Razlaz...

(Ponukan konstatacijom jedne forumašice, koju, čini mi se, situacija na forumu dotiče... a nije da nije u pravu.)

Prosto, a to rekoh sinoć na nekoj temi, sve su priče već ispričane; onaj ko ima šta napisati, neće jer će mu to zgurati u politički korektan aspekt moderatori koji, uz par časnih izuzetaka, služe više kao kojekakvi fikusi negoli oni koji usmeravaju diskusiju negde... bilo gde.
S druge strane, kafane, pa i teme, su ti postale svojevrstan rijaliti. Kakvi moderatori, takvi i korisnici, iz njihovih redova su birani. Počev od jpg kafe, pa celodnevnog brifinga samo o tome kad se i gde otišlo do bolnice ili šta se jelo za ručak. Ostalo je češanje gujsce. Ako skreneš pažnju na to, ti si partibrejker... 'baš nam je lepo sa dobardanisanjem, ti si se našao da nam kvariš idilu... mrš odavde!'...
Sagovornici su blago rečeno nezainteresovani za išta više od prcanja, kad im tako dođe. Učesnici neinventivni. Oponenti glupi, ili počneš tako da ih doživljavaš. Postovi ti postaju sve kraći, jer je inspiracija za iste zbrisana kolektivnom zatucanošću.
Ceo forum - apsurd. Politika? Nakon šestog posta će krenuti iste mržnje, jer ništa drugo i nisu. Tihi s jedne, žuti s druge. Argumenti maloumni, zasnovani na tome da je suprotna strana veće zlo od tvoje. Šta je sledeće najveće, LJIS? Carstvo poremećenih klonova. Teme? Anal na dvesta načina. Prosto da žališ za sinnketovim torbanjem. I, barem da se neko jebava, nego samo puka proseravanja. Ribetine, frajeri... i video-trake.
Da ne sitnim na druge pdf, situacija je manje-više c/p.

NIKO, potpisujem, NIKO nije još poodavno napao nečiji stav, a da mu nije rekao da je glup. Napadaju se ljudi, a ne postovi. Što manje znaš o nečemu, vatreniji ćeš biti u diskusiji... ne bi li opanjkao onoga ko ti je u septembru dveiljadesedme kontrirao na nekoj životno važnoj temi. Nije bitno dal' si ti glup, bitno je da je on gluplji. I da mu to nabiješ na nos, s obzirom da si 101% uveren/a da on nikako ne može biti u pravu.

Suština? Glavnina su oni koji su konzumenti rijaliti forme: kratki postovi, neodređeni stavovi, jasne provokacije, konkretne uvrede. Formiraju se kružoci, autistični. Paranoja je lajtmotiv svakog kontakta... 'čiji li je ovo klon' lamentira nad svakom diskusijom. Zašto? Jer je bitnije KO, nego ŠTA. Ako si se jednom sa nekim zakačio na nekoj jebbenoj temi, on ti postaje omraženi forumaš za narednu deceniju... jer niko ne sme da ima suprotno mišljenje. Ako ga i ima, mora ga izneti u fomi poniznog izvinjenja, u tri primerka, da se slučajno ne uvrediš. Ako spadaš u ove ratobornije, stav koji izneseš na temi o ateistima, primera radi, mora jasno odražavati da ćeš neistomišljeniku glavu otkinuti... da i ne pomišlja da ti pokaže koliko je tvoj stav šupalj.

Videh da je Tab juče postavio temu koliko je ko odrastao za sve ove godine.
Nije niko. Sve smo nezreliji.
Došli novi, doneli rijaliti. Mi, stari, se uklopili.
Mediokriteti jedva dočekali. Caruju. Gole guzice sevaju.
Ko nas jebbe. Sve zajedno. Samo nek' je klikova.

Živela virtuelna terapija... kad bolje razmislim, i nemam šta da pitam, pa ovo numem ni smestiti u neku temu.
Samo mi nekako žao što sprcah desetine hiljada postova u ovih 5-6 inkarnacija.
 
