Страх од било какве промене постојећег стања. Сит сам људи који стално објашњавају како нешто не може, а нису у стању да објасне како може, у овом случаку да се поправи стање са уџбеницима. Ни реч о томе.Da je izdavanje nastavnih sredstava jedna pljačka napaćenog naroda, to znamo. S razlogom se svi jure za sve te resore; s razlogom se gleda na ministarstvo prosvete kao solidns muzara. To su strašne brojke koje se sve vrte; Alek Kavčić je jednom dobro prikazao nakon što je osnovao onu fondaciju za besplatne udžbenike.
Da li će se to promeniti uvođenjem monopola? Istina, na taj način se borimo protiv opasnosti da se utvrdi jedan drugi monopol, koji lancem kompanije sve se više i više čini da je na pomolu, a protekcionizam može biti itekako poželjan, kako Srbija ne bi ispala kao kolonijalna zemlja velikih sila.
Ali to je diskusije za drugi potforum. Za Politiku i sa tog bih stsnovišta ja do izvesne mere podržao ovu odluku. Kažem do izvesne mere iz razloga što se treba odupreti velikim kompanijama kojima je cilj izvoz novčanih sredstava iz Srbije, barem do te mere da se onemogući njihov monopol na domaćem tržištu, ali smatram da je ogromna greška da postoji jedinstveni udžbenik. Odgovor na monopol nije uvođenje drugog monopola; to je samo zamena jednog problema drugim problemom koji opet ostaje pitanje za rešavanje u budućnosti.
Nadalje, kao što reče forumaš, zašto samo srpski, istorija i geografija? Zašto, kako reče predsednik, uošte nije bitno ostalo sve? To je jasno ukazatelj da se ovde radi o čistoj demagogiji, jerbo o u slučaju nekih drugih školskih predmeta, opasnost od monopola stranih megakorporacija još je veća, tako da ne postoji niti jedan jedini razlog da se protekcionističke mere primene samo u slučaju ova tri predmeta.
Ali, kao što rekoh već, to je diskusija za PTF Politiku. Ono što je ovde pitanje jeste istorijsko i posledice ovakve odluke. Posebno ciljam na povratak u smeru ka Titovim vremenima tj. postojanju jedinstvenog udžbenika, koji uklanja apsolutno svaku mogućnost izbora i samim time uklanja sve moguće "lekove" u slučaju lošeg udžbenika. I smrdi na povratak u stare, komunističke vode i kontrolisanu indoktrinacije omladine. Neko će možda tako nešto i podržati, ali pitanje za tu osobu jeste: šta ako se ne slažete da aktuelnom garniturom vlasti? U toj situaciji, sve postaje isključivo političko pitanje, a udžbenik postaje predmet ne stručne i transparentne rasprave, već predizborne kampanje, jeftinog populizma i koalicionih pregovora u kojima se neki mogu izboriti za nadležni deo kolača, te sprovoditi aktivno svoju politiku.
Нама већ два века историју пишу други, па зар није доста.
Имамо закон о службеној употреби српског језика, важи за државне институције, а 30 год. чека на усвајање закон о јавној употреби нашег језика. Такав закон су одавно усвојиле скоро све земље Европе. То пружа могућност "шарених" уџбеника из српског језика.