Reprezentacija Srbije - arhiva 1

Koga biste hteli za novog selektora?

  • Ljubiša Tumbakovic

  • Milovan Rajevac

  • Ivan Jovanović

  • Dragan Stojković

  • Lotar Mateus

  • Aleksandar Janković

  • Aleksandar Stanojević

  • Neko drugi


Rezultati ankete su vidlјivi nakon glasanja.
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Sve ste vec rekli, tako da ne bih mnogo ponavljao, dakle: Krstajic out, Pantelicu mozda pruziti jos jednu sansu, ne vise. Kacar ce biti igracina, Sulejmani takodje.
Zadrzao bih se na Dusku Karleusi. Covek jednostavno ne zna. On je prototip igraca koga srpska stampa naziva polivalentnim, uzasno je beskoristan na bilo koju poziciju da ga stavis. Na zalost, obzirom da je Drago vec istrosen, Obradovic zelen, a nekog drugog levog beka nemamo, nagledacemo se Tosica u dresu reprezentacije.

Aca Stojanovic je skroz prolupao. Na stranu to sto je Gaela Klisija prvih pola sata uporno zvao Bakari Sanja, naprosto je briljirao sinoc. Ipak, ubedljivo najjaci komentar mu je bio na pocetku 2. poluvremena:"Francuzi napadaju s leve na desnu stranu, a nasi su u kompletno beloj opremi". 1 car.
 
Aca Stojanovic je skroz prolupao. Na stranu to sto je Gaela Klisija prvih pola sata uporno zvao Bakari Sanja, naprosto je briljirao sinoc. Ipak, ubedljivo najjaci komentar mu je bio na pocetku 2. poluvremena:"Francuzi napadaju s leve na desnu stranu, a nasi su u kompletno beloj opremi". 1 car.

Da Aca je bio veoma uzbudjen cinjenicom da se nalazi na licu mjesta.Mozda je i on pomogao da ovaj mec bude jos zanimljiviji jer covjek se stvarno nije zaustavljao ni u jednoj sekundi.E da uvijek onako vodi dobro bi bilo!
 
Englezi su nas pre-ga-zi-li! Igrali su fantasično, strpljivo, precizno, sa Terryem i Ferdinandom koji su kraljevi. :worth:Ma Englezi su sila samo im je moro Capello to doć objasnit. ;)
A mi smo ponovo pukli sa bahatim nastupom.:roll: Nema veze igra se dalje, s Ukrajinom fajt sa drugo mjesto, u baražu imamo šanse sa svakim. Fali Dudu pa čak i debeli (više kad gledaš uživo neg na telki). Crveni je bio bezveze, dokrajčio tekmu.:thumbdown:

hmm..nisam siguran,provjerit cu kasnije,ali ja mislim da prva dva idu izravno,bez baraza..
 
hmm..nisam siguran,provjerit cu kasnije,ali ja mislim da prva dva idu izravno,bez baraza..

Mislim da idu prvi i najbolji drugi, a da preostalih 8 igra baraž za 4 mjesta. Osim grupa sa Česima, Grcima i Nizozemcima, sve ostale će dati zayebane protivnike za baraž. Iako je jedan od najtežih izbora, ja bi rado Turke.:otkacio:

Al dobro tek je počelo, kiksali su već Francuzi, Švabe, Portugalci, Turci, Rumunji...bit će to još svega. Mi sad igramo jako važnu tekmu sa Ukrajincima vani. Mislim da smo bolji, ali bit će guuuusto...bod bi bio dobar....:think::P
 
Meni su i dalje u secanju njegove blede partije na proslom SP. Kilav ko Pantela, stalno je padao, nije mogao da izdrzi ni jedan duel, a kamoli loptu u nogama... ne znam, nisam ga dugo gledao, mogao bi da proba opet, mada...

nasha reprezentacija se skroz raspadala na SP, niko nije lichio na sebe, pa ni kezhman.
Kezhman ima zavrshnicu, jak shut, snadje se u zaebanim situacijama, ume da prejebe igracha, mi takvog trenutno nemamo, a svaka repka ga ima.
 
