Sad malo moj komentar...radije ću ja istrpeti trollovski otpad. Taj narod, u onim napred citiranim rečenicama Petra Lukovića, znači većina. Većina koja je, živeći posle skoro trideset godina u jednom iskvarenom, izolovanom, korumpiranom, nesrećnom društvu, prihvatila i njegov sistem vrednosti. To je ona većina koja se ne buni kada je maltretira korumpirani sudija, policajac ili obesni komšija. Ne buni se kad je opljačka tajkun i u oči laže političar. Ali obavezno diže glas protiv tamo nekog Bajdena, ili protiv nemačke pomoći srpskim medijima. I onda imamo posledice uzroka. Mi nismo do kraja raskrstili sa politikom koja je ovu zemlju odvela u niz ratova, tj. ratnih poraza. I pošto taj politički rezon i dan danas ima svoje glasnogovornike, pojavljuju se i oni koji deluju kao kontrateža, sa potpuno suprotne strane. Dokle god bude ovih prvih, biće i ovih drugih.
Mi smo zvanično poražena strana u ratu i proglašeni smo za pretežne vinovnike sukoba koji su se desili na ovim prostorima. Kao takvi, bićemo uterivani u poziciju samopokajništva koliko god to bude bilo potrebno - dok se ne pokajemo. Mogu izbori sutra da budu raspisani, i ništa, ama baš ništa, se neće promeniti. Tek kad budemo kolektivno, kao društvo, shvatili da smo sami i grupno i pojedinačno uzrok većine problema, stvari će krenuti nabolje. Ali ne - ovo društvo i dalje očekuje da će se pojaviti neki mađioničar, ili neki mesija ili vanzemaljac, koji će pokretom ruke ili čarobnog štapića postaviti sve stvari na svoje mesto, povećati nam standard, obrazovati nas i vaspitati. Niko sa zrnom pameti u glavi ne može da poveruje da jedan nakaradni sistem vrednosti koji se stvara već 20 godina može preko noći da se promeni. Niko sa zrnom pameti u glavi neće poverovati da će Kosovo ponovo na nečiji mig postati deo Srbije. I da su političari - plavi, žuti, crveni i crni koji god - krivi za situaciju u kojoj se nalazimo. Pogledajte se u ogledalo, budite makar toliko realni da priznate sami sebi.
Đinđić je mučki ubijen, metkom u leđa jer nije išao niz dlaku ni narodu, ni moćnicima. Uvek je bio svoj, jedinstven, energičan. Bio je optimista i verovao je u naš narod, verovao je da, ako mu bude nesebično davao svoju energiju i ulivao taj neuništiv optimizam, da će ga mic-po-mic uveriti da treba da radi na sebi, da treba da se menja. Da, bio je vizionar i reformator. Bez njega, katarza nacije ići će mnogo sporije, mnogo teže i bolnije. Ali katarza će se desiti, samo je pitanje da li će to biti milom ili silom.