razotkrivanje covjeka

nikolai_kapustin

Početnik
Poruka
12
zivi se zbog pet cula, 6, 7,10, nebitno, za koje tezimo da stvaraju iluziju zadovoljstva .. eto ti. kompjuter obicni .. a zivot je iskoristavanje tog hardvera. s tim da je covjek ogroman broj, koji je zbog svoje velicine nestalan, neizracunljiv, i zato smo sami sebi enigma. razocarali bismo se kada bismo izracunali(razotkrili) covjeka, jer sve sto nas cini ljudima, poput svijesti i inteligencije, je prejednostavno ustvari(sve je to jedan veliki broj). trebamo samo nauciti brojati .. eto koliko je interesantno razotkrivanje covjeka ..
 
"Onaj ko je tu knjigu napisao nije mizantrop: mržnja na
ljude danas se plaća preskupo. Da bismo mrzeli,
kao što su nekad čoveka mrzeli, "timonski", u celini
bez odbitka, iz punog srca, iz čitave ljubavi
prema mržnji — za to bismo se morali odreći preziranja:
i koliko fine radosti, koliko strpljenja,
koliko same dobrote dugujemo baš našem preziranju!
Uz to time smo "božji izabranici": najfinije
preziranje naš ukus i naša povlastica, možda
naša veština i naša vrlina, mi najmoderniji među
modernima! . . . Mržnja nasuprot tome izjednačava,
suprotstavlja, u mržnji ima časti, konačno: u
mržnji je s t r a h , dobar deo straha. Ali mi neustrašivi,
mi duhovniji ljudi ovog veka, dovoljno dobro
poznajemo našu prednost da bismo baš kao
duhovniji s obzirom na ovo vreme živeli bez straha."

(Nice)
 
Poslednja izmena:
Hočemo li lovorove vence ili da skupljamo pljuvačku u ustima?:(

"Onaj ko je tu knjigu napisao nije mizantrop: mržnja na
ljude danas se plaća preskupo. Da bismo mrzeli,
kao što su nekad čoveka mrzeli, "timonski", u celini
bez odbitka, iz punog srca, iz čitave ljubavi
prema mržnji — za to bismo se morali odreći preziranja:
i koliko fine radosti, koliko strpljenja,
koliko same dobrote dugujemo baš našem preziranju!
Uz to time smo "božji izabranici": najfinije
preziranje naš ukus i naša povlastica, možda
naša veština i naša vrlina, mi najmoderniji među
modernima! . . . Mržnja nasuprot tome izjednačava,
suprotstavlja, u mržnji ima časti, konačno: u
mržnji je s t r a h , dobar deo straha. Ali mi neustrašivi,
mi duhovniji ljudi ovog veka, dovoljno dobro
poznajemo našu prednost da bismo baš kao
duhovniji s obzirom na ovo vreme živeli bez straha."

(Nice)

Što bi rekao jedan pesnik "filozof":

"Moj se napor odbija od stijene
hridi kamene..."
 
Čovek je isto što je i vilin konjic u svojoj dimenziji...proživi svojih "24 sata" kao da je to večnost čitava i ugasi se...
Drvo se takodje verovatno pita..kakva je to moja priroda, kakvo sam ja to biće i dedukcijom dodje dakle do vilinog konjica...
 
Slažem se da je to nemerljiv tren u večnosti,ali...
Ali šta sve taj čovek u tom jednom trenu sve misli o sebi,a sasvim je pogrešno?
Hoću reči:toliko plitko i neumno da liči na zamlaćivanje trivijalnostima...
Može li bar taj tren da poživi smislenije i sadržajnije bez tih trivijalnosti?
 
Zgrozim se kad vidim udvaranje leoparda i leopardice-nove smrti za antilope iz toga slede...
Koliko te pošasti tek sledi posle ljudskih udvaranja! ! !
Koliko vrsta bi odahnulo kad bi ljudi nestali-život bi se razmileo po planeti...
 

Back
Top