Kezman je mentol i onaj Klemente ako je nesto dobro uradio jeste to da je njega sutnuo iz reprezentacije.
Kao prvo nasi moraju za pocetak da promene mentalitet malo i da ne igraju ko jajare ali za to je najodgovorniji trener.Klemente me je tu odusevio znao je i sa 3 spica da igra mada je na kraju krahirao ali mislim da tu dosta svoj uticaj su imali i glavonje iz FSS ,onaj kriminalac Terzic,Miljanic koji je i dalje tamo siva eminencija i sl.
Onaj Pantelic treba takodje putem Kezmana da krene mada je i cinjenica da on nije igrac koji moze sam da igra u spicu a Antic je poceo jajarski samo sa njim. Ali trebao je sa Lazovicem i Zigicem..jeste onaj Zigic malo ispao iz forme ali dobar je ako nista bar za prekide kada bar privuce paznju protivnicke odbrane pa onda ostali igraci imaju sanse da daju gol.
Krstajic takodje uzas. Jos gori je od Pantelica koji bar se kao trudi ali pojma nema ovaj se cak ni ne trudi.Spasio nas je sudija kada je Krstajic nonsalantno setkao sa loptom pa mu pritrcao Anri i uzeo mu je i to cisto ali eto sudija svirao faul i spasio nas. Onaj Ergic isto treba da leti iz tima a onaj iz Partizana sto ga valjda Bambi zove treba da igra ako nista bar zbog slobodnjaka.Da bar imamo i nekoga u 11 ko ima neke sanse da da gol iz slobodnog udarca.
 
Poslednja izmena:
ali dobro sad je atmosfera sjajna ali golova nema
to je onaj fazon "bitno je da zvezda ima novu travu"
Ajde grobo naduvani ne seri više na ovoj temi o Marinoj travi!!! Nema dileme da je Matea igračina, al' svakom iole upućenom je jasno da Kežman jednostavno nije dobar u glavi pošto ne postoji racionalno obrazloženje za reakciju jednog špica u kojoj on nakon izgubljene lopte trči za halfom da mu sa leđa ukliže sa dvije noge!!! Kežman se nako svojih izgubljenih lopti naprimao glupih i nepotrebnih kartona i fasovao suspenzija kao malo koji napadač u Svijetu!!! Jbga kad dečko u glavi ima rezon kao da je on štoper i kao da iza njega nema više nikog iz ekipe da zaustavi protivničkog štopera!!! To su malo jači poremećaji u (ne)shvatanju igre!!!
Kad ne bi bio onako glup u startovima s leđa, svakako bi bio super podrška repki!!! Ovako, čim on gubi loptu u fazi napada, eto nas na ivici opasnosti da nastavimo sa igračem manje!!!
 
ok, napravio sam to glupo poredjenje jer mi je prvo palo na pamet, izvinjavam se shto sam ti ponos povredio :lol:
slazhem se da je kezhman imao dosta nepotrebnih startova, ali NAMA JEDNOSTAVNO NEMA KO DA DAJE GOLOVE

a vidite nechiji komentar na b92 o pobedi litvanije i njihovih 6 bodova u 2 tekme :lol: :

poslali smo Sloveniju na svetsko,Poljsku na evropsko,Vels u baraž, sad će i Litvanci na SP...svi podivljaju kad su sa nama u grupi...to nam namerno rade! ja mislim da je to zavera fife,uefe,cie i vatikana...

ko još nikad nije pobedio u kvalifikacijama?Andora?dajte je nama u idućim kvalifikacijama da i to obavimo...



znachi odushevio me je :hahaha:
 
Na stranu to sto Kezman nije nista bolji od Pante, njegovo igranje u reprezentaciji je uslovljeno Vidicevim neigranjem. Zadnji put kad su obojica bili tu (2006., mislim) zestoko su se pokacili jer je Kezman isao od igraca do igraca i zahtevao da kazu koje su veroispovesti, pa je furao neku pricu da samo pravi pravoslavci mogu da igraju za Srbiju, itd. Prica dalje ide da su ih jedva razdvojili, i da je Vidic postavio ultimatum: ili ja ili on. Epilog je poznat.
 
