RAZLIČITO A ISTO



(ili neka moja razmišljanja o životu inspirisana ko zna čime)​

TUGA I ŽIVOT.......NE ČITATI AKO NE VOLITE TUGU.....JA, ISKRENO, NE BIH ČITALA


RAZLIČITO A ISTO


Hodnici svetli.....stepeništa mnogo.....i pliva sunce po mermeru hladnom. I jeste žamor al’ je i tišina.... i jeste toplo al’ je i ledeno. Otvoreni prozori da udje vazduh....vazduh što nosi u sebi život.....hodnici i dalje ostaju hladni......ne želi život da se penje stepenicama.......lakše mu je da niz basamke sidje.
Bela vrata i pored njih beli prozor. Otvoren je i kroz njega ulazi sunce....toplota.....napolju je vrelo....Sva toplota ovog sveta ne može da utopli ledeni dah belih vrata. Naslonjen na belom simsu belog otvorenog prozora stoji čovek. Mlad je...tridesetak godina.....vidim po gradji onako s ledja široka ramena i jake ruke što glavu drže. I tihi, tihi jecaj što trese čitavo telo. Drhte ramena u majici plavoj....i drhtaj trese čitav sprat....ili se meni samo čini....da život silazi niz ovaj kat. Iza vrata belih kroz koja bez dozvole se proći ne može izlazi čovek.....stariji.....lagano hoda......prosto lebdi. Prilazi mladom čoveku, hvata ga za jaku mišicu....."Nemoj plakati" govori seda glava....."ne vredi"....Pridržavajući čoveka koji je duplo veći od njega, starost i mladost silaze niz hladno čisto sprenište....ostaše suze odraslog čoveka na belom simsu prozora....trag nečijeg postojanja.....cakle se na suncu....još malo pa će ispariti i taj oblik bitisanja. "Nema veze", kaže prozor......doći će nečije druge suze.....
Stojim i čekam da me pozovu i provedu kroz bela vrata......beli prozor me čeka.....danas.....sutra....



Rodila majka jedno pa drugo
S godinom i po razlike samo
Rodila majka različito a isto
Dojila, ljubila, hranila, pojila
životom svojim život njihov bojila

Iako isto razlike ima
Jedno je malo, drugo je krupno
Jedno je nežno, drugo je grubo
Jedno je s lutkom drugo sa lukom.

Malo je imalo sreće više
Jer stvori porod i dom kako treba
Veliko pak se životu preda
Ima ga svuda a nigde nije
Djavole on po svetu vije
S izvora svaku je
vodu rešio da pije.

Molilo malo, kumilo, klelo
Plaćalo, davalo...pa diglo ruke
Mnoge je malo od velikog videlo muke
Ne vredi ništa....veliko ne haje
Tera po svome ludosti razne
Samo su njemu one važne.

I sada život dodje po svoje
Naplata stiže u vidu crne boje
A malo stoji pred belim vratima
I nemo čeka.....satima....danima.

U utrobi majke nastaše oba
Različito a isto.....
iz belog u belo
u večitom krugu......​



PS Da bih skratila neprijatnost i vama i sebi, nema potrebe za komentarima​
 
savršeno opisano,rečeno sve.Zaista komentaru nema mesta.samo sudelovanje u prizoru tom koji nikom ne sme biti stran jer ne zna se šta kome nosi dan.
I priča divno ispričana retko kome nije znana,života je to manje srećna strana,već kako je kome sudbina dana.:(
 
327498-bigthumbnail.jpg


Prepoznajem beli prozor,
skoro sam na njemu
nemoćno plakala...

crying.gif

Uzdah tužan,slike dragih nam bića,
poslednji pogledi,
strah,
slutnja koja se s željom hrva.

Otišli, belim vratima od nas odeljeni,
belim oblakom odnešeni...
 
LJILJA MMM;bt102701:
Paly.....nije još u belom oblaku...ali prozor je tu.....i ja...čekamo......samo, šta god da se desi ja ću na tom prozoru ostaviti deo duše....:cmok2:

o mom bolu i
oproštaju sam napisala.
tvoj tekst je pobudio moj doživljaj...

Oprosti


Pamtim i vrata bela koja zablistaju
od radosti ozdravljanja
i uslišanih molitvi.

Želim zdravlja, nove šanse da se suncem osvetle.

flowercart.gif
 

Back
Top