Reci vizionara Zorana Djindjica !

O donošenju odluka:

Ja se celog svog života opredeljujem. Život je, naročito u poslu i politici, stalni proces donošenja odluka i preuzimanja odgovornosti. Međutim, ljudi to ne žele. Većina ljudi donese mali broj odluka a ostalo ostavi u nedefinisanom stanju. To ne trpim. Tražim da ljudi budu „za" ili„protiv". Oni to doživljavaju kao pritisak. Budim ih iz sna, a oni ne vole da ih neko budi iz tog sna.

NIN, 4. oktobar 2001.
 
zoran-djindjic-logo.jpg
 
"Неважно је да ли је неко мало на ову или ону страну; ако је стручан, ако је поштен,
ако је вредан и ако може да уради конкретан посао, драгоцен ми је."
Dobar je ako hoće da radi za džabe.Lepo.
"Od drugih se razlikujem po tome što želim da promenim svet u Srbiji dok inetelektualci posmatraju i analiziraju pušeći cigarete i gunđaju."
Ja želim,ja hoću,ja mogu.Komunistička demagogija.
Ja se celog svog života opredeljujem. Život je, naročito u poslu i politici, stalni proces donošenja odluka i preuzimanja odgovornosti. Međutim, ljudi to ne žele. Većina ljudi donese mali broj odluka a ostalo ostavi u nedefinisanom stanju. To ne trpim. Tražim da ljudi budu „za" ili„protiv". Oni to doživljavaju kao pritisak. Budim ih iz sna, a oni ne vole da ih neko budi iz tog sna.

NIN, 4. oktobar 2001.
''Budim ih iz sna pištoljem i tražim pare a oni se bune'',nije izrekao ''misao'' do kraja.
 
Sad malo moj komentar...radije ću ja istrpeti trollovski otpad. Taj narod, u onim napred citiranim rečenicama Petra Lukovića, znači većina. Većina koja je, živeći posle skoro trideset godina u jednom iskvarenom, izolovanom, korumpiranom, nesrećnom društvu, prihvatila i njegov sistem vrednosti. To je ona većina koja se ne buni kada je maltretira korumpirani sudija, policajac ili obesni komšija. Ne buni se kad je opljačka tajkun i u oči laže političar. Ali obavezno diže glas protiv tamo nekog Bajdena, ili protiv nemačke pomoći srpskim medijima. I onda imamo posledice uzroka. Mi nismo do kraja raskrstili sa politikom koja je ovu zemlju odvela u niz ratova, tj. ratnih poraza. I pošto taj politički rezon i dan danas ima svoje glasnogovornike, pojavljuju se i oni koji deluju kao kontrateža, sa potpuno suprotne strane. Dokle god bude ovih prvih, biće i ovih drugih.
Mi smo zvanično poražena strana u ratu i proglašeni smo za pretežne vinovnike sukoba koji su se desili na ovim prostorima. Kao takvi, bićemo uterivani u poziciju samopokajništva koliko god to bude bilo potrebno - dok se ne pokajemo. Mogu izbori sutra da budu raspisani, i ništa, ama baš ništa, se neće promeniti. Tek kad budemo kolektivno, kao društvo, shvatili da smo sami i grupno i pojedinačno uzrok većine problema, stvari će krenuti nabolje. Ali ne - ovo društvo i dalje očekuje da će se pojaviti neki mađioničar, ili neki mesija ili vanzemaljac, koji će pokretom ruke ili čarobnog štapića postaviti sve stvari na svoje mesto, povećati nam standard, obrazovati nas i vaspitati. Niko sa zrnom pameti u glavi ne može da poveruje da jedan nakaradni sistem vrednosti koji se stvara već 20 godina može preko noći da se promeni. Niko sa zrnom pameti u glavi neće poverovati da će Kosovo ponovo na nečiji mig postati deo Srbije. I da su političari - plavi, žuti, crveni i crni koji god - krivi za situaciju u kojoj se nalazimo. Pogledajte se u ogledalo, budite makar toliko realni da priznate sami sebi.