Ja mislim da nema baraza, da prve dve ekipe direktno idu na SP...

A sto se tice Keze, lepo kaze Rainbow, cim izgubi loptu, u zelji da je povrati, on startuje k'o nenormalan na suparnickog igraca i crveni zaradi momentalno... Takav nam sigurno ne moze pomoci... Ali ako vec treba da se bira izmedju Vidica i Kezmana, onda bolje Vidic sto je ostao... Neko ce valjda vec ugurati loptu u gol;)


:lol: jes vala...slicna situacija i sa Zvezdom u 3. kolu kvalifikazija za LS, Milan osvoji, Rangers ode u finale kupa UEFA, ovaj mrtvi Apoel ima da dogura do polufinala garant... :lol:

Nemoj zaboraviti Leverkuzen koji je dogurao do finala Lige sampiona...:rtfm:
 
svak Kezmanu cast za ono sto je dao Partizanu, nasoj repki u Ilijinim kvalifikacijama, ali on je slucaj za lecenje od kad je otisao iz PSV
aj onaj crveni na EURO2000 da mu oprostimo, imao je 19 god, ali onaj sa SP2006 ne mozemo, sa dve noge u coveka, u opste ga nije interesovala lopta
ako treba da se bira on ili Vidic, onda Vidic
iz grupe prvi ide direktno, a 8 najboljih drugih u baraz, znaci iz jedne grupe drugi nece ni u baraz
dal je neko od vas racunao koliko je 9x2, gde ste videli 18 evropskih repki na SP?
 
O fudbalerima i njihovim „Penelopama”


Fudbaleri se na terenu i javnim nastupima sve više bave marketingom porodice, ali to je najbolniji obrazac licemerja i laži
ergic.jpg
Ivan Ergić

