Realnost koju covek ne moze da prihvati

Gengar9

Početnik
Poruka
8
Pored svog ovog haosa i nereda koji se promovise (naravano sa skrivenom agendom. Vi zaista mislite da je ovo sve slucajno?), zeleo bih da se fokusiram na jedan psiholoski fenomen a to je internalizacija problema. ne zeli

U svetu poslovanja postoje dve grupe ljudi: savesni i agresivni. Savesni su ti koji cine veliku vecinu, radnike koji rade svoj posao i trpe "autoritet" nadleznog. Sto? Jer se plase da ce izgubiti posao ako prikazu da imaju kicmu. I zbog toga cute i trpe sto vremenom dovodi do ogorcenosti. Agresivni/odlucni su ti koji vode savesne. To su ljudi poput Elon Maska, Stiv Dzobsa, Dzef Bezosa i njime slicnim. Oni su uspesno prodali pricu da su oni "geniji" ciju genijalnost nijedan fakultet nije mogao da suzdrzi i zato su ih napustili. Dok u realnosti su razmazena deca koja poticu iz bogatih porodica i gde su preko veza (najcesce obavestajnih sluzbi) uspeli da dodju po visokih pozicija. I iz svega toga ti kapetani industrija uspesno promovisu self-help knjige i meditaciju kao vid resavanja problema savesnih. Covek odbija da vidi da problem koji je spoljasnje prirode pokusava da resi (citaj pobegne) time sto... zatvori oci i cuti i fokusira se na disanje. Ili odlaskom kod prishoterapeuta koji bi ti prepisao lekove i posmatranje problema. Ili gurua koji bi ti prodao kurs. Ili molitvom gde se molis da neko dodje da te spasi. I tek nakon X godina da li covek shvati da je to besmisleno.

Gradjani Srbije zaista smatraju da ce se sve biti bolje kad se svrgne Aleksandar Vucic ili smene ljudi iz parlamente. I ko da dodje da ih zameni? Jer na kraju dana uloge ostaju samo se imena menjaju. Mozda, ali samo mozda, bi se problem resio ukoliko bi covek promenio nacin na koji ga resava. Ne internalizacijom (ja sam problem), vec eksternalicazijom (problem je moja okolina, sta tolerisem). Ovde ne zelim da promovisem mentalitet zrtve, vec preuzimanje odgovornosti za svoj zivot. Covek je nezadovoljan svojim zivotom i on smatra da ako promeni vlast da ce mu ona dati bolji zivot. Opet. Cekas. Spasioca. U ovom kontekstu je Vucic Juda i ceka se Isus.

Trenutno se nalazim u 20im godinama i moram priznati da su dosta... turobne. U smislu da ne mozes da se glupiras kao sto si radio dok si bio mladji (pijes, pusis, jedes sve, druzis se sa svima) dok sa druge strane te ne smatraju ozbiljnim, jer si, u ocima starijih, nezreo (mada vise sam sretao 40 i 50godisnjake koji veruju u to da su kuknjava i psovanje panakeja za sve). Tako da si u nekom limbu. Ali kada prebrodis te nestalne 20e kreirao si sebe, svoj karakter. I to sto si kreirao ce se testirati. Kako? Smrcu tvojih roditelja. Tu se gleda ko si i sta si. Naravno, vecinski, ljudi ne prebrode ta dva dana i kao rezultat razviju stav poraza i cinizma i apatije prema zivotu sto se veoma opravdano vidi u njihovom izgledu i ophodjenju prema drugima.

Problemi se resavaju time sto priznas sebi da oni postoje i usmeris se ka njemu gde AKCIJOM zapravo kreiras promenu. Ne posmatranjem problema, ne pasivnoscu, ne pljuvanjem vlade preko socijalnih mreza, ne cekanjem spasioca, vec cinjenjem. Dokle god si okruzen ljudima koji kukaju ili popuju ili samo filozofiraju i rade nista, naravno da ces se osecati lose, da si usamljen. Resenje je jednostavno: prestani da se druzis sa takvim trulezom. Bonus poeni kada bi im verbalizavao zasto jer bi ih i osvestio. Svakako je da bi se naljutili, ali sta si izgubio time? Teret.
 
