Reakcija drugih kad se pozalis na neki problem koji te muci

BlaBlaBlaBlonde.gif~c200
 
druzis se sa pogresnim ljudima, ne trebaju ti takve osobe kraj tebe koje ne postuju tvoju pricu. Nema nervoze, nedaj na sebe, tvoj beg pokazuje da si slab a ti to nesmes sebi to dozvoliti.Glavu gore postoje dosta dobrih ljudi al treba ih pronaci.

Od cega beg? Sta treba da uradim da mu izvadim vilicu?
 
Poslednja izmena od moderatora:
Naslov kaze sve...

uglavnom ljudi bježe, malo ko ima taj dar, da sluša kuknjavu...i oni koji slušaju, uglavnom glume da ih interesuju tuđi problemi..
oni malobrojni, koji su ostali uz mene, e njima bih dao i bubreg, ako zatreba, ma sve bre...nema većeg bogatstva, od iskrenog frenda, pred kojim možeš bez ustručavanja, podjeliti svoju muku...:heart:

- - - - - - - - - -

a mnogo kakim ovuda...
 
Ukoliko ih ne muči sličan problem krenu da zapomažu sa svojim mukama. Ukoliko ih pak muči isti problem koriste priliku da se osećaju nadmoćno i dele savete šta i kako treba da radim, uglavnom sve ono što sami ne primenjuju. Ma koga ja zezam, odavno sam naučio (ovde pogotovu) da ne spominjem svoje probleme pred drugima. Kad baš moram izmislim nešto i bacim im kosku da žvaću.
 
Najteza bitka je ona unutrasnja, sa samim sobom i tu nam niko ne moze pomoci. Covek treba prvo da prepozna problem, pokaze zainteresovanost za njegovo resavanje, prihvati licnu odgovornost za nastanak problema (najvise snage imamo da promenimo nesto kod sebe - u ponasanju, reagovanju...), kreira moguca resenja, donese odluku i na kraju primeni ta resenja.
Kad primetim da je neko dovoljno samokritican i voljan raditi na sebi, aktivno pristupi problemu, uvek sam na raspolaganju da saslusam, razumem i nesebicno pomognem. One sto kukaju, nista ne poduzimaju i samo istresu svu svoju negativnost na 2ge odavno izbegavam.

Problemi nisu pokazatelj licne slabosti, vec su prosto deo zivota. I lakse je kad problem prihvatimo kao izazov i prepreku koju je potrebno prevazici.
 
Najteza bitka je ona unutrasnja, sa samim sobom i tu nam niko ne moze pomoci. Covek treba prvo da prepozna problem, pokaze zainteresovanost za njegovo resavanje, prihvati licnu odgovornost za nastanak problema (najvise snage imamo da promenimo nesto kod sebe - u ponasanju, reagovanju...), kreira moguca resenja, donese odluku i na kraju primeni ta resenja.
Kad primetim da je neko dovoljno samokritican i voljan raditi na sebi, aktivno pristupi problemu, uvek sam na raspolaganju da saslusam, razumem i nesebicno pomognem. One sto kukaju, nista ne poduzimaju i samo istresu svu svoju negativnost na 2ge odavno izbegavam.

Problemi nisu pokazatelj licne slabosti, vec su prosto deo zivota. I lakse je kad problem prihvatimo kao izazov i prepreku koju je potrebno prevazici.

Ovo me je svojevremeno opteretilo do iznemoglosti...gotovo da usled dobre volje postaneš taoc nečije neprestane vampirski- emocionalno iscrpljujuće kuknjave kojoj se ne nazire kraj.
Godinama smo moj brat i ja bili bukvalno utočište jednoj takvoj osobi. I hajde saslušaj u svako doba..nenajavljeni dolasci, nema veze jel uopšte imaš vremena, za X se mora naći, bilo je samo ja pa ja, njemu je najteže, on je žrtva, drama sa vrata, višesatni tel. razgovori, financijska i svaka druga pomoć, ne znamo više ni kako da pomognemo, a njegova situacija sve gora velikim delom upravo njegovom krivicom, al greota da ne učiniš znamo se od detinjstva....I jednom samo malo oštrije odbrusim da bi već više i sam trebalo da se potrudi da reši i prevaziđe sve to, X mi ladno spusti:Ne tražim od tebe savet već samo da me saslušaš.
wtf:confused:
a šta je bilo sve ono do sada?
I tu grešku sam zamalo još jednom napravila, ali prepoznavši obrazac izbegla sam da se ta zloupotreba mog razumevanja i dobre volje nastavi.
 

Back
Top