Sa naslovnih strana porodičnih časopisa, srednjih strana tabloida, i druge štampe koja neguje „porodične priče”, smeše se prepoznatljiva lica fudbalera i članova njihovih porodica. Fotoreporterski prikaz idile uz tekst „novinara po zadatku” rečima punih uzajamnih pohvala između supružnika, romantični detalji upoznavanja, naglašavanja podrške, lojalnosti i razumevanja. Kakva plastika punoće života i samodovoljnosti, sreće i ostvarenosti!
Neki svesno, a neki ne, fudbaleri se u svakoj prilici bave marketingom porodice, promovišući njene vrednosti na način koji omogućava osobenost fudbalske pozornice. Jer, ipak, slika privreženosti porodici daje utisak stabilnog i korektnog čoveka, zato što porodične vrednosti još imaju neku društvenu težinu. Ne radi se tu samo o već pomenutim demonstracijama porodične harmonije već i u javnom nastupu i pri izlasku na teren ili postizanju gola, mahanjem najmilijama u ložama, izvođenjem sinova (nikad ćerki!) obučenih u očeve dresove na teren, ili ljubljenjem burme posle postizanja gola. Pored toga sve popularniji primeri „grafičke ljubavi”, tetoviranje imena članova porodice, ali i ispisivanje imena dece na kopačkama na šta proizvođači sportske obuće rado pristaju. Sve to kao da u njihovim srcima nema prostora za sva ta imena i ljude.
Ovaj „kič vrednosti” bi mogao da se pripiše nekreativnosti i neorginalnosti igrača ili potvrđivanju ideala porodice i ne mora po sebi ništa loše da predstavlja da se tu ne radi o najbolnijem obrascu licemerja i laži. Inače o odnosima u porodici se jako malo govori, a pogotovo o bračnim odnosima, vezama ili porodicama javnih ličnosti, među njima i fudbalera, i one su uglavnom tema isključivo senzacionalistikih medija.
Maradonin primer
Za skoro sve Maradona predstavlja simbol istinskog fudbala, fudbalske strasti, simbol siromašnih, ili u poslednje vreme antiimperijalizma. Da li se neko ikad zapitao kakav je u svemu tome simbol njegova žena? Martir ljubavi ili ponizni pratilac? Žena koja je istrpela sve njegove afere, hirove, nepromišljenosti, drogu, prevare, vanbračno dete. Za mnoge fudbalske zaljubljenike Maradona ima status božanstva, pre svega jer je otelotvorenje njihovih lakih ideala, za umetnike njegov život je divna priča za knjigu, film... Ali, nimalo ih ne zanima kroz kakav je pakao svih tih godina prošla i prolazi njegova familija i njegova verna supruga. Oni su daleko od njihove mučne svakodnevnice. Zanimljivo je i to što ona predstavlja tipičan primer žene koja se najčešće vidi pored fudbalera. To je žena koja uvek čeka da se on vrati sa putovanja i utakmica, iz hotela u koje je dovodio devojke, ili pozivao prostitutke, orgijao... To je žena koja čeka da mu ponese torbu sa aerodroma, da ga u kući dočeka sa toplim jelom i iskrenim zagrljajem. I, najtužnije u svemu, to je tip žene koja veruje u muškarca, u tu istu lojalnost, iskrenost i vernost svog čoveka, što nažalost gotovo nikad nije slučaj. Većina ceo život proživi u laži i uprkos ženskoj intuiciji nikad ne sazna; nikad ne pronađe onaj drugi ili treći mobilni telefon svog muža ili dečka, koji služi za pozive ljubavnicama i mestresama, nikad ne prokuži da iza muških imena u telefonskom imeniku stoje ženske osobe. Ali postoje i žene koje strepe od tog saznanja i izbegavaju surovu istinu na svaki mogući način.
Pogrešno bi bilo unapred praviti tipologiju, ali potrebno je naglasiti da postoji još jedna vrsta žena fudbalera koja je možda i najbrojnija.To su one koje znaju za afere i poromiskuitet svojih partnera, ali im daju prećutnu saglasnost. To je habitus žene, koja je spremna da istrpi svako ponižavanje, jer je svesna da je to cena koju mora da plati za elitni status žene fudbalera i materijalno bogatstvo. Ovaj odnos se u suštini ne razlikuje od klasične prostitucije. Jedina razlika je u tome što se u prostituciji daje većem broju muškaraca, a u braku samo jednom. Uz to, one ni same nisu imune na „afere”, jer su u brak ušle iz interesa.
Najveći problem, međutim, leži u društvenom shvatanju braka i porodice i njihove uloge, sve većoj relativizaciji njihove vrednosti, pa nešto kao što je prevara postaje sasvim normalno.