Đinđić je mučki ubijen, metkom u leđa jer nije išao niz dlaku ni narodu, ni moćnicima. Uvek je bio svoj, jedinstven, energičan. Bio je optimista i verovao je u naš narod, verovao je da, ako mu bude nesebično davao svoju energiju i ulivao taj neuništiv optimizam, da će ga mic-po-mic uveriti da treba da radi na sebi, da treba da se menja. Da, bio je vizionar i reformator. Bez njega, katarza nacije ići će mnogo sporije, mnogo teže i bolnije. Ali katarza će se desiti, samo je pitanje da li će to biti milom ili silom.
 
Uvek probaj da budeš objektivna.Inače ćeš biti ista kao i oni raspojasani radikali sa šešeljevim bedžom...

Nastojim. Taj logo mi se jako dopada, jer su oci urađene po ugledu na Đinđićev potpis, vrlo je kreativno. I kad smo kod kreativnosti, primetila sam da su ultranacionalističke i desničarske organizacije i stranke potpuno preuzele stil izražavanja koji je osmislio i učinio prepoznatljivim Otpor (spasi Srbiju i ubi se...(pa ime), Promene, Dole režim...). To samo govori o nekreativnosti pripadnika pomenutih organizacija i stranaka, nemogućnosti da osmisle neki svoj, originalan način komuniciranja...Nego krše autorska prava Otpora :neutral:
 
Nastojim. Taj logo mi se jako dopada, jer su oci urađene po ugledu na Đinđićev potpis, vrlo je kreativno. I kad smo kod kreativnosti, primetila sam da su ultranacionalističke i desničarske organizacije i stranke potpuno preuzele stil izražavanja koji je osmislio i učinio prepoznatljivim Otpor (spasi Srbiju i ubi se...(pa ime), Promene, Dole režim...). To samo govori o nekreativnosti pripadnika pomenutih organizacija i stranaka, nemogućnosti da osmisle neki svoj, originalan način komuniciranja...Nego krše autorska prava Otpora :neutral:

Ahahahahahhahahahahahha, autorska prava Otpora. Posto je Otpor jako jedinstven u svetu.
 
Sačekaj, sad ću vam dati materijal za trolovanje, moram da bacim trulo meso pred lešinare, pa da nastavim da se bavim temom. Izvinjavam se za off, umesto Zorana, malo ću citirati neke ljude koji nemaju puno veze s njim, ali...eh, recimo da - odudaraju od ovdašnje gomile:

M.Vidojković




Zoran Đinđić, maj 1993. Potpuno aktuelno i posle punih 18 godina.


"НЕТАЛЕНТОВАНИ ПИСЦИ

НЕТАЛЕНТОВАНИ писци чешће користе телефон него компјутер, чешће куцају на врата кабинета него на писаћој машини и, више се служе микрофоном него оловком. Они више пишу министарствима него што се баве поезијом. Чешће пишу дојаве полицији него афоризме. Дуже пишу поздравне телеграме него прозу.
Ако неталентованог писца пустите у часопис, он хоће и у читанку. Ако уђе у читанку, хоће и у антологију. Ако уђе у антологију, хоће и у академију. Лоши писци састављају антологије да би били у њима. Установљавају награде да би их доделили себи. Организују манифестације да би на њима учествовали. Оснивају часописе да би себе објављивали.
Неталентовани писци ништа не читају, па чак ни то што сами напишу. Иначе, не би објављивали толико неписмене текстове. Они стално причају о својим омиљеним писцима. А то су они сами.
Писци без дара не објављују књиге када напишу добар рукопис, већ када пронађу спонзора. Њима није битно да се књиге читају, већ да буду објављене. Они мањак талента надокнађују вишком књига. Неталентовани писци немају времена да пишу, пошто стално траже спонзора. Лоши писци не скупљају своје радове, него донаторе. Они, понекад, напишу и нешто добро. И то онда када плагирају квалитетног писца.
Лоши писци не наступају само на књижевним вечерима, поднима и јутрима, већ и на славама, рођенданима, академијама, журкама и пријемима. Они не траже хонораре. Спремни су и да плате, само да наступају.
Они држе до туђег мишљења само ако их неко хвали. Чувају животну средину, јер ништа не баце од тога што напишу. Они су занимљиви као појаве, али су досадни као писци.
Ипак, не треба их осуђивати!
Боље је да пишу лоше, него да се криминалом баве добро.* "


Александар Чотрић, данашње Новости


*Додуше, Ђики је био свестран...
 

Back
Top