Šta znam, postoji poveća razlika između naših mlađih i starijih generacija kada u 20im godinama, najpre drugačije se ovde živelo i nije bilo toliko stresno vreme, ali ono kvalitet života nije bio fokusiran na izobilje nego na neki srednji prosek.
Tu negde 90ih do 00 je takođe bilo dosta specifičnosti što se tiče odrastanja, neki su spletom okolnosti morali da odrastaju brže u odnosu na druge, dok su danas češće situacije da će roditelji da izdržavaju decu i da ih drže zaštićenim čak i do nekih poznih godina - tako da tu i nema baš toliko odrastanja i sazrevanja po pitanju ličnosti.
Vezano za društvo i sredinu, po meni je možda najlakše da saznaš ko si/šta si i koliko vrediš da se odseliš iz svog regularnog okruženja/ljudi i da se oprobaš da sam zarađuješ, kroz neka tri mesec ćeš dobiti neke ocrte na čemu si.
Kako dalje posle toga je na tebi ...
 
Svako vreme ima svoje breme. Jeste tacno da sa svakom narednom generacijom sve vise i vise znanja se pruza besplatno. Ne mislim u smislu skolovanje vec putem interneta. Naravno ako mozes jasno da mislis i razlikujes iluziju od realnosti, ali u tome jeste boljka jer je danas dosta vise ljudi sizofreno nego ikad. Sizofreno u smislu da ne mogu da prave razliku izmedju iluzije i realnosti. I samim tim se, sa skrivenom namerom bogatih porodica, kreiralo trziste za eskapizam i droge.

Nekako, sto vise drzis dete zasticeno i pod komforom, teze ce biti po dete da prihvati smrt roditelja. Taj trenutak ce biti ko bejzbol palica po lobanji.

Slazem se da mozes otkriti sebe ako se odselis u drugu okolinu. Mada, iz sopstvenog iskustva, isto mozes da radis i u rodonom gradu. Samo treba da prestanes da se asociras sa ljudima koji ti ne prijaju. Bices sam, da, ali ne i usamljen. Na tebi je sta cinis, na kraju dana :)
 
Jeste tacno da sa svakom narednom generacijom sve vise i vise znanja se pruza besplatno. Ne mislim u smislu skolovanje vec putem interneta.
Nudi se više informacija/znanja, međutim da se to novo znaje "svari" treba osoba imati i kapacitet da ga razume. Kod mene je to npr bio slučaj da sam dosta rano uzeo da čitam neku stručnu literaturu koju generalno nisam mogao da skapiram jer su izrazi bili pa ono stručni ... Tek sam nakon nekih 5-6 godina bio u stanju da razumem tipa 95% napisanog, tako da ono potrebno je to neko vreme + strpljenje i trud za razumevanje stvari koje ne razumemo (realno gledano dosta mali procenat naših ljudi ide tim putem).
Naravno ako mozes jasno da mislis i razlikujes iluziju od realnosti, ali u tome jeste boljka jer je danas dosta vise ljudi sizofreno nego ikad. Sizofreno u smislu da ne mogu da prave razliku izmedju iluzije i realnosti.
Ko hoće da živi svoj život brzo će na svojoj koži otkriti šta je realno a šta iluzorno. A za "šizofrene osobe" suštinski je velika većinja naših ljudi upada u nešto nalik patološkoj anksioznosti, pa na svet i ljude oko sebe gledaju sa puno straha (a TV dorinosti tome).
Nekako, sto vise drzis dete zasticeno i pod komforom, teze ce biti po dete da prihvati smrt roditelja. Taj trenutak ce biti ko bejzbol palica po lobanji.
Najčešće roditelji drže decu pored sebe ("štite ih") jer imaju (nesvesnu) nameru da ih ta deca izdržavaju jednog dana tj. stvari zavistan odnos i remete decu da se odcepe i traže neki svoj put u životu.
Slazem se da mozes otkriti sebe ako se odselis u drugu okolinu. Mada, iz sopstvenog iskustva, isto mozes da radis i u rodonom gradu. Samo treba da prestanes da se asociras sa ljudima koji ti ne prijaju. Bices sam, da, ali ne i usamljen. Na tebi je sta cinis, na kraju dana :)
U jednom momentu života koji je hajde da kažemo promenjime prirode tj. kada svesno biraš sopstveni puta dosta često se desi da od svih ljudi oko tebe sa kojima si se družio i provodio vreme ostaju samo 2-3 i tada skapiraš šta su zapravo pravi prijatelji.
 

Back
Top