Koliko je ova grupa žena postala fenomen za sebe pokazuje medijski pojam „WAGs” ( Wifes and Girlfriends) u Engleskoj, koji obuhvata žena i devojke fudbalera koje odlikuje posebanstil života, način ponašanja, odevanja i bez imalo cinizma može se reći da one kao „žene fudbalera” imaju posao sa „punim radnim vremenom”. Tako poznata engleska serija „Žene fudbalera”, nažalost, autentično pokazuje kako se odvija ovaj deo fudbalske svakodnevice...
Veliki broj svakodnevnih afera na britanskoj fudbalskoj sceni (u SAD to su događaji iz bezbola, NBA i američkog fudbala) pojašnjava da se tu radi o kulturi hedonističkog spektakla. Naime, igrači sa Ostrva pune medije seksualnim aferama, od voajerizma, grupnog seksa i orgijanja, preko prevara, do „iskustva” sa maloletnicima i, ponekad, silovanjima.
Taj dionizijski duh je prisutan u svim zemljama gde su fudbaleri bogati i popularni, na mestima gde cirkuliše puno manje-više atrakivnih žena. Da je veliki deo društva i dalje domen „mužjaka” i geto muskuliniteta ne vidi se samo na popularnim emisijama, recimo RAI televizije, gde prelepe voditeljke pored ne baš tako lepih voditelja i muških gostiju tobože diskutuju o fudbalu, već na svakom koraku gde se žena kao marketinški roba, polugola usiljeno smeši sa panoa, izloga, televizije. Redukcija žene na lutku ili funkcionalni predmet za prodaju nije samo posledica opšte erotizacije društva i odnosa u njemu, već joj je uzrok pre svega patrijarhalni kapitalizam u kom se ona može da kupi za novac i potčini muškoj volji kad god se poželi.
Upravo i problem institucionalizovane prostitucije je nešto na šta bi ljudi trebalo da budu senzibilizovani i što bi trebalo da im uđe u svest, da dobije medijski prostor i bude stalni predmet javnih rasprava i akcija. Umesto senzacionalističkih afere javnih ličnosti, mora se na analitički način sagledavati i probuditi uspavanu ljudsku svest jer to zaista predstavlja samo izraz „najkrajnje ljudske bede”. Javnost bi se zapanjila kad bi znala koliko javnih ličnosti, a samim tim fudbalera, koristi usluge devojaka koje su najčešće žrtve nasilja, kriminala, seks-trafikinga, ili droge. Da li će nekom od njih pasti na pamet, da po prostom principu ponude i potražnje, oni sami direktno doprinose regrutovanju tih nesrećnica, koje su najčešće prisiljene na taj „posao” i da se, neretko, zajedno sa celom porodicom nalaze u kandžama kriminalaca.
Kolektivna biografija kukavičluka
Autori funkcionalističkih teorija i njeni tužni teoretičari nas uče koliko je to važna institucija za stabilnost društva (sistema), jer one imaju svrhu zadovoljenja bazičnog seksualnog poriva čija bi neutrošena energija mogla da se pretvori u razornu po društvo. Ta vrsta intelektualaca ne samo da metodološki postavlja društvo i sistem ispred čoveka, već i samog čoveka gleda kao životinju uslovljenu nagonima. Ali, kada već prihvatamo da stvari tako stoje i da su mnoge države na bazi tih ideja i normi legalizovala prostituciju, onda se mora reći i da je legalizovanjem prostitucije omogućeno da država ubira poreze od te, nažalost ogromne, „industrije”. Time država po ko zna koji put postaje navjeći makro. Svedoci smo razuzdanog Erosa, ne samo na javnim mestima, perverznim paradama, festivalima, auto-sajmovima, proslavama, diskotekama ili velikim cirkus-takmičenjima kakvo je bilo prošlo Svetsko prvenstvo.
Ne radi se ni o kakvoj apologiji žene i njenog položaja u društvu, već o tome da se kroz prizmu fudbala kažu neke istine koje važe u svim područjima života.
Ceo svet je jedan veliki bordel; retkima uspeva sublimacija. A priča o fudbalerima koji varaju je, ustvari, kolektivna biografija kukavičluka. Nedostaje im hrabrosti da budu sami i žive momački život, zato stvaraju porodicu i instrumentalizuju je, ona im daje mir, stabilnost i sreću dok žive paralelan život bez da moraju da se odreknu svega što porodični život nudi. Hipokrizija i laž. I tako celu karijeru. A i posle. Izlasci, javne kuće, putovanja... dok njihova Penelopa verno čeka.

