Reci vizionara Zorana Djindjica !

Naravno, nisam glupa da nasedam na propagandu.

Чију? Израелску?

02422_djindjic_haaretz_1999_122_509lo.jpeg


Смрдљив леш:
The most logical thing for NATO is to continue the air war, which is very effective. They have destroyed the infrastructure in Serbia and in 10 days to two weeks it will be very difficult to leave here without gas, electricity, bridges, communications. Milosevic won't be able to conduct the war for more than 10 days, or two to three weeks.
http://img163.imagevenue.com/img.php?image=02422_djindjic_haaretz_1999_122_509lo.jpeg#
 
Nema smisla čoveku koji je mrtav 7 godina pripisivati ništa od ovoga što danas rade ovi jadnici od političara. Zaista nema.

Šta ko ima da mu pripisuje ? Oni se sami trte, pripisuju, glupiraju, lažu, kradu - svwe naslednik do naslednika. Sami sebe nazivaju nasleđem. Sve u ime Đinđića i njegove nepojmljive viziJonarštine.
 
Па кад је хероин скуп...

Skup jer vlada administrativnim merama suzbija proizvodnju i stavljanje u promet te navodne opasne psihotropne suptstance što je jasno samo izgovor kako bi se bogatili na račun jadnih drogalja prodajući im narkotike i nekoliko stotina puta skuplje nego što je njihova proizvodna cena.I još pričaju o demokratiji.:besan2:
 
Poslednja izmena:
Djindjic nema nijednu misao,sve je prepisivao i sve njegove "misli" cak i na netu mozete naci u potpisu originalnih tvoraca.

Folirant,nosio blokce za sobom,jednostavno ko njega kapira kao nekom mislioca je jednostavno glup,nema to veze sa dokazima jer svaki iskren i pametan covek u startu provali jeftinog varajica poput djindjica.

Jedino sto je sam bio u stanju da smisli je izjava:"sravnite Srbiju sa zemljom da bih ja seo u fotelju.".
 
Sky, Kami, stavite trolove na ignore, da bismo mogli da razgovaramo normalno na temi o Zoranu Djindjiću. Nije vredno truda ulaziti u raspravu sa nedostojnim sagovornicima. Da probam sa metaforom, mada mi to naravno ne ide kao što je išlo Djikiju: ako imaš desetoro ljudi koji urlaju iz petnih žila, i 1000 ljudi koji ćute, to samo znači da su prvi glasniji, a drugi pametniji - a i jači. Tačno je da Djiki, onakav kakav je bio, ne bi voleo da od njega pravimo neki novi mit (nije voleo srpsku mitomaniju), a jos manje bi voleo da zbog njega padnemo u depresiju i ne radimo ništa. To što su ga metkom u ledja ubili oni koje ovi urlači obožavaju iznad svega, ne znači da su Zoranove ideje umrle sa njim. Ima nas puno u kojima te ideje i dalje žive, a dok god je to tako, Djiki nije poražen, već samo kukavički ubijen. Interesantno da su ga ubili ljudi koji sebe nazivaju patriotama, mada je meni potpuna misterija zbog čega. Zoran Djindjić je u poslednjih 100 godina jedini pravi srpski patriota, koji je zaista želeo dobro svojoj zemlji i svim ljudima u njoj, bio spreman da za tu bolju, lepšu, bogatiju i jaču Srbiju radi, a kao što se na kraju videlo, za tu Srbiju, pa čak i za onaj njen nedostojni deo koji ga danas i mrtvog ismeva, da svoj život.

Zato ova tema, iako postavljena sa očiglednom podsmešljivom namerom, treba da zaživi, jer na njoj makar mi koji smo u manjini na ovom forumu, mi koji poštujemo lik i delo dr. Zorana Djnidjića, možemo da pričamo o njemu. Zato kažem, ažurirajte ignor listu, ubacite sve trolove u nju, da ne bismo 1) morali da čitamo bljuvotine o jednom od najvećih srpskih sinova svih vremena 2) padali u vatru i nervirali se zbog nepismenih, primitivnih budala. Ima još razloga ali više neću gubiti vreme na to. Tema je, Zoran Djindjić, njegove misli i njegovo delo. Evo samo nekih najpoznatijih:

Ako danas ne uspemo, jedini razlog smo mi sami!


