa oštrim noktima

Oko tebe parfem, puder, karmin, lak
Dior, Šanel, Kuros
Ti si sveta smak

Izazivaš vešto
Koketa si mrak
Namigujes brzo
Tebe želi svak

Kad te vidim takvu
Meni stane dah
Spremna si za napad
Ljubav je tvoj fax

ref:
Hocu samo tebe
Za tebe samo znam
Reci mi šta želi
Sve cu da ti dam

Hodaš kao mačka
Gladna kao vuk
Imaš duge noge
I fatalan struk

Ti si kao vulkan
Požar, zemljotres
Kad te gledam duže
Obuzme me bes

Ti si filmska diva
Pravi svetski hit
Svako ti se nudi
Postala si mit

Ljut sam grizem nokte
Drhtim, znojim se
Ti si noćna mora
Za tebe dacu sve



;)
 
Pitam se jako cesto...da li stvarno zaboravljamo te ljudske iskonske osobine date rodjenjem...ili nam okolnosti i ritam života to nameću...sve je redja pojava da je neko ljubazan...nasmejan...iskren...o tome da i ne govorim...čast...poštenje...iskrena ljubav...čvrsto prijateljstvo...data reč...da li su stvarno zaboravljene osobine ili čuče negde u nama...ili ih mi sve manje upotrebljavamo...

Karakterno smo svi razliciti,ali lepe osobine i one prave ljudske vrednosti vredne pomena i postovanja su danas zaboravljene i to sve po principu,lakse se opstaje,gledam po drugima...danas si izvrnut ruglu,ako imas lepe manire,ako si vaspitan,od reci,posten covek...to je smesno danas ljudima,nije moderno,kazu...Ja se vise uopste ne iznenadim kada je neko "udaren" u glavu povodom zaboravljenih vrednosti...Moze da me odusevi samo neko lepo vaspitano i bice koje ima neko kucno vaspitanje...Mi smo drustvo koje je zrelo za reorganizaciju povodom ovakvih pitanja...kao izvrnute smo carape...Sve je naopako...nama koji posedujemo neke norme i nacela lepog ponasanja,je ovo vreme bespuca i ne snalazenje..prosto u moru onih drugih lose ti se pise,pa svi idu linijom manjeg otpora i idu kroz zivot drugacije...Bez talasanja,molim..otprilike...Ja ne umem to...Pa,ne mogu ja djonom ,kada te neko uci lepom u svakom smislu dvadeset i kusur godina...Verovatno zato ovako i prolazim kako prolazim...ma,nema veze...Vredelo je svaku paru sto nisam odustala i poklekla danasnjem trendu i kultu zaboravljenog lepog ponasanja....:mrgreen::mrgreen::mrgreen:
 
Mnoštvo lijepih riječi je prekrila prašina.Ne čudi me to mnogo.U predhodnih 15 pa i više godina malo je bilo lijepog, teško je samim time očekivati da riječi oko nas i u nama budu takve.
No, nekako odolijevam i vremenu i zaboravu, često podsjećajući samu sebe da i loše ima svoj kraj.
Prve riječi koje je moj deda želio da upamtim bile su - hvala, molim , izvini i ja ih ne mogu i ne želim zaboraviti.
Pokušavam i nešto što nimalo nije na cijeni, što više i što češće dragim ljudima pokazati i reći koliko mi znače.I pri tom mi je najmanje važno da li ću biti povrijedjena.Lakše je podnijeti ( bar meni ) uvredu, nego uvrijediti.
Nadam se da će spasti prašina zaborava sa svega što je lijepo i dobro.Za sve.
 
Pitam se jako cesto...da li stvarno zaboravljamo te ljudske iskonske osobine date rodjenjem...ili nam okolnosti i ritam života to nameću...sve je redja pojava da je neko ljubazan...nasmejan...iskren...o tome da i ne govorim...čast...poštenje...iskrena ljubav...čvrsto prijateljstvo...data reč...da li su stvarno zaboravljene osobine ili čuče negde u nama...ili ih mi sve manje upotrebljavamo...

