Religijska indoktrinacija od detinjstva

Baldwin IV

Ističe se
Poruka
2.195
U vecini slucaja, u porodicama gde su roditelji odredjene veroispovesti (nevazno koja), deca se odmah indoktriniraju bez da imaju slobodu da sami, dok su zrele osobe, donesu odluku da li ce biti vernici ili ne.

Takav koncept moze negativno uticati na buducu zrelu osobu jer ako je ucen da Bog sve vidi, da je greh ciniti ovo ili ono, da treba osecati krivicu ako gleda pornografiju, da oseca krivicu ako je pozeleo udatu zenu (to je prosto bioloski normalno).

Pracen tim strahom od Bozijeg gneva, makar sebi rekao da Bog ne postoji, uvek mu se prikrada misao "A sta ako?"

Otvorena je tema na psihologiji radi diskusiji o uticaju indoktrinacije na decu i posledice iste u kasnijem zivotu.
 
Gledaj na to ovako, npr. roditelji žele da im dete svira klavir, šta dete zna dok je malo, zavoleće da svira. Svima nama nešto usade od malih nogu roditelji, hvala vanzemaljcima pa meni nisu usadili religiju. Zapitaj se zašto je prava religija ona koja je u mestu u kome si rodjen. Usade ljudima od rođenja da budu religiozni i oni kroz život tako kao zombiji teturaju i svadjaju, ratuju zbog toga.
 
Gledaj na to ovako, npr. roditelji žele da im dete svira klavir, šta dete zna dok je malo, zavoleće da svira. Svima nama nešto usade od malih nogu roditelji, hvala vanzemaljcima pa meni nisu usadili religiju. Zapitaj se zašto je prava religija ona koja je u mestu u kome si rodjen. Usade ljudima od rođenja da budu religiozni i oni kroz život tako kao zombiji teturaju i svadjaju, ratuju zbog toga.
Naravno, u tome i jeste trik. Sto mnoge monoteisticke religije iskljucuju onu drugu i samim tim, ako je dete rodjeno u muslimanskoj zemlji, zasigurno nece priznati Hriscanstvo jer to je njegova "duznost" prema samoj veroispovesti.

S druge strane, zelja da se dete sto ranije "ubaci" u religiozne bode je radi njegovog spasenja i zelje da bude dobar covek. Ali, ljudi mogu biti dobri i bez religije.
 
Naravno, u tome i jeste trik. Sto mnoge monoteisticke religije iskljucuju onu drugu i samim tim, ako je dete rodjeno u muslimanskoj zemlji, zasigurno nece priznati Hriscanstvo jer to je njegova "duznost" prema samoj veroispovesti.

S druge strane, zelja da se dete sto ranije "ubaci" u religiozne bode je radi njegovog spasenja i zelje da bude dobar covek. Ali, ljudi mogu biti dobri i bez religije.
Da je samo ljubav prema svojoj religiji, manji bi problem bio
Nego se cak i vise od te ljubavi razvija mrznja prema drugim religijama
Sto cesto dovodi do sukoba
 
Дјецу треба од малих ногу учити да иду у цркву и буду вјерни Богу и Цркви. Наравно не на начин да им пријетите казнама ако то не раде већ са љубављу да им објашњавате зашто је битно да буду уз Бога.
 
Дјецу треба од малих ногу учити да иду у цркву и буду вјерни Богу и Цркви. Наравно не на начин да им пријетите казнама ако то не раде већ са љубављу да им објашњавате зашто је битно да буду уз Бога.
NE, treba ih uciti da budu dobri ljudi, da pomognu drugima, da se deci razvija empatija
Crkva sve prebacuje na imaginarno, pa su poslednjih 2 hilj god puni sukoba
 
Svi smo indoktrinirani. Socijalizacija je infoktriniranje.
Indoktriniran sam u maternjem jeziku. Nisam ga izabrao. Kad vidim čoveka kompulzivno kažem "Dobar dan", bez slobodnog izbora. Na 38 stepeni idem obučen, mada bi mi prijatnije bilo da budem go.
Religijska indoktrinacija je samo delić prinude društva nad pojedincem. A ta se prinuda zove kultura.
Btw ateista sam. Tako sam (bio) indoktriniran.
 
A kakve su posledice ako ti kažu da Bog ne postoji?
Тачно тако, постоји и арелигијска индоктринација, коју постављач не види...

Арелигијска је релативизујућа индоктринација, која жели неодлучност да догматизује... То је махом протестантска матрица у ''Хришћанству'' које је ''саблажњено'' Хришћанством

Са друге стране, верска индоктринација је увек двострана, и од родитеља зависи и од деце, ако у том породичном оквиру посматрамо проблем...

Тако да пребацивање кривице на родитеље соло, без да се види и свој удео кривице у погрешној индоктринисаности - води у апсурд ''целокупне'' кривице за индоктринацију...

Лични Апсурди су јако тешко решиви, јер човек мора себе константној самокритици и самоиспитивању да подвргава, а то није баш лако за его навикао на ''упирање прста у кривца споља''...
 

Back
Top