Mi smo veseo narod, koji istovremeno ceni pesimizam jer ga smatra otmenim i oslobađa od odgovornosti. Ako već unapred sumnjate u svoj uspeh, neuspeh će vam lakše pasti jer ste ga mudro predvideli.


Prevarenim se može smatrati samo onaj deo naroda koji je verovao da će sa dolaskom političke demokratije automatski doći ekonomsko blagostanje.


Moramo da postanemo zemlja koja je privlačna za ulaganja. To podrazumeva korenito restrukturiranje nasleđene privrede i društva, ali i preispitivanje određenih nasleđenih prava.


Naš ukupni uspeh zavisi od voljnog faktora, od naše sposobnosti da se dogovorimo o prioritetima i svu energiju usmerimo na njihovo ostvarenje.


Potreban nam je novi socijalni konsenzus, odlaganje svih sporova i sukoba, zavrtanje rukava, uvođenje reda.


Nisam došao na ovo mesto da budem popularan. Došao sam da obavim istorijski posao- uvođenja reda u Srbiji, a taj prvi koji uvodi red je uvek nepopularan.


Da smo, svako u svom okruženju, ispravljali ono što je pogrešno i pogresne ljude zaustavljali na njihovom putu, da smo ih sprečavali da čine loše stvari, ne bi se te loše stvari dešavale.


Naša parola je: postati ravnopravni deo sveta, da naša deca i unuci imaju svoju budućnost, kako je ne bi tražili u drugim zemljama.


Od drugih se razlikujem po tome što želim da promenim svet u Srbiji dok inetelektualci posmatraju i analiziraju pušeći cigarete i gunđajući.


Život je, naročito u poslu i politici, stalni proces donošenja odluka i preuzimanja odgovornosti. Tražim da ljudi budu ¨za¨ ili ¨protiv¨


Nevažno je da li je neko malo na ovu ili onu stranu; ako je stručan, ako je pošten, ako je vredan i ako može da uradi konkretan posao- dragocen mi je.


Ne možete da suzbijete požar, a da se ne opečete, na možete da suzbijete poplavu a da se ne pokvasite i ne možete da se borite sa organizovanim kriminalom a da vam ne prete.


Cilj mi je da se vlast u Srbiji meri po tome šta je od postojećih realnih šansi svojim trudom i veštinom iskoristila za zemlju, a ne po tome kako lepo priča, udvara se narodu i kakve dobre namere ima.


Voleo bih da se u našoj zemlji 24 sata nešto dešava, da nema spavanja, da se stalno neke stvari rade.


Možda ćemo po pitanju Haga ponovo doći u situaciju da biramo- da li idemo svojim putem u pustinju ili u Evropu. Ja sam za Evropu.


Moto koji me vuče napred je nikada se ne predaj. Ako kreneš u preticanje, dodaj gas. Radi ono što smatraš da je ispravno, ne ono što će većina da podrži.


Ja ne želim da vučem kola iz blata, a da posle toga budem kriv što je neko seo na ta kola i koči.


Spreman sam da izgubim svoju popularnost da bih obezbedio podršku i pomoć međunarodne zajednice. Ne možeš sve uraditi uz pomoć popularnosti, ali možeš sa kreditima.


Moj prioritet je da uklonim sve prepreke koje vode ka ubrzanom vraćanju zemlje u Evropu, ne razmišljajući da li su te prepreke na opravdan ili neopravdan način postavljene.


Sistem će funkcionisati i dalje i niko neće dobiti amnestiju tako što će ukloniti jednog ili dva funkcionera države.


Ako neko misli da će zaustaviti sprovođenje zakona time što će mene ukloniti onda se grdno vara, jer ja nisam sistem.


Reforme su uvek plivanje uz vodu. Reforme su uvek sukobi sa mentalitetom, nasleđem, interesima, entropijom i inercijom.


Reforme izazivaju strah, bole i nema te šećerne vodice koja će da ubalži bol.


Pre nego što baciš kamen na drugog, reci šta si uradio.