:heart: dot worry-be happy :)

Piši rodjeni da se ne zaglupi...ostatak je smo podkusurivanje sa promajama u glavi...a to onima koji imaju vodu u ušima ne smeta :))..Ziveo lud...dole zbunjen! Glupi u redove raaazzzbrojs!
 
Forum je krvna slika društva u malom. Na njemu uočavaš stepen pismenosti, obrazovanja, kulture, tolerancije, inteligencije ... a možeš, ako se baš zadubiš, tj ako si mnogo dokon, da proučavaš i karaktere.
"Skrati post, ko će ovol'ko da čita?" – jedna je od čestih pojava. Zato što je najnoviji trend da se uz jutarnju kaficu ne čitaju novine nego forum ... Jeftinije je a, bogami, i zanimljivije od novina, jer kad pretrčiš preko glava vesti, imaš mogućnosti i da se zabaviš forumskim svađama i svađicama – i to onih koji nisu daleki džet set nego onih koje, kobajagi, poznaješ. Ali delom i zato što se živi brže i površnije. Uporedi forumsku komunikaciju sa onim prepričanim lektirama sa neta, pa će ti biti jasnije šta se dešava u zemlji u kojoj se, navodno, mnogo čita ... sa zadrškom oko toga ŠTA se čita, i da li se pročitano ič razume. Fali logika, fali argumentacija, fali poznavanje materije o kojoj se priča. Nekada se znalo: ne diskutuješ o stvarima koje ne poznaješ, jer je to blamaža; prvo prouči i nauči, pa skoči. Danas nema blamaže. Neznanje više nije blamaža. Nepristojnost više nije blamaža. Sve u ime ljudskih sloboda.
Inspiraciju ne pronalazimo baš uvek u drugim (forumskim) ljudima (jer, da je tako, ne bi, npr, postojali blogovi) već u neposrednom (reality) okruženju. Konačno, inspiracija dolazi negde iznutra, pa imamo potrebu da je zapišemo i podelimo sa drugima. Koliko puta je svako od nas poželeo da napusti forum ... ili barem da ćuti neko vreme, jer se oseća prazno, neinspirisano, i čini mu se da nema šta više da kaže? I onda odjednom – kvrc! – i ponovo te obuzme potreba da budeš prisutan i kreativan.
Ima dobrih forumskih dijaloga, ima još uvek.

Forumski namćorluk je raširena pojava. Nezadovoljstvo jer se nema para, zbog frke u porodici, na poslu, na fakultetu, sa decom, sa zdravljem – sve se to ovde prospe kao žuč, najčešće u vidu brecanja, gunđanja i osionosti. Može se. Identitet nam je skriven, pa možemo da se ponašamo kako hoćemo, čak i onako kako se nikada ne ponašamo u rl.
Postoji i suprotan, još rasprostranjeniji oblik ponašanja: živi se idealnim životom, a forum je samo onako, usput, iako se na njemu provede i po sedam-osam sati, ukradenih od tog idealnog života.
Kako god, bilo da smo srećni ili nesrećni, virtuelne kafane služe da se družimo i razmenimo po koju rečenicu, o bilo čemu. Virtuelne kafane, pa i ceo forum, u stvari je veliki virtuelni kauč kod virtuelnog psihoanalitičara, zvanog "sajber prostor", u kome možeš da vrištiš do mile volje ... k'o Lajza ispod mosta u "Kabareu". Niko te neće čuti, ali će tebi biti lakše.
U moru nickova i avatara uvek postoje neki koji nam se prilepe za srce. Ako možemo saosećati sa protagonistima drugih virtuelnih svetova (knjiškim i filmskim), što ne bismo mogli i ovde? U tom smislu, klonovi su razočaranja, nešto poput filma u kome se ispostavilo da glavnog junaka, muškarčinu, glumi vešto maskirana žena. Ili obrnuto.

Imala bih još šta da kažem, al me smlavio virus.
 

Back
Top