Ivan Ergić

_______________________________________________________________________
Tekst je izasao u nasem najuglednijem listu Politika i to ne na sportskim stranama. Da covek tako dobro igra u reprezentaciji kao sto pise intelektualne eseje gde bi mu bio kraj. Sarkazam na stranu, evo primera jednog momka koji razbija stereotipe o glupim fudbalerima. Sta mislite o njemu?
 
O fudbalerima i njihovim „Penelopama”


Fudbaleri se na terenu i javnim nastupima sve više bave marketingom porodice, ali to je najbolniji obrazac licemerja i laži
ergic.jpg
Ivan Ergić

Sa naslovnih strana porodičnih časopisa, srednjih strana tabloida, i druge štampe koja neguje „porodične priče”, smeše se prepoznatljiva lica fudbalera i članova njihovih porodica. Fotoreporterski prikaz idile uz tekst „novinara po zadatku” rečima punih uzajamnih pohvala između supružnika, romantični detalji upoznavanja, naglašavanja podrške, lojalnosti i razumevanja. Kakva plastika punoće života i samodovoljnosti, sreće i ostvarenosti!
Neki svesno, a neki ne, fudbaleri se u svakoj prilici bave marketingom porodice, promovišući njene vrednosti na način koji omogućava osobenost fudbalske pozornice. Jer, ipak, slika privreženosti porodici daje utisak stabilnog i korektnog čoveka, zato što porodične vrednosti još imaju neku društvenu težinu. Ne radi se tu samo o već pomenutim demonstracijama porodične harmonije već i u javnom nastupu i pri izlasku na teren ili postizanju gola, mahanjem najmilijama u ložama, izvođenjem sinova (nikad ćerki!) obučenih u očeve dresove na teren, ili ljubljenjem burme posle postizanja gola. Pored toga sve popularniji primeri „grafičke ljubavi”, tetoviranje imena članova porodice, ali i ispisivanje imena dece na kopačkama na šta proizvođači sportske obuće rado pristaju. Sve to kao da u njihovim srcima nema prostora za sva ta imena i ljude.
Ovaj „kič vrednosti” bi mogao da se pripiše nekreativnosti i neorginalnosti igrača ili potvrđivanju ideala porodice i ne mora po sebi ništa loše da predstavlja da se tu ne radi o najbolnijem obrascu licemerja i laži. Inače o odnosima u porodici se jako malo govori, a pogotovo o bračnim odnosima, vezama ili porodicama javnih ličnosti, među njima i fudbalera, i one su uglavnom tema isključivo senzacionalistikih medija.
Maradonin primer
Za skoro sve Maradona predstavlja simbol istinskog fudbala, fudbalske strasti, simbol siromašnih, ili u poslednje vreme antiimperijalizma. Da li se neko ikad zapitao kakav je u svemu tome simbol njegova žena? Martir ljubavi ili ponizni pratilac? Žena koja je istrpela sve njegove afere, hirove, nepromišljenosti, drogu, prevare, vanbračno dete. Za mnoge fudbalske zaljubljenike Maradona ima status božanstva, pre svega jer je otelotvorenje njihovih lakih ideala, za umetnike njegov život je divna priča za knjigu, film... Ali, nimalo ih ne zanima kroz kakav je pakao svih tih godina prošla i prolazi njegova familija i njegova verna supruga. Oni su daleko od njihove mučne svakodnevnice. Zanimljivo je i to što ona predstavlja tipičan primer žene koja se najčešće vidi pored fudbalera. To je žena koja uvek čeka da se on vrati sa putovanja i utakmica, iz hotela u koje je dovodio devojke, ili pozivao prostitutke, orgijao... To je žena koja čeka da mu ponese torbu sa aerodroma, da ga u kući dočeka sa toplim jelom i iskrenim zagrljajem. I, najtužnije u svemu, to je tip žene koja veruje u muškarca, u tu istu lojalnost, iskrenost i vernost svog čoveka, što nažalost gotovo nikad nije slučaj. Većina ceo život proživi u laži i uprkos ženskoj intuiciji nikad ne sazna; nikad ne pronađe onaj drugi ili treći mobilni telefon svog muža ili dečka, koji služi za pozive ljubavnicama i mestresama, nikad ne prokuži da iza muških imena u telefonskom imeniku stoje ženske osobe. Ali postoje i žene koje strepe od tog saznanja i izbegavaju surovu istinu na svaki mogući način.
Pogrešno bi bilo unapred praviti tipologiju, ali potrebno je naglasiti da postoji još jedna vrsta žena fudbalera koja je možda i najbrojnija.To su one koje znaju za afere i poromiskuitet svojih partnera, ali im daju prećutnu saglasnost. To je habitus žene, koja je spremna da istrpi svako ponižavanje, jer je svesna da je to cena koju mora da plati za elitni status žene fudbalera i materijalno bogatstvo. Ovaj odnos se u suštini ne razlikuje od klasične prostitucije. Jedina razlika je u tome što se u prostituciji daje većem broju muškaraca, a u braku samo jednom. Uz to, one ni same nisu imune na „afere”, jer su u brak ušle iz interesa.