Da naši ljudi ne bi odlazili u svet, potrebno je da svet dovedemo u zemlju.


Tranzicija je složen proces prelaska iz mrtvog u živi sistem, gde preduzeća ostvaruju profit, a ne samo ¨rade¨


Želimo modernu Srbiju koja će se takmičiti sa drugima i imati glavnu ulogu na Balkanu, u kojoj će biti malo trutova, a mnogo radilica.


Međunarodna zajednica je kao klima- ne možete da je priznate ili ne, već da se adaptirate.


Za uspeh svakog posla mora da postoji plan, da se tačno zna šta se hoće, ne da se eksperimentiše, iako nam je to nacionalna osobina. Treba mnogo više vremena da se utroši na oštrenje testere, nego drva seći tupom.


Nalazimo se u brodu punom vode i svi je moramo izbacivati i ploviti u istom smeru.


Moramo kao narod da odrastemo i kao ljudi da prihvatimo cenu tog odrastanja.


Ako skuvate ribe iz akvarijuma, dobićete riblju čorbu. Ribe iz čorbe ne možete da vratite u akvarijum. To je istorija.


Nisam zadovoljan brzinom promena, jer kod nas u njih nije uključen dovoljan boj ljudi. Mnogi se ponašaju kao posmatrači u utakmici u kojoj i sami učestvuju.


Još uvek nismo srušili most koji nas povezuje sa katastrofalnom prošlošću, još uvek je moguć pad unazad. Balkan je još uvek pun razornih potencijala.


Nema više spavanja. Vreme je za akciju. Spavaćete kada odete u penziju.


Reforme nikada nisu popularne ako treba da budu uspešne jer uvek mnogo koštaju. Da biste bili popularni, morate da preuzmete rizik nepopularnosti.


U Srbiji je još uvek rizičnije biti policajac ili sudija, nego kriminalac.


Sudije moraju da shvate da su zavisne od zakona, da njihova nezavisnost nije božanska i da ne smeju biti zavisni od kriminala.


Ne želim više da slušam da su Srbi pobili Muslimane u Srbebrenici. Želim da znam ko je odgovoran za to!


Nije uobičajeno da razvaljujete vrata pre nego što pokucate.


U svakoj zemlji ima korova, samo se u Srbiji korov zaliva
 
Nešto o Zoranu Djindjiću:
Stvarno sam se radovala svakom njegovom prisustvu još tokom devedetih na ulici. Od svih koji su se obraćali narodu u pobuni shvatala sam da on ima najviše snage, da najviše ponese. Ali i da zaštiti. Tako da kad bi se on pojavio, nekako me više nije bilo strah, kako u aktuelnoj situaciji, tako i u planovima i perspektivi. Nisam samo verovala već sam i računala na jednu mnogo bolju perspektivu. Ne bi mi palo na pamet da će više od deset (14, 13, i dalje 10, 7) godina kasnije, jedan Insajder imati pune ruke posla, dok će još mnoge stvari sa strane truliti i smrdeti netaknute, dok mnogi život planiraju iz meseca u mesec.
Ovaj dan me ne podseća na nešto o čemu ne razmišljam često, ali me podseti na to koliko vreme može brzo da prođe a koliko istovremeno stvari mogu da ostaju nepromenjene (ili promenjene ali nepotpuno), kao i na to koliko su ljudi nesposobni da procene kvalitet, pa čak ni onda kada se radi o njihovom interesu. Takođe i to koliko otpor prema napretku može biti silovit i jak, čini mi se kao da je intenzivniji poslednjih 7 godina nego prethodnih 7...ili samo onda nisam imala dovoljno zrelosti da procenjujem na način kao danas. Ili ima nešto u svemu tome, i u tom Đinđiću, ali iz ove perspektive (bez one pređašnje) sve to deluje kao naknadna pamet.
 
Ubila ga je simbioza 'patriotizma' i kriminala. Kao sto je to karakteristicno za svaki sovinizam i iracionalno vidjenje sveta- najgori, najogavniji i najodvratniji elementi drustva se vrednosno lepe za soviniste.

Duca, Kum i Legija imaju iste drustvene vrednosti kao Seselj i Kostunica.
 

Back
Top