Snow_Queen1
Aktivan član
- Poruka
- 1.167
Bila sam otvorila temu, mozda ste vidjeli, ne znam odakle meni taj izraz....cula sam ga negdje kao dijete valjda, moguce da se neko pogresno izrazio i ja to upamtila... 
Nakon nekog stresnig dogadjaja koji je u nama izazvao strah, nakon neke traume kao sto rekoh u nazivu, nas organizam odreaguje tek kada to prodje. Dok nam se to desava znamo da moramo biti jaki i pribrani smo, dobro nam je....
Kad sve prodje i mi se opustimo organizam ispolji neku demonstraciju onoga kako je taj dogadjaj djelovao na nas. Uzrok svemu je strah. I drugi neprijatni osjecaji, ali prvenstveno strah.
Ja sam neku noc odvela sina u toku noci kod dezurnog zubara.
On je veliki a ima uzasan strah od zubara. Zapustio je 2 zuba tako da je morao da mu se vadi zivac.
Mucio se pola sata... trzao i grcio od bola i ja sam sve to gledala.
U jednom trenutku moj sin kaze "doktore, necemo valjda sad ovdje da se bijemo"
"Necemo momce, umiri se, otvori usta".... shou!
I odradi on to njemu nekako, dok sam ja samo cekala da sin padne u nesvijest od iscrpljenosti...
Ublijedio, trese se, uplasen, prestravljen...uzas.
I kad se sve zavrsilo izvinjava se moj sin zubaru i zahvaljuje mu se, kaze progledao sam sad...
Ja taman kazem "ja cu da vozim, ti nisi u stanju" i uzmem kljuceva...kad... meni pozli!
Zavrti mi se u glavi, pripadne mi muka, zateturam se...
Ja sam imala postshok reakciju ali tek kad je organizam poceo da se opusta.
Dok se sve desavalo, hrabrila sam sina.
Da li ste vi imali slicno iskustvo? Ako zelite podijelite ga sa nama...
Sta mozete da kazete o ovom? Kako vi reagujete u slicnim situacijama?
Nakon nekog stresnig dogadjaja koji je u nama izazvao strah, nakon neke traume kao sto rekoh u nazivu, nas organizam odreaguje tek kada to prodje. Dok nam se to desava znamo da moramo biti jaki i pribrani smo, dobro nam je....
Kad sve prodje i mi se opustimo organizam ispolji neku demonstraciju onoga kako je taj dogadjaj djelovao na nas. Uzrok svemu je strah. I drugi neprijatni osjecaji, ali prvenstveno strah.
Ja sam neku noc odvela sina u toku noci kod dezurnog zubara.
On je veliki a ima uzasan strah od zubara. Zapustio je 2 zuba tako da je morao da mu se vadi zivac.
Mucio se pola sata... trzao i grcio od bola i ja sam sve to gledala.
U jednom trenutku moj sin kaze "doktore, necemo valjda sad ovdje da se bijemo"
"Necemo momce, umiri se, otvori usta".... shou!
I odradi on to njemu nekako, dok sam ja samo cekala da sin padne u nesvijest od iscrpljenosti...
Ublijedio, trese se, uplasen, prestravljen...uzas.
I kad se sve zavrsilo izvinjava se moj sin zubaru i zahvaljuje mu se, kaze progledao sam sad...
Ja taman kazem "ja cu da vozim, ti nisi u stanju" i uzmem kljuceva...kad... meni pozli!
Zavrti mi se u glavi, pripadne mi muka, zateturam se...
Ja sam imala postshok reakciju ali tek kad je organizam poceo da se opusta.
Dok se sve desavalo, hrabrila sam sina.
Da li ste vi imali slicno iskustvo? Ako zelite podijelite ga sa nama...
Sta mozete da kazete o ovom? Kako vi reagujete u slicnim situacijama?