Isto se cesto pitam , ne odustajuci drugima biti ono sto bih voljela da oni budu meni .
Budite se ljudi.
Ljubav je nasa snaga ,pokretac svega sto covjeka cini covjekom.
Sveopsta kriza nije mimojsla generacije prije nas pa su se izborili ,ne bismo mi bili gdje smo da nije tako.Ova nasa dugo traje reci cete.Nama je teze.
Zato mi imamo vise izazova vise nacina za prevazilazenje. Izbor nam je veci .Mogucnosti
raznivrsnije. Mi se i dalje sve manje smijemo i radujemo.
Dok sitnice sto zivot znace lete pokraj nas mi ih ne vidimo od od krupnih hladnih materijalnih ogromansa.:):heart:
 
Pitam se jako cesto...da li stvarno zaboravljamo te ljudske iskonske osobine date rodjenjem...ili nam okolnosti i ritam života to nameću...sve je redja pojava da je neko ljubazan...nasmejan...iskren...o tome da i ne govorim...čast...poštenje...iskrena ljubav...čvrsto prijateljstvo...data reč...da li su stvarno zaboravljene osobine ili čuče negde u nama...ili ih mi sve manje upotrebljavamo...
Што је најгоре данас је као пожељно бити дрзак, јер тако држиш до себе, и газити друге, јер то значи да си неко... :roll:
 
quote_icon.png
Original postavio AQUARlUS
Pitam se jako cesto...da li stvarno zaboravljamo te ljudske iskonske osobine date rodjenjem...ili nam okolnosti i ritam života to nameću...sve je redja pojava da je neko ljubazan...nasmejan...iskren...o tome da i ne govorim...čast...poštenje...iskrena ljubav...čvrsto prijateljstvo...data reč...da li su stvarno zaboravljene osobine ili čuče negde u nama...ili ih mi sve manje upotrebljavamo...

Svako malo po neka neprijatna zivotna situacija podseti na to da iskrenost, cast, postenje, postovanje, iskrena ljubav, cvrsto prijateljstvo i data rec jesu, kako i sam rece, iskonske osobine. One ne treba da cuce i cekaju jer zapravo, to je sve cemu se ljudi jos uvek umeju obradovati, ono sto im je postalo nasusno potrebno, ono sto daje koren i volju zivotu. Verujem da sve manjom upotrebom tako plemenitih vrlina i dodjemo u poziciju da na iste zelimo i zaboraviti jer nametnuti trendovi ''lose je dobro i dobro je lose'' donose i vise od neprijatnosti, izboriti se sa tim nije nemoguce. Castan ljudski stvor takav komfor ne moze si priustiti ni po cenu promene apsolutne klime ili materijalnog kretanja stvari u negativnijem pravcu jer verujem da bice jeste sazdano od ljubavi i ako ne iz neke dublje intuicije ono bar na bazi instinkta pruzice pozeljan otpor. "nijedna velika civilizacija nije propala niti bila unistena spolja, nego izunutra''. Zato verujem da negovanje sopsvenog unutrasnjeg bica i pruzanje od tog blaga mogu dati tu caroliju koja nas i dovede dovde da Covekom/Ljudima trebamo i jesmo biti.
Topao i iskren pozdrav Aquarius
 
Pitam se jako cesto...da li stvarno zaboravljamo te ljudske iskonske osobine date rodjenjem...ili nam okolnosti i ritam života to nameću...sve je redja pojava da je neko ljubazan...nasmejan...iskren...o tome da i ne govorim...čast...poštenje...iskrena ljubav...čvrsto prijateljstvo...data reč...da li su stvarno zaboravljene osobine ili čuče negde u nama...ili ih mi sve manje upotrebljavamo...
Neko zaboravlja ,neko ih nikada nije ni imao a neko ih skriva od drugih (a verovatno i od sebe ).Razlog je ne biti povređen.U gorem slučaju ne pokazati svoje rane.
Ponekad je utešno znati da smo izbegli sram i ogoljenost ,osećamo se manje izigrano jer je ostalo u nama .Svoje demone ne možemo izbeći ,možemo ih samo uspavati na neko tiho i mračno mesto.Ali sami ,kako ko već ume.
Ima ljudi koji nisu sigurni u svoje emocije ,pa im postupci deluju haotično .Verujem da nisu zlonamerni,prosto...ne umeju drugačije.Iako na svom putu prave pustoš,nesvesno i impulsivno.
 

Back
Top