Najveći problem, međutim, leži u društvenom shvatanju braka i porodice i njihove uloge, sve većoj relativizaciji njihove vrednosti, pa nešto kao što je prevara postaje sasvim normalno.
Koliko je ova grupa žena postala fenomen za sebe pokazuje medijski pojam „WAGs” ( Wifes and Girlfriends) u Engleskoj, koji obuhvata žena i devojke fudbalera koje odlikuje posebanstil života, način ponašanja, odevanja i bez imalo cinizma može se reći da one kao „žene fudbalera” imaju posao sa „punim radnim vremenom”. Tako poznata engleska serija „Žene fudbalera”, nažalost, autentično pokazuje kako se odvija ovaj deo fudbalske svakodnevice...
Veliki broj svakodnevnih afera na britanskoj fudbalskoj sceni (u SAD to su događaji iz bezbola, NBA i američkog fudbala) pojašnjava da se tu radi o kulturi hedonističkog spektakla. Naime, igrači sa Ostrva pune medije seksualnim aferama, od voajerizma, grupnog seksa i orgijanja, preko prevara, do „iskustva” sa maloletnicima i, ponekad, silovanjima.
Taj dionizijski duh je prisutan u svim zemljama gde su fudbaleri bogati i popularni, na mestima gde cirkuliše puno manje-više atrakivnih žena. Da je veliki deo društva i dalje domen „mužjaka” i geto muskuliniteta ne vidi se samo na popularnim emisijama, recimo RAI televizije, gde prelepe voditeljke pored ne baš tako lepih voditelja i muških gostiju tobože diskutuju o fudbalu, već na svakom koraku gde se žena kao marketinški roba, polugola usiljeno smeši sa panoa, izloga, televizije. Redukcija žene na lutku ili funkcionalni predmet za prodaju nije samo posledica opšte erotizacije društva i odnosa u njemu, već joj je uzrok pre svega patrijarhalni kapitalizam u kom se ona može da kupi za novac i potčini muškoj volji kad god se poželi.
Upravo i problem institucionalizovane prostitucije je nešto na šta bi ljudi trebalo da budu senzibilizovani i što bi trebalo da im uđe u svest, da dobije medijski prostor i bude stalni predmet javnih rasprava i akcija. Umesto senzacionalističkih afere javnih ličnosti, mora se na analitički način sagledavati i probuditi uspavanu ljudsku svest jer to zaista predstavlja samo izraz „najkrajnje ljudske bede”. Javnost bi se zapanjila kad bi znala koliko javnih ličnosti, a samim tim fudbalera, koristi usluge devojaka koje su najčešće žrtve nasilja, kriminala, seks-trafikinga, ili droge. Da li će nekom od njih pasti na pamet, da po prostom principu ponude i potražnje, oni sami direktno doprinose regrutovanju tih nesrećnica, koje su najčešće prisiljene na taj „posao” i da se, neretko, zajedno sa celom porodicom nalaze u kandžama kriminalaca.
Kolektivna biografija kukavičluka
Autori funkcionalističkih teorija i njeni tužni teoretičari nas uče koliko je to važna institucija za stabilnost društva (sistema), jer one imaju svrhu zadovoljenja bazičnog seksualnog poriva čija bi neutrošena energija mogla da se pretvori u razornu po društvo. Ta vrsta intelektualaca ne samo da metodološki postavlja društvo i sistem ispred čoveka, već i samog čoveka gleda kao životinju uslovljenu nagonima. Ali, kada već prihvatamo da stvari tako stoje i da su mnoge države na bazi tih ideja i normi legalizovala prostituciju, onda se mora reći i da je legalizovanjem prostitucije omogućeno da država ubira poreze od te, nažalost ogromne, „industrije”. Time država po ko zna koji put postaje navjeći makro. Svedoci smo razuzdanog Erosa, ne samo na javnim mestima, perverznim paradama, festivalima, auto-sajmovima, proslavama, diskotekama ili velikim cirkus-takmičenjima kakvo je bilo prošlo Svetsko prvenstvo.
Ne radi se ni o kakvoj apologiji žene i njenog položaja u društvu, već o tome da se kroz prizmu fudbala kažu neke istine koje važe u svim područjima života.
Ceo svet je jedan veliki bordel; retkima uspeva sublimacija. A priča o fudbalerima koji varaju je, ustvari, kolektivna biografija kukavičluka. Nedostaje im hrabrosti da budu sami i žive momački život, zato stvaraju porodicu i instrumentalizuju je, ona im daje mir, stabilnost i sreću dok žive paralelan život bez da moraju da se odreknu svega što porodični život nudi. Hipokrizija i laž. I tako celu karijeru. A i posle. Izlasci, javne kuće, putovanja... dok njihova Penelopa verno čeka.

Ivan Ergić

_______________________________________________________________________
Tekst je izasao u nasem najuglednijem listu Politika i to ne na sportskim stranama. Da covek tako dobro igra u reprezentaciji kao sto pise intelektualne eseje gde bi mu bio kraj. Sarkazam na stranu, evo primera jednog momka koji razbija stereotipe o glupim fudbalerima. Sta mislite o njemu?

puko je:hahaha:
 
Bože dragi,šta je ovde analitičara :roll:
Za onakvu našu igru protiv reprezentacije koja sigurno nema igru i koja pored izgubljenog Domeneka ne liči (od evropskog prvenstva) na repku od koje treba da se strahuje i respektuje,ne mogu da budem zadovoljan.
Koja dobra igra,koje šanse :evil: ...onako rasformiranu Francusku smo trebali da dobijemo a ne da se blamiramo izjavama tipa "odlično smo igrali u prvih 20 minuta","oštećeni za penal","na momente :rotf: smo imali igru i kontrolisali utakmicu" .....mi se uvek zadovoljavamo ovakvim stvarima i zato nam se i sve ovo dešava...nema danas malih i velikih repki...nego,udri Smilju po sikilju :mafijas:
 
_______________________________________________________________________
Tekst je izasao u nasem najuglednijem listu Politika i to ne na sportskim stranama. Da covek tako dobro igra u reprezentaciji kao sto pise intelektualne eseje gde bi mu bio kraj. Sarkazam na stranu, evo primera jednog momka koji razbija stereotipe o glupim fudbalerima. Sta mislite o njemu?

Mislim da bi trebao da savlada prijem lopte i da se brže oslobađa iste, al ne gubeći je u duelu sa protivnikom, već prožajući tačne pasove igračima koji nose iste dresove kao što je i njegov!!!
Ovo ostalo....??? Ma, može on uokolo da trči i go ko' od majke rođen i da se predstavlja kao Napoleon ili Cezar, samo nek konačno odigra nešto pažnje vrijedno za Repku!!!:hahaha::dash::hahaha::dash::hahaha::hahaha::hahaha::hahaha:
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top